Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1983/11 («ZIBS – EURO» d.o.o. Banja Luka)
Odluka donesena 29. 06. 2011.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1983/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
29. 06. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 29. juna 2011. godine, u predmetu broj AP 1983/11, rješavajući apelaciju «ZIBS
– EURO» d.o.o. Banja Luka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «ZIBS – EURO» d.o.o.
Banja Luka podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 Ps 009390 08 Rev od 25. augusta 2010. godine, rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71-0-Ps-009390 08 Pž od 27.
marta 2008. godine i rješenja Osnovnog suda u Banjaluci broj 11 71 Ps 009390 03 Ps od 15. novembra 2007. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. «ZIBS – EURO» d.o.o. Banja Luka (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Milan D. Trbojević, advokat iz Banjaluke, podnio je 3. maja 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 71 0 Ps 009390 08 Rev od 25. augusta 2010. godine, rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71-0-Ps-009390 08 Pž od 27. marta 2008. godine i rješenja Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 11 71 Ps 009390 03 Ps od 15. novembra 2007. godine.
2. Odlučujući o tužbenom zahtjevu apelanta protiv tuženog «Raiffeisen Banka» Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi), radi naknade štete, Osnovni sud je donio rješenje broj 11 71 Ps 009390 03 Ps od 15. novembra 2007. godine kojim je utvrđeno da je tužba u predmetu broj 11 71 Ps 009390 03 Ps povučena. U obrazloženju rješenja sud je naveo, da je apelant podneskom od 24. augusta 2007. godine, putem zakonskog zastupnika Slobodana Savića, povukao tužbu u cjelosti a tuženi je na to pristao. Sud je na osnovu člana 59. stav 1. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09, u daljnjem tekstu: ZPP) odlučio kao u izreci rješenja.
3. Odlučujući o žalbi apelanata protiv navedenog rješenja, Okružni sud je donio rješenje broj 71-0-Ps-009390 08 Pž od 27. marta 2008. godine kojim je odbio žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje.
4. Vrhovni sud je, odlučujući o reviziji apelanta protiv drugostepenog rješenja, donio rješenje broj 71 0 Ps 009390 08 Rev od 25. augusta 2010. godine kojim je odbio kao neosnovanu reviziju apelanta. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je prvostepeni sud ispravno postupio kada je nakon primljenog podneska od Slobodana Savića – zakonskog zastupnika apelanta, koji je bio potpisan od strane zakonskog zastupnika i ovjeren pečatom apelanta, konstatovao povlačenje tužbe u skladu sa članom 59. ZPP. Naime, Slobodan Savić je u odgovarajućem ulošku registarskog suda bio upisan kao direktor i ovlašteno lice za zastupanje apelanta bez ograničenja ovlaštenja, sve do 1. novembra 2007. godine, kada se kao direktor i lice ovlašteno za zastupanje apelanta upisuje Jovan Savić. Sud je istakao da je izjava o povlačenju tužbe data 24. augusta 2007. godine i zaprimljena u sudu 29. augusta 2007. godine od kada proizvodi pravne posljedice, te da kasnija promjena lica ovlaštenog za zastupanje apelanta nema uticaja na rješenje konkretnog spora. Također, na ročištu održanom 15. novembra 2007. godine nije se raspravljalo o predmetu spora već je samo potvrđena činjenica da je zakonski zastupnik apelanta potpisao podnesek o povlačenju tužbe o čemu je i doneseno rješenje. Sud je o održavanju navedenog ročišta uredno obavijestio i Jovana Savića, koji je od 1. novembra 2007. godine direktor i zakonski zastupnik apelanta. Dalje se navodi da suprotno tvrdnji apelanta nije dokazano da je Slobodan Savić (zakonski zastupnik apelanta) bio bolestan i nesposoban da upravlja svojim postupcima i shvati značaj i posljedice tih postupaka. Na kraju, sud je naveo da je za povlačenje tužbe bitan sadržaj izjave kojom se to čini a ne motiv koji je rukovodio zakonskog zastupnika apelanta da povuče tužbu.
5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo pravo na djelotvorni pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. U konkretnom slučaju rješenjem Osnovnog suda broj 11 71 Ps 009390 03 Ps od 15. novembra 2007. godine utvrđeno je da je apelantova tužba povučena u ovoj parnici. Naime, Osnovni sud nije raspravljao o osnovanosti apelantovog tužbenog zahtjeva, obzirom da je apelant podneskom od 24. augusta 2007. godine povukao tužbu u cjelosti a tuženi je na to pristao. Povlačenje tužbe imalo je za posljedicu to da su svi daljnji pravni lijekovi bili neefektivni, jer se redovni sudovi nisu upuštali u meritum samog zahtjeva, nego su se samo bavili pitanjem da li su ispunjeni formalni uslovi za postupanje u navedenom predmetu. Prema tome, Ustavni sud zaključuje da za meritorno razmatranje predmetne apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović