Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2161/11 (D. M.)

Odluka donesena 29. 06. 2011.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2161/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

29. 06. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 29. juna 2011. godine, u predmetu broj AP 2161/11, rješavajući apelaciju Dobrisava Milinkovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dobrisava Milinkovića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 91 0 P 011318 11 Rev od 10. marta 2011. godine, Rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu, broj 91 0 P 011318 10 GŽ od 30. novembra 2010. godine, te Rješenja Osnovnog suda u Višegradu, broj 91 0 P 011318 10 P od 24. juna 2010. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Dobrisav Milinković (u daljnjem tekstu: apelant) iz sela Mioče, podnio je 19. maja 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 91 0 P 011318 11 Rev od 10. marta 2011. godine, Rješenja Okružnog suda u Istačnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 91 0 P 011318 10 GŽ od 30. novmebra 2010. godine, te Rješenja Osnovnog suda u Višegradu, broj 91 0 P 011318 10 P od 24. juna 2010. godine.

2. Rješenjem Osnovnog suda, broj 91 0 P 011318 10 P od 24. juna 2010. godine u cijelosti je odbačen tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da sud obaveže ODP»Fap-Autodijelovi» - u stačaju (u daljnjem tekstu: tuženi) da apelantu isplati plaću za maj 1999. godine, te plaće za period od januara 2000. godine do jula 2002. godine u ukupnom iznosu od 9.604,00 KM. Ujedno apelant je obavezan da tuženom naknadi troškove postupka u iznosu od 250,00 KM, dok je tuženi odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa. U obrazloženju rješenja Osnovni sud se pozvao na odredbu člana 118 Zakona o radu («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 38/00, 40/00, 41/00, 38/03, 55/07; u daljnjem tekstu: ZOR) kojom je propisano da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio pravo iz radnog odnosa može podnijeti tužbu nadležnom sudu za zaštitu tog prava, dok je stavom 2. istog člana precizirano da se tužba za zaštitu prava može podnijeti u roku od jedne godine od dana saznanja za povredu, a najdalje u roku od tri godine od učinjene povrede. Osnovni sud je istakao da kada je u pitanju zahtjev za isplatu plaća povreda nastupa po proteku roka od 30 dana od dana kada je poslodavac trebao da isplati plaću računajući od posljednjeg dana u mjesecu na koji se plata odnosi. Imajući u vidu navedeno i činjenicu da se posljednje potraživanje apelanta odnosilo na plaću za juli 2002. godine Osnovni sud je zaključio da apelant nije u zakonskom roku podnio tužbu, pa je taj sud morao tužbu odbaciti jer je podnesena neblagovremeno. Osim navedenog Osnovni sud je na temelju priloženih dokaza utvrdio i da se nad tuženim provodi stečajni postupak, pa je taj sud pozivajući se na odredbu člana 59. Zakona o stečaju («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 26/10, prećišćen tekst) istakao da se otvaranjem stečajnog postupka prekidaju sudski postupci, te da apelant, kao stečajni povjeralac u toj situaciji svoja potraživanja može namiriti samo u okviru stečajnog postupka.

3. Apelant je protiv prvostepenog rješanja podnio žalbu Okružnom sudu koji je Rješenjem, broj 91 0 P 011318 10 GŽ od 30. novembra 2010. godine žalbu kao neosnovanu odbio i provostepeno rješenje potvrdio. U obrazloženju Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud potpuno pravilno primjenio odredbe ZOR-a, kao i Zakona o stečaju, te da se u potpunosti slaže sa zakljucima i odlučenjem prvostepenog suda.

4. Odlučujući o apelantovoj reviziji izjavljenoj protiv drugostepenog rješenja Vrhovni sud je Rješenjem, broj 91 0 P 011318 11 Rev od 10. marta 2011.godine reviziju kao nedozvoljenu odbacio zbog nepostojanja uvjeta za reviziju propisanih odredbom člana 237. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09).

5. Apelant se žali da je osporenim rješenjima povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) kao i «pravo na životnu egsistenciju», odnosno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Ustavni sud zapaža da se apelant žali na odluke postupajućih sudova kojima je apelantova tužba protiv tuženog odbačena kao neblagovremena iz razloga navedenim u tač. 2. i 3. ove odluke. Ustavni sud smatra da je apelant neblagovremenim podnošenjem tužbe onemogući redovne sudove da suštinski rasprave apelantov tužbeni zahtjev vezano za isplatu neisplaćenih plaća. Osim toga Ustavni sud zapaža i to da je tokom postupka utvrđeno da je nad tuženim otvoren stečajni postupka što u smislu odredbe člana 59. Zakona o stečajnom postupku dovodi do prekida postupka. Dakle da bi se u konkretnom slučaju raspravljalo pitanje osnovanosti apelantovog tužbenog zahtjeva, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao podnijeti tužbu Osnovnom sudu u zakonom propisanom roku, dakle, blagovremeno, kako je to precizirano odredbama ZOR-a, odnosno u situaciji otvaranja stečajnog postupka nad imovinom tuženog svoja potraživanja pokušati ostvariti u okviru stečajnog postupka. Stoga Ustavni sud zaključuje da apelant nije efektivno iscrpio pravne lijekove koji su mu bili na raspolaganju, uključujući i vanredni pravni lijek pred Vrhovnim sudom, kako bi došao do konačne odluke u smislu odredbe člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, pa se apelacija ne može razmatrati

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2161/11 (D. M.) | Sudska praksa | Aktio