Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2796/08 (A. V.)

Odluka donesena 29. 06. 2011.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Ništavost
  • Zamjena nekretnina
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2796/08

Apelacija

Odluka o meritumu

29. 06. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2796/08, rješavajući apelaciju Ante Vidovića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2 i člana 61 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 29. juna 2011. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Ante Vidovića.

Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 034407 08 P (stari broj P-3/04).

Nalaže se Osnovnom sudu u Banja Luci da bez daljnjeg odlaganja donese odluku u predmetu broj 71 0 P 034407 08 P (stari broj P-3/04) u skladu s članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da u roku od 30 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o mjerama koje su preduzete s ciljem da se izvrši ova odluka, u skladu s članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Anto Vidović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Republike Hrvatske, kojeg zastupa Ljiljana Stajić, advokat iz Banje Luke, podnio je 15. septembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji se vodi kod Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) pod brojem P-3/04.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 20. novembra 2008. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a 14. aprila 2011. godine zatražen je na uvid spis broj P-3/04.

3. Osnovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 3. marta 2009. godine, a spis broj P- 3/04 dostavljen je 27. aprila 2011. godine.

4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor Osnovnog suda dostavljen je apelantu 10. maja 2011. godine.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata koji su predočeni Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

6. Apelant je 30. decembra 2003. godine Osnovnom sudu podnio tužbu protiv Dragana Popovića, Radojice Popovića i Rose Vrljanović (u daljnjem tekstu: tuženi), radi poništenja ugovora o zamjeni nekretnina. U tužbi je naveo da je s prednikom tuženih-njihovim ocem, zaključio ugovor o zamjeni nekretnina u avgustu 1995. godine, u specifičnim uslovima (kao pripadnik hrvatske nacionalnosti) tako što je svoju nekretninu koja se nalazi u KO Laktaši zamijenio za nekretninu prednika tuženih u Republici Hrvatskoj. Po zaključenju ugovora i odlasku u Republiku Hrvatsku uvjerio se da nekretnina koju je zamjenom dobio ne postoji, odnosno da je ostao samo temelj. Budući da nije ostvarena svrha da u zamijenjenoj nekretnini živi s porodicom, a ugovor je potpisan u ratnim uslovima, apelant je pedložio da sud po provedenom postupku donese presudu kojom će se utvrditi da je ugovor o zamjeni nekretnina ništav i da se zamijenjene nekretnine vrate vlasniku i posjedniku koji su bili u vrijeme zaključianja ugovora.

7. Apelant je podnescima od 3. juna i 11. novembra 2004. godine, te 2. februara i 24. februara 2005. godine urgirao da se zakaže rasprava. Osnovni sud je 7. marta 2005. godine tuženim dostavio tužbu na odgovor.

8. Tuženi su 5. aprila 2005. godine dostavili pismeni odgovor na tužbu u kom su istakli da nije okončan ostavinski postupak iza njihovog oca, s kojim je apelant zaključio ugovor o zamjeni nekretnina. Predložili su da se parnični postupak po apelantovoj tužbi prekine do pravosnažnog okončanja ostavinskog postupka. Apelant je 8. septembra 2005. godine ponovo urgirao da se zakaže rasprava.

9. Osnovni sud je dopisom od 9. novembra 2007. godine pozvao apelantovog punomoćnika, a 6. decembra iste godine sačinjena je zvanična zabilješka u kojoj je konstatovano da se apelantov punomoćnik upoznaje s činjenicom da je tužbu od 30. decembra 2003. godine vratio Radojica Popović, s napomenom da se ne odnosi na njega. Apelantov punomoćnik je zbog te činjenice pozvan da dostavi tačne podatke u pogledu tačnog imena i adrese tuženog Radojice Popovića, kako bi se po tužbi moglo postupati. Apelantov punomoćnik je dopisom od 18. decembra 2007. godine obavijestio sud da je u podnesenoj tužbi bila napravljena greška u pogledu tačnog označavanja imena drugotuženog, tako što je umjesto Radojica Popović bilo navedeno Radivoj Popović. Međutim, kako je dalje navedeno u dopisu apelantoog punomoćnika, pismenim podneskom od 4. maja 2007. godine je ova greška ispravljena i sudu predloženo da uz tužbu tuženim dostavi i podnesak u kojem je pravilno navedeno ime drugotuženog.

10. Osnovni sud je 28. februara 2008. godine navedeni podnesak uz tužbu dostavio Radojici Popoviću na odgovor, koji je podneskom od 7. aprila iste godine obavijestio Osnovni sud da ostaje kod ranije datog pismenog odgovora na tužbu od 5. aprila 2005. godine. Apelant je ponovo pismenim podneskom od 1. septembra 2008. godine urgirao da se zakaže rasprava.

11. Prvo pripremno ročište od 21. decembra 2010. godine je odgođeno, jer na ročište nisu pristupile uredno obaviještene parnične stranke. Naredno ročište održano je 17. marta 2011. godine i ponovno odgođeno za 5. maj 2011. godine, radi provjere navoda tuženih i uvida u upis tog suda broj 71 0 P 070120 02 P.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

12. Apelant smatra da mu je u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 13 Evropske konvencije. Povredu navedenih prava apelant obrazlaže time što Osnovni sud nije postupao po njegovoj tužbi i do podnošenja apelacije nije zakazao niti jedno ročište. Apelant je istakao da je nekoliko puta pismeno urgirao kod suda da uzme predmet u rad, ali bez uspjeha. Apelant naglašava da je povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku, s obzirom da je od dana podnošenja tužbe pa do podnošenja apelacije prošlo više od pet godina, a Osnovni sud nije preduzeo niti jednu radnju s ciljem da se zakaže rasprava, provede postupak i donese odluka, te traži da Ustavni sud utvrdi povredu prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

b) Odgovor na apelaciju

13. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da je apelantova tužba bila neuredna za postupanje jer je bilo pogrešno označeno ime drugotuženog, a nakon otklanjanja ovog nedostatka preduzete su radnje s ciljem da se nastavi postupak. Pored toga, kako je dalje navedeno, Osnovni sud je opterećen velikim brojem neriješenih predmeta iz ranijih godina i velikim prilivom novih predmeta, zbog čega je sačinjen plan rada prema kojem je apelantov predmet planiran za decembar 2010. godine. Naglašeno je da s brojem sudija koji rade na predmetima nije moguće ostvariti planirane ciljeve, što je proizvod reforme i smanjenja broja sudija.

V. Relevantni propisi

14. Zakon o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03 i 85/03) Član 10.

Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Član 62. stav 1.

Sud odmah po prijemu tužbe počinje pripreme za glavnu raspravu.

Član 69.

Tužba sa prilozima se dostavlja tuženom na odgovor u roku od 30 dana od dana prijema ispravne i potpune tužbe u sudu.

Član 70. stav 1.

Po prijemu tužbe sa prilozima tuženi je dužan da najkasnije u roku od 30 dana dostavi sudu pismeni odgovor na tužbu.

Član 75. stav 4.

Pripremno ročište održati će se u pravilu nakasnije u roku od 30 dana od dana prijema u sudu pismenog odgovora na tužbu, odnosno od dana proteka roka za podnošenje odgovora na tužbu, ili ako je tuženi podnio protutužbu, u roku od 30 dana od dana prijema odgovora na protutužbu.

Član 94. stav 2.

Glavna rasprava će se u pravilu održati najkasnije u roku od 30 dana od dana održavanja pripremnog ročišta.

Član 184. stav 1.

Sud će donijeti presudu i izraditi pismeni otpravak najkasnije u roku od 30 dana od dana zaključenja glavne rasprave.

VI. Dopustivost

15. U skladu s članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

16. U skladu s članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući shodno zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

17. U smislu člana 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, apelant se poziva na svoje pravo iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije koje sadrži i pravo na «suđenje u razumnom roku», zato što Osnovni sud u momentu podnošenja apelacije nije u dugom vremenskom periodu preduzeo niti jednu procesnu radnju niti je donio odluku po apelantovom zahtjevu iz tužbe. Imajući u vidu da se apelant žali na nemogućnost dobijanja konačne odluke u dugom vremenskom periodu, kao i odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je zaključio da predmetna apelacija, ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

18. Apelant je u apelaciji naveo da mu je u postupku pred Osnovnim sudom prekršeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije

19. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

20. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.

a.a) Relevantni principi

21. Shodno konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se cijeniti u svijetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima koji su uspostavljeni sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

22. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta u radu nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).

a.b) Period koji se uzima u obzir

23. Apelant je postupak pred Osnovnim sudom pokrenuo u decembru 2003. godine, što znači da postupak po tužbi traje sedam godina i četiri mjeseca.

a.c) Analiza razumnosti trajanja postupka

24. U konkretnom slučaju radi se građanskom sporu koji je apelant pokrenuo radi utvrđenja ništavnosti ugovora o zamjeni nekretnina za vrijeme rata. Shodno relevantnim zakonskim odredbama, nadležni sud ima obavezu da parnični postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja.

25. Iz spisa Osnovnog suda broj P-3/04 (novi broj 71 0 P 034407 08 P) proizilazi da je apelant tužbu podnio 30. decembra 2003. godine koja je nakon 14 mjeseci (u martu 2005. godine) dostavljena tuženima na odgovor. Apelant je u tom periodu pismenim putem tri puta urgirao da se zakaže rasprava. Tuženi su dostavili pismeni odgovor na tužbu 5. aprila 2005. godine u kom su predložili da se postupak prekine do okončanja ostavinskog postupka iza njihovog oca s kojim je apelant zaključio ugovor o zamjeni nekretnina, te je navedeno da je ime drugotuženog pogrešno označeno. Osnovni sud, međutim, nije odlučio o prijedlogu tuženih niti je pozvao apelanta da otkloni nedostatak koji je u odgovoru na tužbu istaknut. Apelant je tek nakon četvrte pismene urgencije za uzimanje predmeta u rad i uvida u spis utvrdio da je ime drugotuženog pogrešno označeno, te je pismenim podneskom u martu 2007. godine ovaj nedostatak ispravio. Nakon toga, u novembru 2007. godine apelanta je Osnovni sud pozvao da ispravi već ispravljeni nedostatak. Osnovni sud je zatim u februaru 2008. godine drugotuženom ponovo dostavio tužbu na odgovor uz podnesak kojim je otklonjen nedostatak u pogledu označavanja tačnog imena, a podneskom od 7. aprila 2008. godine drugotuženi je obavijestio sud da ostaje kod ranije datog odgovora na tužbu iz marta 2005. godine. Apelant je zatim u naredne dvije godine još dva puta bezuspješno urgirao da se predmet uzme u rad i zakaže rasprava. Prvo pripremno ročište, koje je bilo zakazano u decembru 2010. godine, odgođeno je na prijedlog apelantovog punomoćnika iz opravdanih razloga, a sljedeće koje je održano u martu 2011. godine odgođeno je radi provjere navoda tuženih. Iz navedenog proizilazi da je Osnovni sud u periodu od sedam godina i četiri mjeseca zakazao samo jedno pripremno ročište koje je u periodu od 4 mjeseca već dva puta odgađano. S druge strane, apelant ni na koji način nije uticao na trajanje postupka jer za to nije imao priliku, budući da je Osnovni sud i pored apelantovih pismenih i jasno obrazloženih urgenicija nakon 7 godina zakazao prvo pripremno ročište.

26. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da nije nužno upuštati se u daljnju analizu razumnosti trajanja postupka, jer je očigledno da nema nikakvog opravdanja niti objašnjenja zbog čega Osnovni sud nije u periodu od 7 godina okončao postupak po apelantovoj tužbi.

Ostali navodi

27. Imajući u vidu zaključak Ustavnog suda u vezi s članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno da se posebno razmatraju apelantovi navodi o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije.

VIII. Zaključak

28. Ustavni sud zaključuje da dužina konkretnog postupka ne zadovoljava zahtjev iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, jer je parnični postupak kojeg je apelant pokrenuo pred Osnovnim sudom koji je do odlučivanja Ustavnog suda trajao sedam godina i četiri mjeseca, pri čemu je održano samo jedno pripremno ročište, a apelant ni na koji način nije doprinio dužini postupka, čime je došlo do povrede prava na «suđenje u razumnom roku» iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

29. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

30. Shodno članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr Miodrag Simović

Odluka o meritumu u predmetu AP-2796/08 (A. V.) | Sudska praksa | Aktio