Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-539/09 (I. Ž.-O.)

Odluka donesena 29. 06. 2011.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-539/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

29. 06. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 29. juna 2011. godine u predmetu broj AP 539/09, rješavajući apelaciju Indire Žune-Ormanović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Indire Žune- Ormanoviću odnosu na stav 1. izreke Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Rev-07-001686 od 20. novembra 2008. godine, Presude Kantonalnog suda u Zenici, broj 004-0-Gž-06-002 236 od 18. septembra 2007. godine i Presude Općinskog suda u Zenici, broj 043-0-P-06-000021 od 20. oktobra 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Indira Žuna-Ormanović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Zenice, koju zastupa Nermina Pivić, odvjetnica iz Zenice, podnijela je 20. februara 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Rev-07-001686 od 20. novembra 2008. godine, Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 004-0-Gž-06-002 236 od 18. septembra 2007. godine, te Presude Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 043-0-P-06-000021 od 20. oktobra 2006. godine.

2. Apelantica je kao zaposlenica JU OŠ «Hamza Humo» Babino-Zenica (u daljnjem tekstu: tužena) pred Općinskim sudom, 30. decembra 2005. godine pokrenula parnični postupak protiv tužene radi isplate razlike plaće i drugih naknada iz radnog odnosa prema odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost osnovnog obrazovanja u FBiH («Službene novine Federacije BiH, broj 53/00).

3. Odlučujući o tužbenom zahtjevu Općinski sud je donio Presudu, broj 043-0-P-06-

000021 od 20. oktobra 2006. godine kojom je djelimično usvojio tužbeni zahtjev apelantice te tuženoj naložio da apelantici na ime toplog obroka i regresa isplati iznose precizirane u stavu 1. izreke presude zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana podnošenja tužbe, pa do isplate kao i da joj naknadi troškove postupka. Stavom 2. izreke citirane presude odbijen je tužbeni zahtjev u ostalom dijelu kao neosnovan, dok je stavom 3. izreke konstatovano da se tužba u odnosu na potraživanja u iznosu od 3.377,38,38 KM smatra povučenom.

4. Odlučujući o žalbama apelantice i tužene protiv prvostepene presude Kantonalni sud je donio Presudu, broj 004-0-Gž-06-002 236 od 18. septembra 2007. godine kojom je stavom 1. izreke žalbu tužene odbio, stavom 2. žalbu apelantice djelimično uvažio i prvostepenu presudu preinačio na način opisan u tom stavu, dok je stavom 3. izreke žalbu apelantice u preostalom dijelu u odnosu na razliku kamata odbio.

5. Protiv drugostepene presude revizije su izjavili i apelantica i tužena. Stavom 1. Presude Vrhovnog suda, broj 070-0-Rev-07-001686 od 20. novembra 2008. godine revizija apelantice je odbačena, dok je stavom 2. izreke navedene presuda revizija tužene i umješača u postupku na strani tužene, odbijena. U obrazloženju presude, između ostalog, je navedeno da je apelantica izjavila reviziju u odnosu na početak toka računanja zakonskih zateznih kamata, pa budući da revizija nije izjavljena na glavno potraživanje, već isključivo na sporedno, kamate, Vrhovni sud je zaključio da je revizija apelantice nedopuštena, te je odlučio da je odbaci primjenom odredbe člana

247. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH»; br. 53/03, 73/05 i 19/06).

6. Apelantica se žali da je osporenim odlukama povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnh sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje takse, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

9. Apelantica je protiv Presude Kantonalnog suda, broj 004-0-Gž-06-002 236 od 18. septembra 2007. godine izjavila reviziju, ali je revizija stavom 1. Presude Vrhovnog suda, broj 070-0-

Rev-07-001686 od 20. novembra 2008. godine odbačena kao nedopuštena, budući da je izjavljena na odluku o sporednom, a ne i o glavnom potraživanju, kako je to navedeno u tačci 5. ove Odluke. Ustavni sud konstatuje da je revizija u odnosu na apelanticu neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Nakon navedenog, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Kantonalnog suda, broj 004-0-Gž-06-002 236 od 18. septembra 2007. godine.

10. Na temelju dostavnice za lično dostavljanje Kantonalnog suda, Ustavni sud je utvrdio da je odvjetnica apelantice, Nermina Pivić, osporenu presudu Kantonalnog suda primila 24. septembra 2007. godine. Kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena 20. februara 2009. godine proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu Kantonalnog suda.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-539/09 (I. Ž.-O.) | Sudska praksa | Aktio