Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1807/10 (B. H.)
Odluka donesena 29. 06. 2011.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1807/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
29. 06. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 29. juna 2011. godine, u predmetu broj AP 1807/10, rješavajući apelaciju Bisere Hodović, rođ. Burović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Bisere Hodović, rođ. Burović podnesene zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u upravnom sporu u vezi priznavanja prava na novčanu naknadu po osnovu nezaposlenosti i protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj U: 889/05 od 6. jula 2006. godine kojom je okončan postupak u vezi priznavanja prava na novčanu naknadu po osnovu nezaposlenosti, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Bisera Hodović rođ. Burović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, podnijela je 17. maja 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumne dužine trajanja postupka pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u upravnoj stvari priznavanja prava na novčanu naknadu po osnovu nezaposlenosti. Apelantica je dopunila apelaciju 4. i 6. maja 2011. godine. Također, apelantica je 12. marta 2011. godine podnijela novu apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda broj U: 889/05 od 6. jula 2006. godine, kojom je okončan postupak u upravnoj stvari priznavanja prava na novčanu naknadu po osnovu nezaposlenosti. Predmetna apelacija je evidentirana pod brojem: AP 1204/11. Dakle, ukupno su podnesene dvije apelacije, ali, s obzirom da se apelacije odnose na isti činjenični i pravni osnov, Ustavni sud je, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 1807/10.
2. Apelantica se žali da joj je u postupku koji je okončan osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), odnosno da joj je zbog neodlučivanja Kantonalnog suda po njenoj tužbi od 15. aprila 2005. godine povrijeđeno pravo na rješavanje predmeta u «razumnom roku», zagarantirano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, apelantica ističe da, po njenim saznanjima, do dana podnošenja apelacije broj AP 1807/10 Kantonalni sud nije donio odluku po navedenoj tužbi, te da navedeni postupak traje oko šest godina i još uvijek nije donesena pravosnažna odluka. Također, u dopuni apelacije broj AP 1807/10 apelantica navodi da je 7. februara 2011. godine zajedno sa svojim rođakom Ismetom Burovićem podnijela Zahtjev za uvid u spis broj U: 889/05 Kantonalnom sudu, da im je šefica pisarne dopustila da pogledaju navedeni spis, kao i da je uočila da je njen potpis na dostavnici falsifikovan, što je i rekla šefici pisarne. Nadalje, apelantica tvrdi da je 11. februara 2011. godine primila prvi put ovjereni prepis presude Kantonalnog suda broj U: 889/05 i fotokopiju sporne dostavnice, te da je istog dana predala Kantonalnom sudu Zahtjev za omogućavanje ovjere fotokopije dostavnice, jer Kantonalni sud nije htio da potvrdi na fotokopiji sporne dostavnice da je predmetna dostavnica vjerna originalu, na način da se sporna originalna dostavnica izuzme iz spisa i ovjeri fotokopija predmetne dostavnice u prisustvu nekog zaposlenika Kantonalnog suda u najbližoj općini ili kod notara. Apelantica je istakla da je njen potpis na predmetnoj dostavnici falsifikat, te je predložila da Ustavni sud angažuje vještaka grafologa, kako za njen potpis, tako i za potpise ostalih članova domaćinstva sa kojima je zajedno živjela u spornom periodu. Apelantica navodi da je 15. februara 2011. godine primila preporučeno pismo Kantonalnog suda od 14. februara 2011. godine kojim je obaviještena da joj se ni na koji način ne može omogućiti ovjera sporne dostavnice. Na kraju, apelantica je navela da je njen rođak Ismet Burović 16. februara 2011. godine podnio Zahtjev obezbjeđenje dokaza SIPI BiH sa prijedlogom da SIPA spriječi prikrivanje ili uništavanje sporne originalne dostavnice na Kantonalnom sudu, kao i da je istog dana podnio VSTV-u pritužbu na rad predsjednice Kantonalnog suda i sudije Srete Crnjaka iz razloga pobliže navedenih u samoj pritužbi, a koji se odnose na spornu dostavnicu. U apelaciji broj AP 1204/11 apelantica je pored svih navoda iznesenih u apelaciji broj AP 1807/10 i dopuni te apelacije, predložila da joj Ustavni sud zbog kršenja njenih prava na pravično suđenje i prava na javno suđenje, omogući u vidu naknade nematerijalne štete iznose od po 1000,00 KM.
3. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 4. protekao je rok za podnošenje apelacije;
4. Prema fotokopiji dostavnice o uručenju osporene presude apelantici, koju je Kantonalni sud dostavio Ustavnom sudu, apelantica je 14. jula 2006. godine primila presudu Kantonalnog suda broj U: 889/05 od 6. jula 2006. godine, a apelacija zbog navodnog neodlučivanja Kantonalnog suda o njenoj tužbi je Ustavnom sudu podnesena 17. maja 2010. godine, dakle skoro četiri godine nakon prijema presude, pa proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
5. U odnosu na navode apelacije kojima se osporava vjerodostojnost potpisa apelantice na predmetnoj dostavnici, odnosno urednost dostave osporene presude, Ustavni sud ističe da nije u nadležnosti Ustavnog suda da provodi postupak i ispituje osnovanost ovih navoda. Također, Ustavni sud napominje da nije u nadležnosti Ustavnog suda da utvrđuje da li je potpis apelantice na navedenoj dostavnici falsifikat, kao i to da apelantica nije ishodovala konačnu odluku nadležnog organa na osnovu koje bi se moglo utvrditi da su njeni navodi, o tome da joj presuda Kantonalnog suda nije uredno dostavljena, osnovani. Ustavni sud ukazuje da je prema relevantnoj dokumentaciji koju je Ustavnom sudu dostavio Kantonalni sud, kao učesnik u postupku, apelantica podnijela apelaciju zbog navodnog neodlučivanja Kantonalnog suda po njenoj tužbi u upravnom sporu nakon skoro četiri godine od okončanja predmetnog postupka i dostave osporene presude. Tim prije je nova apelacija, podnesena 12. marta 2011. godine, neblagovremena, jer je podnesena nakon skoro pet godina od dostave osprene presude apelantici. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu.
6. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
7. U odnosu na apelanticin zahtjev za kompenzaciju, Ustavni sud podsjeća da je prema članu 76. stav 2. Pravila ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete, kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanata, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je apelacija nedopustiva, zbog proteka roka za podnošenje apelacije, to apelantici ne pripada pravo na kompenzaciju.
8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović