Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1903/11 (H. Č.)

Odluka donesena 29. 06. 2011.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1903/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

29. 06. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 29. juna 2011. godine, u predmetu broj AP 1903/11, rješavajući apelaciju Huseina Čovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Huseina Čovića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 70 0 Rs 000439 10 Rev od 17. febraura 2011.

godine, Presude Kantonalnog suda u Bihaću, broj 01 0 RS 001815 09 RSž od 18. maja 2010. godine, te tačke 2. Presude Općinskog suda u Bihaću, broj 017-0-P-08-001272 od 6. aprila 2009. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Husein Čović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, kojeg zastupa Predrag Ibrahimpašić, advokat iz Bihaća, podnio je 26. aprila 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 70 0 Rs 000439 10 Rev od 17. februara 2011. godine i Presude Kantonalnog suda u Bihaću, broj 01 0 Rs 001815 09 RSž od 18. maja 2010. godine i Presude Općinskog suda u Bihaću, broj 017-0-P-08-001272 od 6. aprila 2009. godine.

2. Presudom Općinskog suda , broj 017-0-P-08-001272 od 6. aprila 2009. godine obavezana je «Agra» doo Bihać (u daljnjem tekstu: tužena) da apelantu na ime neisplaćene naknade plaća za vrijeme privremene spriječenosti za rad za period preciziran u tačci 1. izreke presude isplati ukupan iznos od 3.817,29 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 4. decembra 2008. godine, pa do isplate. Tačkom 2. izreke citirane presude odbijen je dio tužbenog zahtjeva apelanta kojim je tražio da sud utvrdi da su apelant i tužena zasnovali radni odnos na neodređeno vrijeme na radnom mjestu zidar – tesar, da se tužena obaveže da apelanta vrati na posao, te da tužena kod nadležnog Zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje uplati doprinose na ime apelanta za period preciziran u toj tačci, dok je tačkom 3. izreke apelant oslobođen od plaćanja troškova parničnog postupka po osnovu sudske takse.

3. Apelant je protiv odbijajućeg dijela prvostepene presude podnio žalbu Kantonalnom sudu koji je Presudom, broj 01 0 RS 001815 09 RSž od 18. maja 2010. godine žalbu kao neosnovanu odbio i prvostepenu presudu u pobijanom dijelu potvrdio.

4. Odlučujući o reviziji apelanta podnesenu protiv presude Kantonalnog suda Vrhovni sud je donio Rješenje, broj 70 0 Rs 000439 10 Rev od 17. februara 2011. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno da je odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP) je propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, imajući u vidu da se kao vrijednost predmeta spora uzima samo vrijednost glavnog zahtjeva, u smislu odredbe člana 316.stav 2. ZPP-a. Vrhovni sud je istakao da je predmet spora koji se revizijom pobija nenovačani, a da je apelant na pripremnom ročištu označio vrijednost spora u iznosu od 3.817,20 KM, dakle, iznos koji ne prelazi imovinski cenzus propisan odredbom člana 237. stav 2. ZPP-a, pa stoga, prema ocjeni tog suda, uvjet za dopustivost revizije nije ispunjen. Na kraju obrazloženja Vrhovni sud je istakao i to da taj sud nije našao ni da reviziju treba izuzetno dopustiti shodno kriteriju iz odredbe člana 237. stav 3. ZPP-a.

5. Apelant se žali da je oporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1.. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka pretstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje takse, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav

1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Apelant je protiv Presude Kantonalnog suda, 01 0 RS 001815 09 RSž od 18. maja 2010. godine izjavio reviziju, ali je revizija, Rješenjem Vrhovnog suda, broj 70 0 Rs 000439 10 Rev od 17. februara 2011. godine odbačena kao nedopuštena iz razloga navedenim u tačci 4. ove odluke. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav

1. Pravila Ustavnog suda. Nakon navedenog proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Kantonalnog suda, broj 01 0 RS 001815 09 RSž od 18. maja 2010. godine.

9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena osporena presuda Kantonalnog suda, budući da je rješenje Vrhovnog suda o reviziji doneseno 17. februara 2011. godine, pa se podrazumijeva da je osporenu presudu Kantonalnog suda apelant morao primiti prije tog datuma. Kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena 26. aprila 2011. godine proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1903/11 (H. Č.) | Sudska praksa | Aktio