Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2002/11 (F.Č., Š.Č., I.Č., mld. A.Č., i mld. E.Č.)
Odluka donesena 29. 06. 2011.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2002/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
29. 06. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 29. juna 2011. godine, u predmetu broj 2002/11, rješavajući apelaciju F.Č. i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija F.Č., Š.Č., I.Č., mld.
A.Č., i mld. E.Č. podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 022784 10 Gž 2 od 28. februara 2011. godine i presude Općinskog suda u Mostaru broj 07 58 P 022784 00 P od 19.
decembra 2008. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. F.Č., Š.Č., I.Č., mld. A.Č., i mld. E.Č. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Mostara, koje zastupa Sadudin Zaklan, advokat iz Mostara, podnijeli su 5. maja 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 P 022784 10 Gž 2 od 28. februara 2011. godine i presude Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 07 58 P 022784 00 P od 19. decembra 2008. godine.
2. Odlučujući o tužbenom zahtjevu apelanata protiv Grada Mostara – pravnog sljednika Općine Mostar-Jugozapad i Općine Mostar-Zapad (u daljnjem tekstu: prvotuženi), Hercegovačko-neretvanskog kantona – Ministarstva unutrašnjih poslova Mostar (u daljnjem tekstu: drugotuženi) i Federacije BiH – Federalno ministarstvo unutrašnjih poslova (u daljnjem tekstu: trećetuženi), radi naknade štete, Općinski sud je donio presudu broj 07 58 P 022784 00 P od 19. decembra 2008. godine. Navedenom presudom i rješenjem o ispravci presude od 2. septembra 2009. godine obavezan je trećetuženi da prvoapelantu na ime nematerijalne štete isplati novčane iznose pobliže označene u izreci presude, dok je u preostali dio tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa odbijen. Istom presudom odbijen je u cjelosti tužbeni zahtjev apelanata u odnosu na prvotuženog i drugotuženog, te su obavezani apelanti solidarno nadoknaditi prvotuženom troškove parničnog postupka u iznosu od 8.405,27 KM.
3. Presudom Kantonalnog suda broj 58 0 P 022784 10 Gž 2 od 28. februara 2011. godine uvažene su žalbe trećetuženog i apelanata pa je prvostepena presuda preinačena u dosuđenom dijelu tako što je odbijen tužbeni zahtjev prvoapelanta u odnosu na trećetuženog. Također je preinačena odluka o dosuđenim troškovima postupka u odnosu na prvotuženog na način da su apelanti dužni prvotuženom nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 6.510,00 KM umjesto dosuđenih 8.405,27 KM, dok je u ostalom dijelu potvrđena prvostepena presuda.
4. Ustavni sud zapaža da su apelanti protiv presude Kantonalnog suda izjavili reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), a da nisu u skladu sa članom 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda obavijestili Ustavni sud da je postupak po izjavljenoj reviziji okončan.
5. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokla broj 1. uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(14) apelacija je preuranjena;
7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
8. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je, nakon izjavljene revizije od strane apelanata, u toku, a prema stanju spisa Vrhovni sud još nije donio odluku o reviziji.
9. Član 237. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73/05 i 19/06) glasi:
Član 237.
1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostave prepisa presude.
2) Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka.
3) Izuzetno, Vrhovni sud Federacije može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.
10. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, prema kojem Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, neovisno od vrste te odluke, apelanti imaju mogućnost da ponovo podnesu apelaciju u kojoj su, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužni na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović