Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2112/11 (P. H.)

Odluka donesena 29. 06. 2011.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2112/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

29. 06. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 29. juna 2011. godine, u predmetu broj AP-2112/11, rješavajući apelaciju Pere Havrljuka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Pere Havrljuka podnesena protiv presude Okružnog suda u Banja Luci, broj 71 0 P 025816 10 Gž od 16. februara 2011. godine i presude Osnovnog suda u Banja Luci, broj 71 0 P 025816 06 P od 1. februara 2010. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Pero Havrljuk (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čelinca, kojeg zastupa Vid Dujaković, advokat iz Banja Luke, podnio je 16. maja 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 71 0 P 025816 10 Gž od 16. februara 2011. godine i presude Osnovnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 71 0 P 025816 06 P od 1. februara 2010. godine.

2. Presudom Osnovnog suda, broj 71 0 P 025816 06 P od 1. februara 2010. godine, obavezano je građevinsko preduzeće ''Krajina'' AD Banja Luka (u daljnjem tekstu: tuženi) da apelantu naknadi nematerijalnu štetu i to na ime: pretrpljenih fizičkih bolova, pretrpljenog straha, duševnih bolova zbog umanjena životne aktivnosti i duševnih bolova zbog naruženosti, sve sa zakonskom zateznom kamatom. Ujedno je tuženi obavezan da apelantu isplati i naknadu materijalne štete na ime izgubljenje zarade na način preciziran izrekom prvostepene presude. Također je odbijen apelant sa dijelom tužbenog zahtjeva kojim je tražio naknadu materijalne štete na ime i u vezi sa liječenjem, te na ime budućeg banjskog liječenja na način preciziran izrekom prvostepene presude.

3. Rješenjem Osnovnog suda, broj 71 0 P 025816 06 P od 3. marta 2010. godine tuženi je obavezan da apelantu isplati na ime troškova postupka iznos od 6.620,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom.

4. Okružni sud je presudom, broj 71 0 P 025816 10 Gž od 16. februara 2011. godine, odlučujući o žalbi apelanta i tuženog, žalbu apelanta djelimično uvažio na način da je obavezao tuženog na naknadu troškova liječenja i u vezi sa liječenjem, na način preciziran izrekom prvostepene presude. U preostalom dijelu žalba apelanta je odbijena kao neosnovana. Nadalje, žalba tuženog je djelimično uvažena u dosuđujućem dijelu odluke o naknadi nematerijalne štete na način preciziran izrekom drugostepene presude. Ujedno je odbijen zahtjev apelanta za naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 1.316,00 KM.

5. Prema stanju spisa poizilazi da je tuženi izjavio reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud). Pri tome apelant nije u skladu sa članom 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda obavijestio Ustavni sud da je postupak po izjavljenoj reviziji okončan.

6. Apelant se žali da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, te pravo na nediskriminaciju iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(14) apelacija je preuranjena;

8. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

9. U konkretnom slučaju, postupak o predmetu apelacije je, nakon izjavljene revizije od strane tuženog, u toku, a prema stanju spisa Vrhovni sud još nije donio odluku o reviziji.

10. Član 237. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09; u daljnjem tekstu: ZPP) glasi:

«Član 237.

1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude.

2) Revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka.

3) Izuzetno Vrhovni sud Republike Srpske može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.»

11. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. ZPP-a, prema kojem Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, neovisno od vrste te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.

12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U vezi sa traženjem apelanta da Ustavni sud naloži tuženom da mu isplati troškove postupka, Ustavni sud ukazuje da prema Pravilima Ustavnog suda ne postoji mogućnost obavezivanja bilo koga da snosi troškove postupka, te da ti troškovi padaju isključivo na teret apelanta.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2112/11 (P. H.) | Sudska praksa | Aktio