Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1830/11 (Simo P. Mišković)
Odluka donesena 29. 06. 2011.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Ponavljanje postupka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1830/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
29. 06. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 29. juna 2011. godine, u predmetu broj AP 1830/11, rješavajući apelaciju Sime P. Miškovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sime P. Miškovića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118 0 P 000073 09 Rev od 27.
januara 2011. godine, Rješenja Okružnog suda u Banjaluci, broj 011-0-Gž-09-000 146 od 30. marta 2009. godine, te Rješenja Osnovnog suda u Prijedoru, broj P- 585/2000 od 20. novembra 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Simo P. Mišković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, podnio je 18. aprila 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118 0 P 000073 09 Rev od 27. januara 2011. godine, Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 011-0-Gž-09-000 146 od 30. marta 2009. godine, te Rješenja Osnovnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-585/2000 od 20. novembra 2008. godine. Apelant je podneskom od 24. maja 2011. godine dopunio apelaciju.
2. Apelant je 2. juna 2008. godine podnio Osnovnom sudu prijedlog za ponavljanje postupka pravosnažno okončanog Presudom Okružnog suda, broj Gž-1979/02 od 24. decembra 2004. godine kojom je apelant, između ostalog, obavezan da Opštini Prijedor (u daljnjem tekstu: tužitelj-protivtuženi) preda u posjed poslovni prostor, te da isplati dospjele zakupnine sa zakonskom zateznom kamatom.
3. Rješenjem Osnovnog suda, broj P-585/2000 od 20. novembra 2008. godine apelantov prijedlog za ponavljanje postupka nije dozvoljen. Ujedno je apelant obavezan da tužitelju-protivtuženom naknadi troškove spora u iznosu od 540,00 KM.
4. Odlučujući o žalbi i dopuni žalbe apelanta Okružni sud je donio Rješenje, broj 011-0-Gž-09- 000 146 od 30. marta 2009. godine kojim je žalbe odbio i osporeno rješenje Osnovnog suda potvrdio.
5. U postupku po izjavljenoj reviziji Vrhovni sud je donio Rješenje, broj 118 0 P 000073 09 Rev od 27. januara 2011. godine kojim je reviziju kao neosnovanu odbio. Prema ocjeni Vrhovnog sud nižestepeni sudovi su pravilno zaključili da o prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, prema odredbi člana 456. stav 1. novog Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br.58/03, 85/03, 74/05 i 63/07) treba primijeniti odredbe odredbe Zakona o praničnom postupku koji je bio u primjeni u vrijeme donošenja prvostepene presudu, te da ne postoje razlozi iz odredbe člana 421. stav 1. tačka 9. tada važećeg Zakona o parničnom postupku za ponavljanje postupka.
6. Apelant nije precizirao odredbe Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) za koje smatra da su osporenim odlukama povrijeđene, ali iz navoda apelacije se može zaključiti da se apelant žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj uz Evropsku konvenciju.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
8. Ustavni sud zapaža da se apelant žali na rješenja redovnih sudova donesenih po prijedlogu apelanta za obnovu postupka pravosnažno okončanog Presudom Okružnog suda, broj Gž-1979/02 od 24 decembra 2004. godine U vezi s tim apelant se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i pravo na imovinu zaštićeno članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
9. Prije svega pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata, odnosno osnovanosti krivične optužbe u postupku koji se okončao odlukama koje se osporavaju apelacijom. S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu prijedloga, nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP-1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proizilazi da se u predmetnom postupku, pokrenutom po zahtjevu apelanata za ponavljanje parničnog postupka, nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi za ponavljanje postupka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom. Takođe, kako je Ustavni sud već zaključio da se postupak povodom prijedloga za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka nije ticao određivanja građanskih prava i obaveza apelanata, pa se stoga navodi u vezi sa povredom prava iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović