Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2999/09 (Hercegovačko-neretvanski kanton – Ministarstvo unutarnjih poslova)
Odluka donesena 29. 06. 2011.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2999/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
29. 06. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 29. juna 2011. godine, u predmetu broj AP 2999/09, rješavajući apelaciju Hercegovačko-neretvanskog kantona – Ministarstva unutarnjih poslova, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hercegovačko-neretvanskog kantona – Ministarstva unutarnjih poslova podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 009087 09 Gž od 7. septembra 2009. godine i presude Općinskog suda u Mostaru broj 07 58 P 009087 06 P od 23. marta 2009. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Hercegovačko-neretvanski kanton – Ministarstvo unutarnjih poslova (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Kantonalno javno pravobranilaštvo Mostar, podnio je 18. septembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 P 009087 09 Gž od 7. septembra 2009. godine i presude Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu. Općinski sud) broj 07 58 P 009087 06 P od 23. marta 2009. godine.
2. Presudom Općinskog suda broj 07 58 P 009087 06 P od 23. marta 2009. godine apelant je obavezan da Budimiru Bošnjaku, Suadi Peco, Davoru Miletiću i Seniti Mušić (u daljnjem tekstu: tužitelji) isplati na ime naknade dijela ishrane za period od 1. maja 2003. gdoine do 31. oktobra 2008. godine, na ime kamata kao i na ime regresa, doprinose za plaću i na plaće za mirovinsko i invalidsko osiguranje iznose pobliže precizirane u izreci presude za svakog tužitelja posebno. Istom presudom je tužiteljica Suada Peco odbijena sa tužbenim zahtjevom kojim je potraživla povećanje plaće po osnovu rezultata rada za 2005, 2006, 2007. i 2008. godinu u iznosima pobliže preciziranim u izreci presude. Apelant je ujedno obavezan da tužiteljima naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.173,60 KM sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate, a sve u roku od 15 dana.
3. Presudom Kantonalnog suda broj 58 0 P 009087 09 Gž od 7. septembra 2009. godine djelimično je usvojena žalba tužiteljice Suade Peco, prvostepena presuda preinačena u odnosu na naknadu na ime povećanja plaće po osnovu rezultata rada, tako da su tužiteljici po ovom osnovu dosuđeni iznosi za periode koji su pobliže precizirani u izreci presude, dok je u ostalom dijelu žalba tužitelja odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda potvrđena. Istom presudom odbijena je žalba apelanta kao neosnovana. Konačno, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 1.684,80 KM
4. Ustavni sud zapaža da je apelant 16. septembra 2009. godine izjavio reviziju protiv presude Kantonalnog suda broj 58 0 P 009087 09 Gž od 7. septembra 2009. godine, a da pri tome nije u skladu sa članom 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda obavijestio Ustavni sud da je postupak po izjavljenoj reviziji okončan.
5. Apelant smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu utvrđeno članom II/3.k). Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;
7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
8. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom, pa slijedi da je apelacija preuranjena.
9. Član 237. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH», br. 53/03, 73/05 i 19/06) glasi: «Član 237.
1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude.
2) Revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka.
3) Izuzetno Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.»
10. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, prema kojem Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, neovisno od vrste te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović