Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-222/09 (Banja Kiseljak – Hotel «Dalmacija» d.d. Kiseljak)
Odluka donesena 29. 06. 2011.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-222/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
29. 06. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 29. juna 2011. godine u predmetu broj AP 222/09, rješavajući apelaciju Banje Kiseljak – Hotel «Dalmacija» d.d. Kiseljak, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Banje Kiseljak – Hotel «Dalmacija» d.d. Kiseljak podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku, broj 06 0 U 000250 07 U od 17. decembra 2008. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Banja Kiseljak – Hotel «Dalmacija» d.d. Kiseljak (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Zahid Hadžić, advokat iz Visokog, podnio je 26. januara 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 06 0 U 000250 07 U od 17. decembra 2008. godine
2. Rješenjem o odobravanju programa privatizacije i početnog bilansa Agencije za privatizaciju Srednjebosanskog kantona – Travnik (u daljnjem tekstu: Agencija), broj 04-19-3261/00 od 31. avgusta 2000. godine i to tačkom 1. izreke odobren je program privatizacije apelanta sa utvrđenim državnim kapitalom na dan 30. juni 2000. godine i to u iznosu od 6.042.955,00 (100%) koji će se prodati postupkom javnog prikupljanja ponuda (tender), a plaćanje će se izvršiti svim dopuštenim sredstvima plaćanja prema odredbi člana 20. Zakona o privatizaciji preduzeća. Tačkom 2. izreke rješenja odobren je početni bilans iz tačke 1. koji čini sastavni dio navedenog rješenja.
3. Rješenjem Agencije, broj 04-19-3486/00 od 5. oktobra 2000. godine o izmjeni Rješenja, broj 04-19-3261/2000 od 31. avgusta 2000. godine izmjenjen je dio tog riješenja koji se odnosi na način prodaje državnog kapital te je precizirano da će se prodaja izvršiti u postupku javnog upisa dionica, a ne putem tendera, uz obrazloženje da se apelant ne nalazi u registru preduzeća za malu privatizaciju, niti je na listi preduzeća koja će se privatizirati u postupku javnog pribavljanja ponuda (tender). U ostalom dijelu Rješenje Agencije od 31. avgusta 2000. godine je ostalo neizmjenjeno.
4. Prema stanju spisa Rješenjem Agencije, broj 02-19-291/06 od 5. juna 2006. godine odbijen je prijedlog Općine Kiseljak (u daljnjem tekstu: Općina) kojim je traženo djelimično proglašavanjem ništavim rješenja Agencije od 31. avgusta 2000. godine, odnosno od 5. oktobra 2000. godine.
5. U postupku po žalbi koji je pokrenula Općina protiv rješenja Agencije od 5. juna 2006. godine Ministarstvo privrede Srednjobosanskog kantona Travnik (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) je donijelo Rješenje, broj 05-19-363/06 od 20. septembra 2006. godine kojim je poništeno osporeno rješenje Agencije i usvojen prijedlog Općine za djelimično proglašavanje ništavim rješenja Agencije, broj 04-19-326/00 od 31. avgusta 2000. godine odnosno, broj 04-19-3486/00 od 5. oktobra 2000. godine i to u dijelu koji se odnosi na početni bilans stanja zemljišta i šume, te su iz početne bilanse izuzete parcele precizirane u tačci III izreke rješenja, dok su u ostalom dijelu osporena rješenja ostala na snazi.
6. Protiv Rješenja Ministarstva, broj 05-19-363/06 od 20. septembra 2006. godine Agencija je podnijela tužbu Kantonalnom sudu koji je Rješenjem, broj 006-0-U-000 321 od 9. oktobra 2007. godine tužbu odbacio, uz obrazloženje da Agencija ne spada u krug osoba koje su po odredbama Zakona o upravnim sporovima («Službene novine Federacije BiH», br. 09/05) ovlaštene na pokretanje upravnog spora.
7. Kako je tek naknadno saznao za Rješenje Ministarstva, broj 05-19-363/06 od 20. septembra 2006. godine apelant je 9. januara 2007. godine pokrenuo upravni spor pred Kantonalnim sudom.
8. Odlučujući o tužbi apelanta Kantonalni sud je donio akt, broj 06 0 U 000250 07 U od 7. maja 2008. godine u kojem je, između ostalog, naveo da je nesudjelovanje tužitelja u upravnom postupku od strane tog suda ocijenjeno kao razlog za obnovu postupka, te da je kompletan spis upravnog predmeta dostavio Ministarstvu na nadležni postupak, u skladu sa odredbom člana 264. stav 1. tačka
9. Zakona o upravnom postupku («Službene novine Federacije BiH», br. 2/98 i 48/99)
9. Rješenjem Kantonalnog suda, broj 06 0 U 000250 07 U od 17. decembra 2008. godine apelantova tužba je odbačena. U obrazloženju je navedeno da iz priloženih dokaza proizlazi da apelant nije sudjelovao u predmetnom postupku kao zaineteresirana stranaka, da mu osporeno rješenje Ministarstva nije dostavljeno, što je potvrđeno u pismenom odgovoru Agencije od 29. aprila 2008. godine, da je za osporeno rješenje apelant saznao tek 20. decembra 2006. godine na raspravi u privrednom sporu sa Općinom koji se vodi pred Općinskim sudom u Travniku pod brojem Ps-184/05. U svom obrazloženju Kantonalni sud se pozvao na odredbu člana 18. stav 2. Zakona o upravnim sporovima kojom je propisano da se tužba podnosi u roku od 30 dana od dana dostavljanja upravnog akta stranci. Budući da iz spisa predmeta proizlazi da apelant nije sudjelovao u provedenom upravnom postupku, niti mu je osporeno rješenje dostavljeno, pravo na podnošenje tužbe teče od dana dostave upravnog akta stranci koja je sudjelovala u postupku. Prema dostavnici u spisu predmeta Kantonalni sud je utvrdio da je osporeno rješenje Općini, kao stranci u postupku, dostavljeno 19. oktobra 2006. godine, a budući da je tužba podnesena 9. januara 2007. godine očigledno je da je podnesena neblagovremeno, protekom roka od 30 dana, u smislu odredbe člana 18. stav 2. Zakona o upravnim sporovima. Na kraju Kantonalni sud je istakao da apelant može tražiti obnovu postupka prema odredbi člana 246. st. 1. i 2. Zakona o upravnom postupku.
10. Iz odgovora Kantonalnog suda na apelaciju proizlazi da je apelant 3. marta 2009. godine pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) pokrenuo postupak za vanredno preispitivanje sudske odluke, odnosno rješenja Kantonalnog suda.
11. Apelant nije u skladu sa odredbom člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda obavijestio Ustavni suda da je postupak pred Vrhovnim sudom okončan.
12. Apelant se žali da je osporenim rješenjem Kantonalnog suda povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;
14. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
15. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom, pa slijedi da je apelacija preuranjena.
16. Član 41. Zakona o upravnim sporovima («Službene novine F BiH» broj 9/05) glasi:
Zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke «Član 41.
1) Protiv pravomoćne odluke kantonalnog suda donesene u upravnom sporu stranka može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke (u daljnjem tekstu: zahtjev za vanredno preispitivanje) Vrhovnom sudu Federacije ili kantonalnom sudu.
2) Vrhovnom sudu Federacije stranka može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje zbog povrede federalnog zakona ili drugog federalnog propisa ili zbog povrede pravila federalnog zakona o postupku koja je mogla biti od uticaja na rješenje stvari putem kantonalnog suda.
3) Kantonalnom sudu stranka može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje zbog povrede kantonalnog zakona ili drugih kantonalnih propisa ili zbog povrede pravila federalnog zakona o postupku koja je mogla biti od uticaja na rješenje stvari.
4) Zahtjev za vanredno preispitivanje ne može se podnijeti zbog povrede pravila postupka koja se odnosi na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.»
17. Apelant odlučuje koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanta je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na okolnost da je apelant Vrhovnom sudu podnio zahtjev za vanredno preispitivanje osporene odluke, o kojem još nije odlučeno, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o zahtjevu za preispitivanje prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o zahtjevu za vanredno preispitivanje. Nakon donošenja odluke o zahtjevu za vanredno preispitivanje, neovisno od vrste te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
18. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
19. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović