Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2091/11 (E. Š.)

Odluka donesena 29. 06. 2011.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Ponavljanje postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2091/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

29. 06. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 29. juna 2011. godine, u predmetu broj AP 2091/11, rješavajući apelaciju Emire Šemović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Emire Šemović podnesena protiv rješenja Opštinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Pr 145309 09 Pr od 22. aprila 2011. godine, rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Pr 145309 11 Pzp od 17. marta 2011. godine i rješenja Opštinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Pr 145309 09 Pr od 16.

decembra 2010. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Emira Šemović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, podnijela je 16. maja 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Opštinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Opštinski sud) broj 65 0 Pr 145309 09 Pr od 22. aprila 2011. godine, rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Pr 145309 11 Pzp od 17. marta 2011. godine i rješenja Opštinskog suda broj 65 0 Pr 145309 09 Pr od 16. decembra 2010. godine. Apelantica je, istovremeno podnijela i zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud naložio "da se zabrani naplata novčane kazne" do donošenja odluke o apelaciji.

2. Rješenjem Opštinskog suda broj 65 0 Pr 145309 09 Pr od 16. decembra 2010. godine, apelantica kao okrivljena odgovorna je za prekršaj iz člana 8. stav 2. tačka a. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira Federacije BiH, čije su radnje opisane u izreci rješenja, te joj je izrečena novčana kazna u iznosu od 200,00 KM koju je dužna platiti u roku od 15 dana od dana pravosnažnosti rješenja uz naknadu troškova postupka u iznsou od 100,00 KM.

3. Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 Pr 145309 11 Pzp od 17. marta 2011. godine, žalba apelantice podnesena protiv rješenja Opštinskog suda broj 65 0 Pr 145309 09 Pr od 16. decembra 2010. godine, odbačena je kao nedopuštena uz obrazloženja da, kako se žalbeni navodi apelantice odnose na pogrešno i netačno utvrđeno činjenično stanje, sud se u skladu sa članom 65. Zakona o prekršajima nije upuštao u meritorno rješavanje žalbenog osnova jer isti nije predviđen u članu 61. Zakona o prekršajima kojim su propisani žalbeni osnovi zbog kojih se može pobijati rješenje o prekršaju.

4. Rješenjem Opštinskog suda broj 65 0 Pr 145309 09 Pr od 22. aprila 2011. godine, odbačen je jer je neuredan zahtjev apelantice za ponavljanje postupka okončanog rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 Pr 145309 11 Pzp od 17. marta 2011. godine, kojim je odbačena je kao nedopuštena žalba apelantice protiv rješenja Opštinskog suda broj 65 0 Pr 145309 09 Pr od 16. decembra 2010. godine.

5. Apelantica se žali da su joj osporenim odlukama povrijeđena prava iz člana II/3.a), II/3.b), II/3.e), II/3.k) i II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i čl.2., 3. i 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 i člana 2. Protokola broj 4. uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“ Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“

7. S obzirom na to da apelantica, između ostalog, smatra da joj je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1 Evropske konvencije, potrebno je da Ustavni sud prvenstveno odgovori na pitanje da li predmetni postupci uživju zaštitu člana 6. stav 1 Evropske konvencije, odnosno člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

8. U vezi s tim Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava, prema kojoj je odgovor na pitanje, da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H. protiv Francuske od 24. oktobra 1989. godine stav 47.). Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava, koju Ustavni sud podržava, Ustavni sud mora da ispita da li je ishod ili «posljedica» predmetnog postupka, bila odlučujuća za utvrđivanje apelantovih građanskih prava i obaveza.

9. Ustavni sud primjećuje da apelantica osporava rješenje Kantonalnog suda broj 65 0 Pr 145309 11 Pzp od 17. marta 2011. godine, kojim je odbačena kao nedopuštena žalba apelantice protiv rješenja Opštinskog suda broj 65 0 Pr 145309 09 Pr od 16. decembra 2010. godine. Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud odbacio žalbu apelantice ne upuštajući se u meritorno rješavanje žalbenog osnova u skladu sa članom 65. Zakona o prekršajima, jer isti nije predviđen u članu 61. istog Zakona. Ustavni sud konstatuje da se u predmetnom postupku utvrđivala samo procesna dopustivost apelanticine žalbe, a nije odlučivalo o njenim građanskim pravima i obavezama.

10. Apelantica se žali i na rješenja Opštinskog suda suda broj 65 0 Pr 145309 09 Pr od 22. aprila 2011. godine, kojim je kao neuredan odbačen prijedlog apelantice za ponavljanje postupka pravosnažno okončanog rješenjem Opštinskog suda broj 65 0 Pr 145309 09 Pr od 16. decembra 2010. godine. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14. strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija za ljudska prava je zauzela stanovište da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak ne utvrđuje «osnovanost bilo kakve krivične optužbe». Analogno iznesenom stavu u postupku povodom prijedloga za ponavljnje pravosnažno okončanog prekršajnog postupka se ne određuju građanska prava i obaveze apelantice. U ovom postupku odlučuje se samo o tome da li će biti odobren ponovni postupak ili ne.

11. Prema tome, ishod procedure u kojoj su donesena osporena rješenja nije bio odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza apelantice. Stoga, pitanje pravičnosti predmetnih postupaka ne ulazi u domen člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti u domen člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, zbog čega je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

12. Budući da je Ustavni sud već zaključio da se predmetni postupci nisu ticali određivanja građanskih prava i obaveza apelantice, s obzirom da je žalba odbačena kao nedopuštena, odnosno da je zahtjev za ponavljanje postupka odbačen kao neuredan, slijedi da se i ostali navodi o kršenju ostalih prava apelantice koja su navedena u apelaciji i koja su zaštićena Ustavom Bosne i Hercegovine, Evropskom konvencijom i njenim Protokolima moraju također, odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelanticinog prijedloga za donošenje privremene mjere.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2091/11 (E. Š.) | Sudska praksa | Aktio