Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1981/10 (J. G. i A. D.-M.)

Odluka donesena 29. 06. 2011.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1981/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

29. 06. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 29. juna 2011. godine, u predmetu broj AP 1981/10, rješavajući apelaciju Jasne Gvožđar i Azemire Delić-Muhurdarević, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštena apelacija Jasne Gvožđar i Azemire Delić-Muhurdarević podnesena protiv presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 011-0-Gž-09-000363 od 26. februara 2010.

godine i presude Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 071 0 P 06 -000 172 od 30. aprila 2009. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Jasna Gvožđar i Azemira Delić-Muhurdarević (u daljnjem tekstu: apelantice) iz Sarajeva, koje zastupa Zoran Butorac advokat iz Banja Luke, podnijele su 24. maja 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Gž-09-000363 od 26. februara 2010. godine i presude Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 071 0 P 06 -000 172 od 30. aprila 2009. godine.

2. Osnovni sud je donio presudu broj 071 0 P 06 -000 172 od 30. aprila 2009. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda broj 011-0-Gž-09-000363 od 26. februara 2010. godine, kojom je odbijen kao neosnovan zahtjev apelantica da se utvrdi ništavim ugovor o zamjeni nekretnina od 29. septembra 1994. godine ovjeren kod Osnovnog suda pod brojem I.Ov-4022/94 od 3. oktobra 1994. godine i ugovor o zamjeni nekretnina od 16. decembra 1994. godine ovjere kod Osnovnog suda u Visokom pod brojem I-Ov-751/94 od 16. decembra 1994. godine, zaključen između Dževde Delića, pravnog prednika apelantice Jasne Gvožđar, apelantice Azemire Delić-Muhurdarević i tuženog Dragoslava Umičevića, kojima su Dževdo Delić i Azemira Delić-Muhurdarević svoje suvlasničke dijelove u kući u Banja Luci zamjenili za nekretnine tuženog u Visokom, pobliže opisane u izreci presude. Istom presudom apelantice su obavezane da tuženom naknade troškove postupka u iznosu od 2.225,00 KM.

3. Ustavni sud zapaža da su apelantice protiv presude Okružnog suda izjavile reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), a da nisu u skladu sa članom 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda obavijestile Ustavni sud da je postupak po izjavljenoj reviziji okončan.

4. Apelantice smatraju da im je osporenom odlukom povrijeđeno pravo iz člana II/3.e), II/3.k) i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i iz člana 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u dsaljnjem tekstu: Europska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“ Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:

„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(14) apelacija je preuranjena;“

6. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

7. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacija je u toku pred Vrhovnim sudom koji još nije donio odluku o reviziji koju je apelant izjavio protiv navedene presude Okružnog suda.

8. Član 237. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09; u daljnjem tekstu: ZPP) glasi:

«Član 237.

1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude.

2) Revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka.

3) Izuzetno Vrhovni sud Republike Srpske može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.»

9. Ustavni sud je zauzeo stav da je revizija, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelant, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Apelant odlučuje koji će pravni lijek koristiti, neovisno da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Imajući u vidu izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, u smislu da Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem odluke o apelaciji prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao odluku o reviziji. S obzirom na navedeno u predmetu apelantica, apelacija je preuranjena, budući da je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, neovisno od vrste te odluke, apelantice imaju mogućnost da ponovo podnesu apelaciju u kojoj su, u smislu člana 19. stav

3. Pravila Ustavnog suda, dužne na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1981/10 (J. G. i A. D.-M.) | Sudska praksa | Aktio