Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2258/09 („Bare Commerce“ d.o.o. Čitluk)

Odluka donesena 29. 06. 2011.

  • Izmijenjene pravne okolnosti
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2258/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

29. 06. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 29. juna 2011. godine, u predmetu broj AP 2258/09, rješavajući apelaciju „Bare Commerce“ d.o.o. Čitluk, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 8. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije „Bare Commerce“ d.o.o . Čitluk podnesene protiv presuda Suda Bosne i Hercegovine broj U-

89/10 od 5. januara 2011. godine, broj U-135/10 od 2. novembra 2010. godine, broj U-134/10 od 26. augusta 2010. godine, broj U-128/10 od 8. aprila 2010. godine, broj U-56/07 od 18. maja 2009. godine, broj U-

57/07 od 20. maja 2009. godine, broj U-58/07 od 20. maja 2009. godine, broj U-59/07 od 20. maja 2009. godine i broj U-60/07 od 20. maja 2009. godine, zato što su izmijenjene pravne okolnosti.

OBRAZLOŽENJE

1. „Bare Commerce“ d.o.o. Čitluk (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Zajednička advokatska kancelarija „Sesar-Ćurić-Miletić“, advokati iz Mostara, podnio je u periodu od 13. jula 2009. godine do 8. marta 2011. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj U-

89/10 od 5. januara 2011. godine, broj U-135/10 od 2. novembra 2010. godine, broj U-134/10 od 26. augusta 2010. godine, broj U-128/10 od 8. aprila 2010. godine, broj U-56/07 od 18. maja 2009. godine, broj U-57/07 od 20. maja 2009. godine, broj U-58/07 od 20. maja 2009. godine, broj U-59/07 od 20. maja 2009. godine i broj U-60/07 od 20. maja 2009. godine. Apelant je u više navrata dopunjavao apelacije.

2. Predmetne apelacije su evidentirane pod slijedećim brojevima: AP 2258/09, AP 2259/09, AP 2260/09, AP 2261/09, AP 2262/09, AP 2388/10, AP 5410/10, AP 101/11 i AP 1144/11. Dakle, ukupno je podneseno 9 apelacija, ali, s obzirom da se apelacije odnose na isti činjenični i pravni osnov, Ustavni sud je, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 2258/09.

Činjenice u vezi apelacija br. AP 2258/09, AP 2259/09, AP 2260/09, AP 2261/09 i AP 2262/09

3. Presudama vijeća za upravne sporove Suda BiH broj U-60/07 od 20. maja 2009. godine, broj U-59/07 od 20. maja 2009. godine, broj U-58/07 od 20. maja 2009. godine, broj U-57/07 od 20. maja 2009. godine i broj U-56/07 od 18. maja 2009. godine, uvažene su tužbe apelanta u upravnim stvarima naplate akciza/trošarine – posebnog poreza na promet, pobijana rješenja Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine – Banja Luka, pobliže precizirana u uvodu presuda, i rješenja Regionalnog centra Mostar Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine, pobliže precizirana u izrekama presuda, poništena u dijelu u kojem je apelant za uvezenu robu, sve pobliže precizirano u izrekama presuda, robu trgovačkog naziva Cevitana, obavezan da na ime posebnog poreza na promet bezalkoholnih pića plati iznose navedene u izrekama presuda, i predmeti vraćeni prvostepenom organu na ponovno rješavanje u tom dijelu. U ostalom dijelu, kojim je apelant obavezan na plaćanje poreza na promet za uvezenu Cevitanu, u iznosima utvrđenim u dispozitivu prvostepenih rješenja, tužbe su odbijene.

4. Rješenjima apelacionog upravnog vijeća Suda BiH broj Uvl-173/09 od 24. februara 2010. godine, Uvl-172/09 od 22. februara 2010. godine, Uvl-171/09 od 16. februara 2010. godine, broj Uvl-

170/09 od 24. februara 2010. godine i broj Uvl-169/09 od 24. februara 2010. godine uvaženi su apelantovi zahtjevi za vanredno preispitivanje osporenih presuda vijeća za upravne sporove Suda BiH broj U-60/07 od 20. maja 2009. godine, broj U-59/07 od 20. maja 2009. godine, broj U-58/07 od 20. maja 2009. godine, broj U-57/07 od 20. maja 2009. godine i broj U-56/07 od 18. maja 2009. godine, navedene presude vijeća za upravne sporove Suda BiH ukinute i predmeti vraćeni na ponovno suđenje.

Činjenice u vezi apelacija br. AP 2388/10, AP 5410/10, AP 101/11 i AP 1144/11

5. Presudama vijeća za upravne sporove Suda BiH broj U-128/10 od 8. aprila 2010. godine, broj U-134/10 od 26. augusta 2010. godine, broj U-135/10 od 2. novembra 2010. godine i broj U-89/10 od 5. januara 2011. godine, u ponovnom postupku, uvažene su tužbe apelanta u upravnim stvarima naplate akciza/trošarine – posebnog poreza na promet, pobijana rješenja Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine – Banja Luka, pobliže precizirana u uvodu presuda, i rješenja Regionalnog centra Mostar Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine, pobliže precizirana u izrekama presuda, poništena u dijelu u kojem je apelant za uvezenu robu, sve pobliže precizirano u izrekama presuda, robu trgovačkog naziva Cevitana, obavezan da na ime posebnog poreza na promet bezalkoholnih pića plati iznose navedene u izrekama presuda, i predmeti vraćeni prvostepenom organu na ponovno rješavanje u tom dijelu. Apelantove tužbe u dijelu u kojem mu je pobijanim upravnim rješenjima naloženo plaćanje iznosa, navedenih u izrekama presuda, na ime poreza na promet bezalkoholnih pića su odbijene kao neosnovane.

6. Presudama apelacionog upravnog vijeća Suda BiH broj Uvl-49/10 od 22. novembra 2010. godine, broj Uvl-73/10 od 16. decembra 2010. godine, broj Uvl-78/10 od 8. februara 2011. godine i broj S 1 3 U 004547 11 Uvl od 9. marta 2011. godine, uvaženi su apelantovi zahtjevi za vanredno preispitivanje osporenih presuda vijeća za upravne sporove Suda BiH broj U-128/10 od 8. aprila 2010. godine, broj U-134/10 od 26. augusta 2010. godine, broj U-135/10 od 2. novembra 2010. godine i broj U-89/10 od 5. januara 2011. godine na način da su pobijane presude u stavu II preinačene tako što su apelantove tužbe uvažene i poništena konačna rješenja tužene Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine – Banja Luka, pobliže precizirana u uvodu presuda, kao i rješenja Regionalnog centra Mostar Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine, pobliže precizirana u izrekama presuda, u dijelu u kojem je apelantu naloženo plaćanje iznosa, navedenih u izrekama presuda, na ime poreza na promet bezalkoholnih pića, te su u tom dijelu predmeti vraćeni prvostepenom organu na ponovno rješavanje.

7. Apelant smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Naime, apelant ističe da je Sud BiH pravilno odlučio u dijelu u kojem je udovoljeno njegovom tužbenom zahtjevu i ukinuta rješenja organa uprave u odnosu na obavezu plaćanja akcize-posebnog poreza na promet jer Cevitana nije niti može biti akcizni proizvod, te da na Cevitanu nije trebalo platiti trošarinu prilikom uvoza. Međutim, apelant smatra da nije bilo osnova ni da se obaveže na plaćanje poreza na promet za uvezenu Cevitanu po odredbama Zakona o porezu na promet roba i usluga («Službeni glasnik BiH» broj 62/04) jer on nije krajnji potrošač, pa time ni poreski obveznik. Stoga smatra da su presudama vijeća za upravne sporove Suda BiH navednim u dispozitivu ove odluke, u dijelu u kojem su odbijeni njegovi tužbeni zahtjevi, povrijeđena njegova ustavna prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 8. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 8. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 8. ako su izmijenjene pravne okolnosti;

9. Ustavni sud zapaža da je, nakon podnošenja apelacija br. AP 2258/09, AP 2259/09, AP 2260/09, AP 2261/09 i AP 2262/09, rješenjima apelacionog upravnog vijeća Suda BiH broj Uvl-

173/09 od 24. februara 2010. godine, Uvl-172/09 od 22. februara 2010. godine, Uvl-171/09 od 16. februara 2010. godine, broj Uvl-170/09 od 24. februara 2010. godine i broj Uvl-169/09 od 24. februara 2010. godine, odlučeno da se zahtjevi za preispitivanje osporenih presuda vijeća za upravne sporove Suda BiH broj U-60/07 od 20. maja 2009. godine, broj U-59/07 od 20. maja 2009. godine, broj U-58/07 od 20. maja 2009. godine, broj U-57/07 od 20. maja 2009. godine i broj U-56/07 od 18. maja 2009. godine uvaže, ukinu navedene osporene presude vijeća za upravne sporove Suda BiH i predmeti vrate na ponovno suđenje. Prema mišljenju Ustavnog suda na taj način je došlo do izmijenjenih pravnih okolnosti, zbog kojih je bespredmetno dalje razmatranje apelantovih navoda, budući da su, navedenim rješenjima apelacionog upravnog vijeća Suda BiH, apelacijama osporene presude ukinute, jer su apelantovi zahtjevi za vanredno preispitivanje osporenih presuda, podneseni iz istih razloga kao i apelacije, uvaženi.

10. Također, Ustavni sud zapaža da je, nakon podnošenja apelacija br. AP 2388/10, AP 5410/10, AP 101/11 i AP 1144/11, Sud BiH u apelacionom upravnom vijeću odlučio po apelantovim zahtjevima za vanredno preispitivanje osporenih presuda Suda BiH broj U-128/10 od 8. aprila 2010. godine, broj U-134/10 od 26. augusta 2010. godine, broj U-135/10 od 2. novembra 2010. godine i broj U-89/10 od 5. januara 2011. godine i donio presude u apelantovu korist na način da je udovoljio njegovim tužbenim zahtjevima i u dijelu koji se odnosio na plaćanje poreza na promet bezalkoholnih pića, što ujedno predstavlja suštinu navoda iz apelacija. Uvažavanjem apelantovih zahtjeva za vanredno preispitivanje osporenih presuda vijeća za upravne sporove Suda BiH od 8. aprila 2010. godine, od 26. augusta 2010. godine, od 2. novembra 2010. godine i od 5. januara 2011. godine, i vraćanjem prvostepenom organu na ponovno rješavanje, po mišljenju Ustavnog suda, došlo je do izmijenjenih pravnih okolnosti, zbog kojih je bespredmetno dalje razmatranje apelantovih navoda iz apelacija.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 8. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako su izmijenjene pravne okolnosti, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2258/09 („Bare Commerce“ d.o.o. Čitluk) | Sudska praksa | Aktio