Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2160/11 (M. H.)
Odluka donesena 29. 06. 2011.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2160/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
29. 06. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 29. juna 2011. godine, u predmetu broj AP 2160/11, rješavajući apelaciju Mehrije Hamzić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mehrije Hamzić podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 P 005669 11 Gž od 18. marta 2011. godine i rješenja Općinskog suda u Travniku broj 51 0 P 005669 04 P od 30. novembra 2010.
godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Mehrija Hamzić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bugojna, koju zastupa Miro Blaž, advokat iz Viteza, podnijela je 19. maja 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 51 0 P 005669 11 Gž od 18. marta 2011. godine i rješenja Općinskog suda u Travniku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 51 0 P 005669 04 P od 30. novembra 2010. godine.
2. Općinski sud je donio rješenje broj 51 0 P 005669 04 P od 30. novembra 2010. godine, u pravnoj stvari apelantice protiv tuženih, pobliže navedenih u uvodu rješenja, (u daljnjem tekstu: tuženi), radi utvrđenja prava vlasništva i upisa u zemljišnu knjigu, v.s. 5.000,00 KM, kojim se smatra da je tužba u navedenoj pravnoj stvari povučena. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je u fazi preispitivanja tužbe utvrđeno da tužba ne sadrži sve elemente propisane odredbom člana 53. Zakona o parničnom postupku («Službene novine F BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP), koje mora sadržavati svaka tužba da bi se po toj tužbi moglo postupati, da je tužba nepotpuna, pa je Općinski sud radi otklanjanja tih nedostataka shodno odredbama člana 66. u vezi sa članom 336. ZPP-a, vratio tužbu punomoćniku apelantice na ispravku, odnosno dopunu, uz rješenje broj 51 0 P 005669 04 P od 29. septembra 2010. godine, u kojem je ukazao apelantici na nedostatke iz tužbe, te joj navedenim rješenjem putem njenog punomoćnika naložio da u određenom roku uredi tužbu tako što će ispravno označiti tužene, dostaviti dokaz o vlasništvu na predmetnim nekretninama i dokaze o promjeni adrese prebivališta odnosno boravišta tuženih za sve tužene. Također je apelantica, shodno odredbama člana 336. stav
3. ZPP-a, upozorena da će se smatrati tužba povučenom ako ne bude vraćena sudu uređena tužba u određenom roku. S obzirom da apelantica u određenom roku, pa ni po proteku roka do donošenja rješenja od 30. novembra 2010. godine, nije postupila po nalogu Općinskog suda za ispravku tužbe, a kako se po nepotpunoj tužbi ne može postupati, Općinski sud je, shodno odredbama člana 336. stav 3. ZPP-a, odlučio kao u dispozitivu rješenja.
3. Rješenjem Kantonalnog suda broj 51 0 P 005669 11 Gž od 18. marta 2011. godine odbijena je žalba apelantice kao neosnovana i potvrđeno rješenje Općinskog suda broj 51 0 P 005669 04 P od 30. novembra 2010. godine.
4. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
15. apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju, Općinski sud je donio rješenje broj 51 0 P 005669 04 P od 30. novembra 2010. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 51 0 P 005669 11 Gž od 18. marta 2011. godine, kojim se smatra da je tužba u navedenoj pravnoj stvari povučena iz razloga što apelantica nije tužbu ispravila i dopunila na način kako je pozvana da to uradi.
8. Na osnovu navedenog, proizlazi da se, u konkretnom slučaju, redovni sudovi nisu bavili meritornim ispitivanjem tužbe apelantice, već isključivo pitanjem da li su ispunjene procesne pretpostavke predviđene Zakonom o parničnom postupku za postupanje po predmetnoj tužbi. U takvoj situaciji, Ustavni sud smatra da je apelantica morala ispraviti ili dopuniti tužbu na način kako je to traženo, te na taj način iscrpiti pravne lijekove. Prema tome, Ustavni sud zaključuje da za meritorno razmatranje predmetne apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović