Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2696/10 (M. R.)

Odluka donesena 29. 06. 2011.

  • Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2696/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

29. 06. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 29. juna 2011. godine, u predmetu broj AP 2696/10, rješavajući apelaciju Mirka Radića, na osnovu člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mirka Radića podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 15 0 U 000084 09 Uvp od 26. aprila 2010. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Mirko Radić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Trebinja, podnio je 2. jula 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 15 0 U 000084 09 Uvp od 26. aprila 2010. godine.

2. Presudom Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 15 0 U 000084 09 U od 23. juna 2009. godine, odbijena je tužba koju je apelant podnio protiv rješenja Ministarstva finansija Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 06.05./II-450-873/08 od 8. aprila 2009. godine, kojim je odbijena žalba apelanta izjavljena protiv rješenja Područnog centra Poreske uprave Trebinje (u daljnjem tekstu: Poreska uprava Trebinje) broj 06/1-08/0702-461-45/08 od 24. jula 2008. godine. Ovim rješenjem je apelantu kao taksenom obavezniku naloženo da plati sudsku taksu u iznosu od 600,00 KM i kaznenu taksu u iznosu od 300,00 KM u roku od 15 dana od dana primitka tog rješenja uz upozorenje da će bez njegovog daljeg obavještavanja pristupiti postupku prinudne naplate ukoliko naložene obaveze ne budu izmirene u ostavljenom roku kao i posljedice koje iz tog nepostupanja proizilaze. U obrazloženju presude je navedeno da je nadležni poreski organ donio rješenje o plaćanju sudske i kaznene takse u skladu sa odredbom člana 40. Zakona o sudskim taksama ("Službeni glasnik RS" br. 18/99, 23/99, 65/03 i 97/04, u daljnjem tekstu: Zakon). Nadalje, u obrazloženju presude je navedeno da taksena obaveza za plaćanje takse na podneske proizilazi iz odredaba člana 2. stav 1. i člana 3. tačka 1. Zakona, a da se prema tarifnom broju 1. tačke 1. stav 2. istog Zakona plaća taksa prema vrijednosti spora, te da je postupak za naplatu neplaćene takse propisan čl. 37. i 40. Zakona.

3. Presudom Vrhovnog suda broj 15 0 U 000084 09 Uvp od 26. aprila 2010. godine apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda broj 15 0 U 000084 09 U od 23. juna 2009. godine je odbijen kao neosnovan.

4. Iz navoda apelacije proizilazi da apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo iz čl. II/3.e), Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

6. Ustavni sud zapaža da se, u konkretnom slučaju, apelant žali na presudu Vrhovnog suda broj 15 0 U 000084 09 Uvp od 26. aprila 2010. godine, kojom je odbijen njegov zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke, presude Okružnog suda broj 15 0 U 000084 09 U od 23. juna 2009. godine, kojom je odbijena tužba koju je apelant podnio protiv rješenja Ministarstva broj 06.05./II- 450-873/08 od 8. aprila 2009. godine, a kojim je odbijena žalba apelanta izjavljena protiv rješenja Poreske uprave Trebinje broj 06/1-08/0702-461-45/08 od 24. jula 2008. godine. Predmetnim rješenjem Poreske uprave Trebinje je apelantu kao taksenom obavezniku naloženo da plati sudsku taksu u iznosu od 600,00 KM i kaznenu taksu u iznosu od 300,00 KM u roku od 15 dana od dana primitka tog rješenja uz upozorenje da će bez njegovog daljeg obavještavanja pristupiti postupku prinudne naplate ukoliko naložene obaveze ne budu izmirene u ostavljenom roku kao i posljedice koje iz tog nepostupanja proizilaze.

7. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da iz prakse organa Evropske komisije za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropska komisija) slijedi da određene novčane obaveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam «građanska prava i obaveze» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluku broj AP-382/04 od 23. marta 2005. godine; Evropska komisija za ljudska prava, X protiv Francuske, apelacija broj 9908/82 od 4. maja 1983. godine; i Evropski sud za ljudska prava, Schouten i Meldrum protiv Holandije, presuda od 9. decembra 1994. godine, Serija A broj 304). Ustavni sud zaključuje da u takve obaveze, nesumnjivo, spadaju i obaveze koje proizilaze iz poreskog i javnog zakonodavstva, u koje nesporno spada i obaveza plaćanja sudske i kaznene takse, kako je to naprijed navedenim Zakonom predviđeno. Stoga, u skladu sa iznesenim stavovima, postupak u kojem je apelant obavezan da uplati sudsku i kaznenu taksu, ne potpada pod okvir zaštite prava na pravičan postupak u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, osim u slučaju očigledne zloupotrebe tog prava. Obzirom da se u konkretnom slučaju dakle ne radi o «građanskim pravima ili obavezama» već o obavezama iz javnog prava, te kako Ustavni sud nije uočio ništa što bi ukazivalo da se u apelantovom slučaju radi o zloupotrebi prava, slijedi da da su navodi apelanta o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2696/10 (M. R.) | Sudska praksa | Aktio