Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2069/11 (E. M.)
Odluka donesena 29. 06. 2011.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2069/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
29. 06. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 29. juna 2011. godine, u predmetu broj AP-2069/11, rješavajući apelaciju Emira Memića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Emira Memića podnesena protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 P 005683 11 Rev od 4. maja 2011. godine, presude Suda Bosne i Hercegovine broj Gž-24/11 od 24. februara 2011. godine i presude Suda Bosne i Hercegovine broj P-169/10 od 3. decembra 2010.
godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Emir Memić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Konjica, kojeg zastupa ZAK Mujarić i Gagula, podnio je 13. maja 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 P 005683 11 Rev od 4. maja 2011. godine, presude Suda BiH broj Gž-24/11 od 24. februara 2011. godine i presude Suda BiH broj P-169/10 od 3. decembra 2010. godine.
2. Presudom suda BiH broj P-169/10 od 3. decembra 2010. godine, koja je potvrđena presudom Drugostepenog vijeća Suda BiH broj Gž-24/11 od 24. februara 2011. godine, odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se ponište rješenja Bosne i Hercegovine, Ministarstva odbrane (u daljnjem tekstu: tužena) broj UPI 16-15-13-04-34-7-1235-2/07 od 9. aprila 2008. godine i broj UPII 16-15-07-34-7-99-2/08 od 2. jula 2008. godine, da se utvrdi apelantovo pravo na naknadu troškova prevoza na posao i s posla u iznosima bliže označenim u izreci prvostepene presude, te da se obaveže tužena da apelantu na ime naknade troškova prevoza na posao i s posla isplati iznose bliže označene u izreci prvostepene presude sa zakonskom zateznom kamatom kao i isti iznos za svaki mjeces počev od 19. maja 2010. godine nadalje do desetog u mjesecu za prethodni mjesec. Istom presudom je apelant obavezan da tuženoj nadoknadi troškove postupka.
3. Apelant je protiv presude Drugostepenog vijeća Suda BiH broj Gž-24/11 od 24. februara 2011. godine izjavio reviju, koja je rješenjem Revizijskog vijeća Suda BiH broj S1 3 P 005683 11 Rev od 4. maja 2011. godine, odbačena kao nedopuštena. U obrazloženju navedenog rješenja, Sud BiH je naveo da prema odredbi člana 204. stav 2. Zakona o parničnom postupku pred Sudom BiH (u daljnjem tekstu: ZPP) revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 KM. S obzirom da u konkretnom slučaju vrijednost pobijane pravosnažne presude iznosi 5.390,28 KM, Revizijsko vijeće suda BiH je zaključilo da je revizija nedozvoljena kako po osnovu člana 204. stava 2. tako i stava 3. istog člana, jer predmet spora nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima. Iz navedenih razloga, Sud BiH je reviziju odbacio.
4. Apelant smatra da su osporenim odlukama povrijeđena njegova prava iz člana II/3. e) i k) i člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelanti moraju da dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelanti odlučuju o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelanti nisu ispoštovali formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. Iz apelacionih navoda i priloženih dokumenata proističe da je apelant protiv presude Drugostepenog vijeća Suda BiH broj Gž-24/11 od 24. februara 2011. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem rješenjem Revizijskog vijeća Suda BiH broj S1 3 P 005683 11 Rev od 4. maja 2011. godine odbačena kao nedopuštena. Ustavni Sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Drugostepenog vijeća Suda BiH broj Gž-24/11 od 24. februara 2011. godine.
8. S obzirom na to da je presuda Drugostepenog vijeća Suda BiH broj Gž-24/11 od 24. februara 2011. godine apelantu uručena 2. marta 2011. godine, a da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 13. maja 2011. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni Sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Drugostepenog vijeća Suda BiH broj Gž-24/11 od 24. februara 2011. godine.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović