Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1817/11 (I. D.)
Odluka donesena 29. 06. 2011.
- Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1817/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
29. 06. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 29. juna 2011. godine, u predmetu broj AP 1817/11, rješavajući apelaciju Ivice Drmača, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 6. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ivice Drmača podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Rev-10-10-001812 od 7. decembra 2010. godine, jer se radi o pitanju o kome je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
1. Ivica Drmač (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Ivan Tomić, advokat iz Mostara, podnio je 18. aprila 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-10-001812 od 7. decembra 2010. godine.
2. Apelant je protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu:
Kantonalni sud) broj 009-0-Gž-08-005339 od 28. decembra 2009. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu koja je, kao nedopuštena, odbačena odlukom, broj AP 986/10 od 28. aprila 2010. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu. U obrazloženju odluke Ustavni sud je, između ostalog, naveo da nadležni sud nije raspravljao o osnovanosti tužbenog zahtjeva apelanta, već da je postupak po apelantovoj tužbi obustavljen iz formalnih razloga, budući da apelant, odnosno njegov punomoćnik, nije ispoštovao proceduru predviđenu Zakonom o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH», br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP) daljnjem tekstu: ZPP). Ustavni sud je citiranoj odluci istakao i to da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant, odnosno njegov punomoćnik, je morao pristupati zakazanim ročištima, odnosno blagovremeno pravdati izostanke ili obezbijediti adekvatnu zamjenu sa valjanom punomoći, blagovremeno podnijeti žalbu na rješenje Općinskog suda, broj Pr-848/02 od 8. aprila. 2008. godine, u skladu sa poukom o pravnom lijeku (vidi, odluka Ustavnog suda AP 986/10 od 28. aprila 2010. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).
3. Apelant je, u međuvremenu, protiv rješenja Kantonalnog suda izjavio reviziju Vrhovnom sudu koji je Rješenjem, broj 070-0-Rev-10-001812 od 7. decembra 2010. godine reviziju odbio, a dopunu obrazloženja revizije odbacio. U obrazloženja Vrhovni sud je, između ostalog, naveo da je cijeneći blagovremenost žalbe drugostepeni sud pravilno zaključio, a u smislu odredbe člana 324. stav 2. ZPP-a da je rok za žalbu počeo da teče 15. aprila 2008. godine, tako da je posljednji dan za podnošenje žalbe bio 29. aprila 2008. godine, te da je istekom tog roka nastupila prekluzija u vezi sa pravom apelanta na podnošenje žalbe. Prema ocjeni Vrhovnog suda, budući da je predmetna žalba predata preporučenom pošiljkom na poštu dana 31. jula 2008. godine, dakle, u kontekstu navedenog, neblagovremeno, po proteku roku iz odredbe člana 422. ZPP-a, pa je prvostepeni sud pravilno odlučio kada je kao neblagovremenu odbacio žalbu apelanta, što je pravilno prihvatio i drugostepeni sud.
4. Apelant se žali da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 6. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 16. stav 4. tačka 6. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
6. radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje;
6. Ustavni sud zapaža da je apelant, prije podnošenja ove apelacije, 17. marta 2010. godine, podnio apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda, broj 009-0-Gž-08- 005339 od 28. decembra 2009. godine. Ta apelacija je odbačena kao nedopuštena Odlukom Ustavnog suda broj AP 986/10 od 28. aprila 2010. godine jer je utvrđeno da apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, s obzirom da je zaključeno da apelant, odnosno njegov punomoćnik nisu postupali u skladu sa odredbama ZPP-a, odnosno da nisu poštovali zakonski rok za podnošenje žalbe, te da, shodno navedenom, redovni sudovi nisu raspavljali o meritumu apelantovog tužbenog zahtjeva.
7. Ustavni sud primjećuje da se predmetna apelacija odnosi na isto činjenično i pravno pitanje kao i ranija apelacija, jer se u postupku pred Vrhovnim sudom po izjavljenoj reviziji protiv Rješenja Kantonalnog suda, broj 009-0-Gž-08-005339 od 29. decembra 2009. godine nije odlučivalo o meritumu apelantove revizije, već samo i isključivo, pitanje blagovremenosti podnesene žalbe drugostepenom sudu. Shodno tome, Ustavni sud primjećuje da se ova apelacija odnosi na ista pitanja na koja se odnosila i ranija apelacija u kojoj je Ustavni sud 28. aprila 2010. godine donio konačnu i obavezujuću odluku, broj AP-986/10, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 6. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje o istoj stvari o kojoj je Ustavni sud ranije odlučio, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović