Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1998/11 (D. M., H. B., I. B., M. B., M. B.)
Odluka donesena 29. 06. 2011.
- Ponavljanje postupka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1998/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
29. 06. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 29. juna 2011. godine, u predmetu broj AP 1998/11, rješavajući apelaciju Dževada Memića i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dževada Memića, Hamida Bašića, Ifeta Bašića, Mensuda Bašića, Mensuda Brkovića, Edhema Čampare, Nedžada Čampare, Nesada Čampare, Sabira Čampare, Zlatke Čorbo, Senada Čampare, Arifa Ćustovića, Ismeta Ćustovića, Hasibe Ćatović, Zaima Ćatovića, Nedžada Dilberovića, Sabine Dilberović, Nusreta Dilberovića, Zinete Dilberović, Zlatka Dolovca, Alije Džankovića, Esada Džankovića, Enise Džeko, Husnije Džeko, Izeta Džeke, Sabira Džeke, Sejada Džeke, Uzeira Džedelije, Zlatka Džilitovića, Elvedina Džubura, Nermine Džubur, Ibre Fake, Lutve Fazlagića, Vezirke Fazlagić, Azima Grebovića, Derve Grebovića, Sale Grebović, Asima Grelje, Muharema Grelje, Muslije Grelje, Ramiza Grelje, Ahmeta Habula, Senada Habula, Huse Hasanbegovića, Muje Juge, Avde Krvavca, Zumrete Krvavac, Osmana Kuštrića, Fikrete Mahmutović, Ćamila Mehića, Hasana Mehića, Džemila Mehića, Mirsade Mehić, Zićrije Mehića, Esada Memića, Nedžiba Memića, Sabrije Memić, Samira Memića, Zinete Memić, Sabrije Muhović, Aziza Nukića, Nijaza Nukića, Sabira Nukića, Zijada Nukića, Miralema Pašića, Almedine Pelko, Hamida Poškovića, Kasima Prgude, Samira Sarića, Husnije Selimhodžić, Adile Spone, Adila Šabanovića, Edina Šabanovića, Džemala Šahovića, Hadžire Šahović, Hasiba Šahovića, Semira Šahovića, Ejuba Šarotića, Hajdara Šarotića, Hajre Talovića, Šućrije Tanovića, Zlatije Tanović, Izete Voloder, Ibrahima Zanovića, Semira Zekića, Džemila Zulovića, Fadila Zulovića, Šefkije Kovača i Ferhata Kovača, podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 P 007184 10 Gvlz od 22. februara 2011. godine i rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-07-001564 od 8. februara 2010. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Dževad Memić, Hamida Bašić, Ifet Bašić, Mensud Bašić, Mensud Brković, Edhem Čampara, Nedžad Čampara, Nesada Čampara, Sabir Čampara, Zlatka Čorbo, Senad Čampara, Arif Ćustović, Ismet Ćustović, Hasiba Ćatović, Zaim Ćatović, Nedžad Dilberović, Sabina Dilberović, Nusret Dilberović, Zineta Dilberović, Zlatko Dolovac, Alija Džanković, Esad Džanković, Enisa Džeko, Husnija Džeko, Izet Džeko, Sabir Džeko, Sejad Džeko, Uzeir Džedelija, Zlatko Džilitović, Elvedin Džubur, Nermina Džubur, Ibro Fako, Lutvo Fazlagić, Vezirka Fazlagić, Azim Grebović, Dervo Grebović, Sala Grebović, Asim Greljo, Muharem Greljo, Muslija Greljo, Ramiz Greljo, Ahmet Habul, Senad Habul, Huso Hasanbegović, Mujo Jugo, Avdo Krvavac, Zumreta Krvavac, Osman Kuštrić, Fikreta Mahmutović, Ćamil Mehić, Hasan Mehić, Džemil Mehić, Mirsada Mehić, Zićrija Mehić, Esad Memić, Nedžib Memić, Sabrija Memić, Samir Memić, Zineta Memić, Sabrija Muhović, Aziz Nukić, Nijaz Nukić, Sabir Nukić, Zijad Nukić, Miralem Pašić, Almedina Pelko, Hamid Pošković, Kasim Prguda, Samir Sarić, Husnija Selimhodžić, Adila Spona, Adil Šabanović, Edin Šabanović, Džemal Šahović, Hadžira Šahović, Hasib Šahović, Semir Šahović, Ejub Šarotić, Hajdar Šarotić, Hajro Talović, Šućrija Tanović, Zlatija Tanović, Izeta Voloder, Ibrahim Zanović, Semir Zekić, Džemil Zulović, Fadil Zulović, Šefkija Kovač i Ferhat Kovač (u daljnjem tekstu: apelanti), svi iz Mostara, koje zastupa Halil Mušinović, advokat iz Konjica, podnijeli su 6. maja 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 P 007184 10 Gvlz od 22. februara 2011. godine i rješenja Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-07-001564 od 8. februara 2010. godine.
2. Odlukom broj AP-1247/07 od 12. juna 2008. godine, apelaciju apelanata kojom je pobijano rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070- 0-Rev-06-000495 od 13. marta 2007. godine i presuda Kantonalnog suda broj Gž-2303/05 od 21. decembra 2005. godine, Ustavni sud je odbacio kao nedopuštenu zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
3. Rješenjem Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-07-001564 od 8. februara 2010. godine koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 09 0 P 007184 10 Gvlz od 22. februara 2011. godine, odbijen je kao neosnovan prijedlog apelanta za ponavljanje postupka okončanog presudom Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj Pr-84/03 od 2. aprila 2004. godine, presudom Kantonalnog suda broj Gž-2303/05 od 21. decembra 2005. godine i rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-06-000495 od 13. marta 2007. godine. Drugostepenim rješenjem Kantonalnog suda odbačena je kao nedozvoljena žalba Nafe Talović.
4. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud se pozvao na odredbu člana 255. stav 1. tačka 6. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73/05 i 19/06, u daljnjem tekstu: ZPP) prema kojoj se može ponoviti postupak koji je odlukom suda pravomoćno okončan, ukoliko stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na osnovu kojih je za stranku mogla biti donijeta povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u ranijem postupku. Nadalje, u obrazloženju je istaknuto da su te nove činjenice i dokazi morali postojati u vrijeme vođenja postupka, da ih apelanti bez svoje krivice nisu mogli iznijeti prije nego što je postupak pravosnažno završen, te da se radi o novim činjenicama i dokazima koji bi uticali na donošenje povoljnije odluke za apelante da se za njih znalo. Kantonalni sud je zaključio da su u konkretnom slučaju apelanti kao razloge za ponavljanje postupka naveli dokaze koji su izvedeni u toku prvostepenog postupka, koji su po mišljenju apelanata pogrešno ocijenjeni, te da se ne radi o novim činjenicama i dokazima u skladu sa članom 255. stav 1. tačka 6. ZPP. Kako aplenati u prijedlogu za ponavljanje postupka nisu ponudili nove dokaze i činjenice, to je odlučeno kao u izreci rješenja.
5. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokla broj 1. uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. Ustavni sud primjećuje da apelanti osporavaju rješenja koja su donesena u postupku u kojem je Kantonalni sud odlučivao o njihovom prijedlogu za ponavljanje postupka «okončanog presudom Općinskog suda broj Pr-84/03 od 2. aprila 2004. godine, presudom Kantonalnog suda broj Gž- 2303/05 od 21. decembra 2005. godine i rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-06-000495 od 13. marta 2007. godine». Ustavni sud smatra da je prvenstveno potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanata u smislu člana 6. stav
1. Europske konvencije. U vezi sa tim, Ustavni sud se poziva na stav bivše Europske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14. strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Europska komisija za ljudska prava je zauzela stanovište da se član 6. Europske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak «ne utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe protiv apelanta», pa analogno tome ne određuje ni apelantova građanska prava i obaveze u smislu prava na pravično suđenje.
8. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se u postupku, koji je okončan osporenim rješenjima Kantonalnog suda nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi za ponavljanje postupka, pa slijedi da je predmetna apelacija u odnosu na navodnu povredu prava iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Također, u predmetnom postupku se nije odlučivalo ni o pravu apelanata na imovinu u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pa slijedi da je apelacija i u odnosu na navodne povrede ovoga prava ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović