Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1915/11 (A. F.)
Odluka donesena 29. 06. 2011.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1915/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
29. 06. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 29. juna 2011. godine, u predmetu broj AP 1915/11, rješavajući apelaciju Asima Fetahagića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Asima Fetahagića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 70 0 Rs 000327 10 Rev od 3. februara 2011. godine i Presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj 003-0-Gž-08-001297 od 16.
aprila 2010. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Asim Fetahagić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, podnio je 27. aprila 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 70 0 Rs 000327 10 Rev od 3. februara 2011. godine i Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 003-0-Gž-08-001297 od 16. aprila 2010. godine.
2. Prema stanju spisa Presudom Općinskog suda u Tuzli, broj P-2555/05 od 30. aprila 2008. godine Tuzlanski kanton (u daljnjem tekstu: tuženi) je obavezan da apelantu na ime različitih naknada iz radnog odnosa (topli obrok, regres, jubilarna nagrada), te otpremnine isplati iznos preciziran u stavu 1. izreke, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom kao i da apelantu naknadi troškove postupka u iznosu od 1.5191,00 KM. Istom presudom, stavom 2. izreke presude, apelant je odbijen sa viškom tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa.
3. Odlučujući o žalbi tužene podnesnoj protiv prvostepene presude Kantonalni sud je donio Presudu, broj 003-0-Gž-08-001297 od 16. aprila 2010. godine kojom je žalbu djelimično uvažio i prvostepenu presudu preinačio na način preziran u stavu 1. izreke citirane presude, dok je stavom 2. u preostalom dosuđujućem dijelu prvostepenu presudu potvrdio, a u odbijajućem dijelu osprena presuda je ostala neizmjenjena.
4. Protiv presude Kantonalnog suda apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu koji je donio Rješenje, broj 70 0 Rs 000327 10 Rev od 3. februara 2011. godine kojim je revizija odbačena kao nedopuštena. U obrazloženju je navedeno da prema odredbi člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP) revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. U predmetnom slučaju, kako je istakao Vrhovni sud, vrijednost pobijanog dijela prvomoćne presude iznosi 3.031,03 KM zbog čega revizija nije dopuštena. Osim toga, prema ocjeni Vrhovnog suda, u predmetnom slučaju nisu ispunjene ni zakonske pretpostavke za dopuštenost revizije prema odredbi člana 237. stav 3. ZPP-a, pa je taj sud odlučio kao u izreci rješenja primjenom odredbe člana 247. ZPP-a.
5. Apelant nije precizirao prava odnosno odredbe Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) za koje smatra da su mu osporenim odlukama povrijeđene, ali iz navoda apelacije proizlazi da se apelant žali na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kao i kršenje prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka pretstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje takse, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav
1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Apelant je protiv Presude Kantonalnog suda, 003-0-Gž-08-001297 od 16. aprila 2010. godine izjavio reviziju, ali je revizija, Rješenjem Vrhovnog suda, broj 70 0 Rs 000327 10 Rev od 3. februara 2011. godine odbačena kao nedopuštena iz razloga navedenim u tačci 4. ove odluke. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav
1. Pravila Ustavnog suda. Stoga proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Kantonalnog suda, broj 003-0-Gž-08-001297 od 16. aprila 2010. godine.
9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena osporena presuda Kantonalnog suda, budući da je rješenje Vrhovnog suda o reviziji doneseno 3. februara 2011. godine, pa se podrazumijeva da je osporenu presudu Kantonalnog suda apelant morao primiti prije tog datuma. Kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena 27. aprila 2011. godine proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović