Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2014/11 (D. L.)
Odluka donesena 29. 06. 2011.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
- Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine · čl. 274
- Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine · čl. 139
- Zakon o izmjenama i dopunama krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
- ISPRAVKA KRIVIČNOG ZAKONA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE (objavljenog na bosanskom jeziku)
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
- Odluka o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine · čl. 139
- Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se proglašava zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 3/03, 32/03, 36/03 i 26/04)
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05 i 48/05)
- ODLUKA KOJOM SE DONOSI ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O KRIVIČNOM POSTUPKU BOSNE I HERCEGOVINE ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06 i 76/06)
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06 i 29/07)
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
Predmeti (1)
AP-2014/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
29. 06. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 29. juna 2011. godine, u predmetu broj AP 2014/11, rješavajući apelaciju Dejana Lučića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dejana Lučića podnesena radi naknade štete zbog neosnovanog lišenja slobode, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Dejan Lučić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Crvenke, Republika Srbija, kojeg zastupa Ortačko advokatsko društvo «Ristić & Partneri», podnio je 5. maja 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) radi naknade štete zbog neosnovanog lišenja slobode.
2. Na osnovu zapisnika o lišenju slobode broj 17-12-6-04-15/11 od 15. marta 2011. godine, sastavljenog od strane pripadnika Granične policije Bosne i Hercegovine, proizlazi da je dana 15. marta 2011. godine u 18 sati i 30 minuta, na graničnom prelazu «Rača», na osnovu člana 139. stav
1. Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH» br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06, 29/07, 32/07, 53/07, 76/07, 15/08, 58/08, 12/09, 16/09 i 93/09; u daljnjem tekstu: ZKP), apelant lišen slobode zbog postojanja osnova sumnje da je počinio krivično djelo iz člana 274. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine F BiH» br. 36/03, 37/03, 21/04, 69/04, 18/05 i 42/10), od strane ovlaštenih službenih osoba JGP Bijeljina.
3. Također, na osnovu potvrde o privremenom oduzimanju predmeta prilikom pretresa osobe broj SP-052-DP/2011 od 15. marta 2011. godine, proizlazi da su apelantu od strane ovlaštene službene osobe, odnosno pripadnika Sudske policije Bosne i Hercegovine, a na osnovu pismene naredbe Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) privremeno oduzeti pasoš, lična karta, lične stvari i novac, sve pobliže precizirano u navedenoj potvrdi.
4. Nadalje, potvrdom Suda BiH broj S1 3 K 005083 11 Eks od 16. marta 2011. godine utvrđeno je da apelant nije Dejan Lučić koji se potražuje po međunarodnoj difuznoj potjernici NCB Interpola Sarajevo broj 16-3-04-1-IP-E-PL-5383/10-8, te je apelant pušten na slobodu.
5. Najzad na osnovu potvrde o otpustu osobe lišene slobode broj SP-052-DP/2011 od 16. marta 2011. godine, proizlazi da je apelant dana 16. marta 2011. godine u 10 sati i 35 minuta, otpušten, te da je otpust osobe lišene slobode izvršen na osnovu odluke Suda BiH broj S1 3 K 005083 11 Eks od 16. marta 2011. godine, koju je donio sudija Izo Tankić.
6. Apelant smatra da je navedenim postupanjem organa sigurnosti povrijeđeno njegovo pravo na zabranu mučenja iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na slobodu kretanja iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4. uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana
13. Evropske konvencije. Također, apelant traži da se obaveže Bosna i Hercegovina da apelantu zbog povrede osnovnih prava i ljudskih sloboda isplati iznos od 10.000,00 KM sa kamatom po zakonu, počev od dana podnošenja apelacije pa do potpune isplate, kao i da mu naknadi troškove postupka.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
15. apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
9. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelant usljed pogreške u radu pripadnika Granične policije Bosne i Hercegovine bio neosnovano lišen slobode te da zbog toga traži da Ustavni sud utvrdi postojanje štete, te obaveže Bosnu i Hercegovinu da mu isplati naknadu štete. S tim u vezi Ustavni sud podsjeća da prema članu 436. stav 1. tačka c. ZKP-a, pravo na naknadu štete pripada osobi koja je usljed pogreške ili nezakonitog rada organa neosnovano lišena slobode ili je zadržana duže u pritvoru ili ustanovi za izdržavanje kazne ili mjere. Također, Ustavni sud podsjeća da je prema članu 433. stav 2. ZKP-a, apelant dužan da se svojim zahtjevom obrati nadležnom ministarstvu Bosne i Hercegovine, radi postizanja sporazuma o postojanju štete i vrsti i visini naknade, te da ako zahtjev za naknadu štete ne bude usvojen ili po njemu nadležno ministarstvo Bosne i Hercegovine ne donese odluku u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva, oštećeni može kod nadležnog suda podnijeti tužbu za naknadu štete, što je propisano članom 434. stav 1. ZKP-a.
10. Na osnovu navedenog proizlazi da se, u konkretnom slučaju, apelant sa svojim zahtjevom za naknadu štete nije obratio nadležnom ministarstvu Bosne i Hercegovine radi postizanja sporazuma o postojanju štete, vrsti i visini naknade, te eventualno, ukoliko sporazum ne bi bio postignut, kod nadležnog suda podnio tužbu za naknadu štete, već se direktno obratio Ustavnom sudu. U takvoj situaciji, Ustavni sud smatra da se apelant morao obratiti nadležnom ministarstvu Bosne i Hercegovine, te eventualno i nadležnom sudu, pa na taj način iscrpiti pravne lijekove. Prema tome, Ustavni sud zaključuje da za meritorno razmatranje predmetne apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović