Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-244/11 (S. M., R. M., D. M., mldb. S. M., M. M. i drugi)
Odluka donesena 29. 06. 2011.
- Povreda
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Izvršenje
- Ratna šteta
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-244/11
Apelacija
Odluka o meritumu
29. 06. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 244/11, rješavajući apelaciju Smilje Mitrović i drugih, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Valerija Galić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 29. juna 2011. godine, donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Smilje Mitrović, Rajka Mitrovića, Dejana Mitrovića, mldb Saše Mitrovića, Mileta Markovića, Drage Mijatovića, Drage Novakovića, Ljiljane Novaković, Sanje Novaković, Vesne Novaković, Smiljane Joveš, Kristine Joveš, Davora Joveša, Branka Radanovića, Stojke Radanović, Dragoja Radanovića, Novaka Radanovića, Nikole Popovića, Zorke Šikanjić, Vita Šikanjića, Zlatka Šikanjića, Nade Šikanjić, Željka Grujića, Gospave Franjić, Ružice Franjić, Dragane Franjić, Radovana Franjića, Borislava Marinkovića i Branislava Šešića .
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ova odluka dostavlja se Vladi Republike Srpske, koja je dužna da izvrši svoje ustavne obaveze i obezbijedi poštovanje ljudskih prava tako što će preduzeti odgovarajuće zakonske mjere s ciljem da apelanti i ostali povjerioci koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret budžetskih sredstava Republike Srpske naplate svoja potraživanja u što kraćem roku.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Smilja Mitrović, Rajko Mitrović, Dejan Mitrović, mldb. Saša Mitrović, Mile Marković, Drago Mijatović, Drago Novaković, Ljiljana Novaković, Sanja Novaković, Vesna Novaković, Smiljana Joveš, Kristina Joveš, Davor Joveš, Branko Radanović, Stojka Radanović, Dragoje Radanović, Novak Radanović, Nikola Popović, Zorka Šikanjić, Vito Šikanjić, Zlatko Šikanjić, Nada Šikanjić, Željko Grujić, Gospava Franjić, Ružica Franjić, Dragana Franjić, Radovan Franjić, Borislav Marinković i Branislav Šešić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Banjaluke, Prijedora, Prnjavora, Omarske, Laktaša i Donje Jošavke, koje zastupaju Zoran Kisin, Zoran Opačić i Radmila Plavšić, advokati iz Banjaluke i Prijedora, podnijeli su u periodu od 17. januara do 22. maja 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja rješenjā o izvršenju Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 I 023804 07 I od 7. oktobra 2001. godine, broj 071 0 I 06 005585 od 22. januara 2007. godine, broj 071 0 I 06 000750 od 28. novembra 2006. godine, broj 78 0 I 007125 10 I od 19. maja 2010. godine, broj I 2489/04 od 22. oktobra 2004. godine, broj I 2339/04 od 5. oktobra 2004. godine, broj I 2525/04 od 29. decembra 2004. godine, broj 071 0 i 06 000814 od 27. aprila 2006. godine, broj I 2375/04 od 22. septembra 2004. godine, broj I 3267/04 od 20. decembra 2004. godine, 71 0 I 086670 10 I od 14. juna 2010. godine i rješenja o izvršenju broj 71 0 I 071 175 09 I od 30. oktobra 2009. godine. U predmetu broj AP 942/11 apelant je zatražio da se donese privremena mjere kojom će Ustavni sud naložiti Vladi Republike Srpske da mu u roku od tri dana isplati dosuđenu naknadu štete. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. S obzirom na to da je Ustavnom sudu dostavljeno više apelacija iz njegove nadležnosti koje se tiču istog činjeničnog i pravnog osnova, Ustavni sud je, u skladu s članom 31 stav 1 Pravila Ustavnog suda, donio odluku da spoji predmete u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 244/11. Spojene su sljedeće apelacije: AP 244/11, AP 317/11, AP 942/11, AP 1139/11, 1258/11, 1317/11, AP 1437/11, AP 1447/11,
AP 1463/11, AP 1688/11, AP 2047/11 i AP 2117/11.
Ustavni sud je uzeo u obzir odgovore na apelacije od Osnovnog suda, Republike Srpske – Pravobranilaštva Republike Srpske, Ministarstva finansija Republike Srpske, te Vlade Republike Srpske – Kancelarija pravnog predstavnika dobivene povodom istog činjeničnog i pravnog stanja u predmetu broj AP 244/08 od 8. decembra 2010. godine (dostupna na web-stranici Ustavnog suda: www.ccbh.ba).
III.Činjenično stanje
3. Činjenice predmeta koje proizilaze iz navoda apelanata i dokumenata koji su predočeni Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
4. Svi apelanti su podnijeli apelacije zbog toga što Republika Srpska nije izvršila rješenja o izvršenju Osnovnog suda, kojima je dozvoljeno izvršenje pravosnažnih presuda u vezi s naknadom materijalne i nematerijalne štete koja je nastala u periodu od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine (ratna šteta).
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
5. Apelanti smatraju da je neizvršenjem navedenih rješenja o izvršenju povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije, kao i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije. Apelanti navode da je, zbog primjene Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Zakon o unutrašnjem dugu), Republika Srpska onemogućila da se izvrše pravosnažne sudske odluke, odnosno naplate potraživanja koja su im dosuđena pravosnažnim i izvršnim sudskim odlukama. Apelanti ističu da su nezadovoljni jer su redovni sudovi u postupku izvršenja, primjenjujući spomenuti zakon, donijeli nova rješenja o izvršenju kojima je predviđena naplata njihovih potraživanja po osnovu „ratne štete“ emisijom dugoročnih obveznica, umjesto u fiksnim novčani iznosima, kako je ranije bilo predviđeno pravosnažnim i izvršnim sudskim odlukama. Apelanti, takođe, tvrde da im je navedenim propisom povrijeđeno pravo na imovinu iz člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jer, kako navode, «država nije uspostavila pravičan i proporcionalan odnos između javnog interesa, s jedne strane, i pojedinačnih prava apelanata, s druge strane, jer je na njih prebacila pretjeran i neproporcionalan teret».
b) Odgovor na apelaciju
6. Republika Srpska je u odgovoru na apelacije navela da je uređenje postupka i načina izvršenja potraživanja apelanata regulisano posebnim propisima - Zakonom o unutrašnjem dugu, koji je lex specialis u odnosu na Zakon o izvršnom postupku. Zakon o unutrašnjem dugu donesen je radi osiguranja i održavanja makroekonomske stabilnosti Republike Srpske, kao i ocjene institucija Republike Srpske koje izvršavaju pravosnažne sudske odluke da li izvršenje ulazi u obim novčanih sredstava koja su potrebna za obavljanje poslova od opšteg interesa za Republiku Srpsku. Takođe je istaknuto da su navodi apelanata o povredi ljudskih prava neosnovani, posebno zbog toga što ni drugim fizičkim i pravnim licima nisu isplaćena potraživanja koja se smatraju unutrašnjim dugom Republike Srpske, te da bi, u smislu principa pravičnosti, jednakosti i solidarnosti, bilo neosnovano da se da prioritet potraživanjima apelanata.
7. Vlada Republike Srpske – Kancelarija pravnog predstavnika je u odgovoru istakla da Republika Srpska nije nikada osporavala činjenicu da potraživanja apelanata predstavljaju «imovinu», nego je samo tražila modus izmirenja obaveza, s ciljem da se održi makroekonomska stabilnost, te je kontinuirano smanjivala rok izvršenja. Tako je u junu 2008. godine počela registracija obveznica po osnovu «ratne štete» koje su uvrštene na berzansko tržište Banjalučke berze. Prema Odluci o emisiji obveznica («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 62/08), definisana je mogućnost njihovog prijevremenog otkupa. Nakon donošenja presude Evropskog suda za ljudska prava od 10. novembra 2009. godine u predmetu Čolić i dr. (aplikacija broj 1218/07 i dalje), Ministarstvo finansija Republike Srpske u saradnji sa Savjetom Evrope radi na izradi Akcionog plana izmirenja «ratne štete». U skladu s iznesenim, predloženo je da se apelacije u odnosu na povredu prava na imovinu iz člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju odbiju kao neosnovane. U odnosu na navodne povrede člana 6 stav 1 Evropske konvencije, Vlada RS se pozvala na Odluku Ustavnog suda broj AP 1211/06 od 13. decembra 2007. godine i predložila da se i ovi navodi odbiju kao neosnovani.
8. Ministarstvo finansija Republike Srpske je u odgovoru istaklo da su nakon podnošenja apelacija donesene izmjene Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 64/04, 47/06, 68/07, 17/08, 64/08 i 34/09), te da je prečišćeni tekst Zakona objavljen u „Službenom glasniku Republike Srpske” broj 7/10. Dalje su naveli da se presude sudova izvršavaju shodno redoslijedu dospijevanja u Ministarstvo finansija u skladu s navedenim zakonom, pri čemu se, takođe, vodi računa o ekonomskoj stabilnosti Republike Srpske. Ministarstvo finansija je, takođe, navelo da kao predlagač predmetnog zakona mora taj zakon poštovati dok god je na snazi i dok god je u skladu s Ustavom Republike Srpske, te da bi svako drugo ponašanje predlagača Zakona bilo kršenje materijalnih propisa. Zbog navedenog, smatraju da u konkretnim slučajevima nema povrede prava na koja se apelanti pozivaju.
9. U svom odgovoru Osnovni sud je naveo da je dozvolio predmetna izvršenja i dozvolu izvršenja dostavio Ministarstvu finansija Republike Srpske - sektoru Trezor na provođenje. Osnovni sud je istakao da je u cijelosti postupio u skladu sa zakonom, da je rješenja o izvršenju dostavio na provođenje, ali da sud nije ovlašćen, niti je u mogućnosti da naredi da se izvršenje provede, zbog čega sud nije prekršio ljudska prava na koja se apelanti žale.
V.Relevantni propisi
10. Zakon o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske” br. 63/04, 47/06, 68/07, 17/08, 64/08 i 34/09) – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Republike Srpske” broj 7/10):
Član 1.
Ovim zakonom se uređuju postupak, način i rokovi utvrđivanja i izmirivanja unutrašnjeg duga Republike Srpske (u daljnjem tekstu: unutrašnji dug) prema fizičkim i pravnim licima, u ukupnom iznosu do 1.761,7 miliona KM.
Član 2.
Izmirenje unutrašnjeg duga vrši se u skladu sa odredbama ovog zakona na način koji osigurava i podržava makroekonomsku stabilnost i fiskalnu održivost Republike Srpske.[...] Član 3.
Pod unutrašnjim dugom, u smislu ovog zakona, podrazumijevaju se:
1. opće neisplaćene obaveze budžeta Republike Srpske [...] (u daljnjem tekstu: opće obaveze) nastale do 31. decembra 2002. godine, u iznosu do 386,8 miliona KM; [...]3. Obaveze po osnovu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih djejstava od 20. maja 1992. do 19. juna 1996. godine u iznosu do 600,0 miliona KM.[...] Član 4. stav 1. tačka 4.
Pod općim obavezama podrazumijevaju se obaveze nastale do 31. decembra 2002. godine, i to:
[...]4. obaveze po pravosnažnim i izvršnim sudskim odlukama, nastale u vezi sa potraživanjima pravnih i fizičkih lica u periodu od 20. juna 1996. godine do 31. decembra 2002. godine, u ukupnom iznosu do 25,0 miliona KM, izuzev [...] pravosnažnih sudskih odluka po osnovu [...] ratne materijalne i nematerijalne štete, koje su regulirane u poglavlju III ovog zakona. [...] Član 6. stav 2.
Kamata po obavezama iz člana 4. stav 1. tačka 4. obračunava se u toku verifikacije ove vrste općih obaveza u skladu sa sudskim odlukama, a najviše do iznosa svakog utvrđenog pojedinačnog duga.
Član 7.
Nakon izvršene verifikacije, opće obaveze iz člana 4. ovog zakona izmiruju se:
- isplatom u gotovini i
- emisijom obveznica.
Član 8.
(1) Dio općih obaveza do iznosa od 168,8 miliona KM izmirit će se isplatom u gotovini, i to:
[...] 5) obaveze po pravosnažnim i izvršnim sudskim odlukama u iznosu do 25,0 miliona KM.
Član 10.
(1) Emisija dugoročnih obveznica iz člana 9. Zakona izvršit će se pod sljedećim uvjetima:
1. rok dospijeća od 15 godina;
2. isplata u deset jednakih rata, počevši od devete godine prije krajnjeg datuma dospijeća, 3. godišnja kamata u visini od 1,5%.
4. pravo prijevremenog otkupa. [...] Član 11.
Materijalna i nematerijalna šteta nastala u periodu ratnih djejstava od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine, u iznosu do 600,0 miliona KM, predstavlja naknadu štete pravnim i fizičkim licima kojima je pravosnažnim sudskim odlukama ili vansudskim poravnanjima priznato pravo na naknadu materijalne i nematerijalne štete, kao i pravnim i fizičkim licima kojima će se pravo na naknadu štete regulirati posebnim zakonom.
Član 12.
Način i rokovi verifikacije pojedinačnih potraživanja po osnovu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih djejstava od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine regulirat će se posebnim propisom.
Sudovi su obavezni dostavljati Ministarstvu finansija pravosnažne sudske presude i ostale sudske odluke koje se odnose na materijalnu i nematerijalnu štetu iz člana 11. ovog zakona.
[...] Član 13.
Kamate određene pravosnažnim i izvršnim sudskim odlukama po osnovu materijalne i nematerijalne štete obračunavaju se u toku verifikacije u skladu sa sudskim odlukama, a najviše do iznosa svakog utvrđenog pojedinačnog duga. Član 14.
(1) Obaveze iz člana 11. Zakona, nakon izvršene verifikacije, izmirivat će se emisijom obveznica pod sljedećim uvjetima:
1. rok dospijeća od 14 godina, 2. isplatom u deset jednakih rata, počevši od devete godine prije krajnjeg datuma dospijeća, 3. godišnja kamata u visini od 1,5%.
4. pravo prijevremenog otkupa.
Član 15.
(1) U smislu ovog zakona obveznica predstavlja elektronski zapis, izdat od strane Republike Srpske ili u ime Republike Srpske, u cilju izmirenja unutrašnjeg duga, koji je registrovan u elektronskom registru, a sadrži pravo na isplatu na određeni datum po dospijeću zajedno sa kamatom, ako je ovim zakonom predviđena, a koji ne može biti realiziran ili prenesen bez elektronskog zapisa.
(2) Emisija i način izdavanja svake serije obveznica u skladu sa odredbama ovog zakona vrši se posebnom odlukom Vlade Republike Srpske.
(3) Na emisiju i promet obveznica primjenjuju se odredbe Zakona o hartijama od vrijednosti koji važi u Republici Srpskoj. [...] (7) Obveznice izdate u skladu sa ovim zakonom predstavljat će unutrašnji dug Republike Srpske, odnosno monetarnu obavezu Republike Srpske, izražen u domaćoj valuti, isključujući dug Republike Srpske po osnovu međunarodnih sporazuma, a za koji je zajmoprimac Ministarstvo finansija Republike Srpske, u ime Republike Srpske. [...] (9) Obveznicama emitiranim u smislu ovog zakona mogu se izmiriti dospjele obaveze za poreze nastale do 31. decembra 2007. godine, čija je naplata u nadležnosti Republike Srpske. [...] Član 16.
(1) Troškovi parničnog postupka i troškovi izvršenja utvrđeni rješenjem o izvršenju u izvršnom postupku platit će se iz budžeta Republike Srpske od 30. juna 2006. godine najkasnije do dana svake emisije obveznica za pojedine vrste obaveza, a prema dospijeću izvršnih odluka evidentiranih u Ministarstvu finansija.
(2) Iznos troškova parničnog postupka i troškova izvršnog postupka utvrđenih pravosnažnom sudskom odlukom i pravo na kamatu ostvaruju se u skladu sa odredbama Zakona o izvršnom postupku («Službeni glasnik RS» br. 59/03, 85/03 i 64/05).
VI.Dopustivost
11. U skladu s članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.
12. U skladu s članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući shodno zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
13. U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz «presuda» mora široko da se tumači. Taj izraz ne treba samo da uključuje sve vrste odluka i rješenja već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 10/01). Ustavni sud ističe da, u skladu s članom II/1 Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina i oba entiteta treba da obezbijede najviši nivo građanskih prava i osnovnih sloboda i da se, u skladu s članom II/2 Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode određeni Evropskom konvencijom i njenim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
14. Ustavni sud, polazeći od prakse Evropskog suda za ljudska prava na području iscrpljivanja pravnih lijekova, ističe da prilikom primjene odredaba iz člana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda to pravilo mora da se primjenjuje uz određen stepen fleksibilnosti, bez pretjeranog formalizma (vidi Evropski sud za ljudska prava, Cardot protiv Francuske, presuda od 19. marta 1991. godine, serija A broj 200, stav 34). Ustavni sud naglašava da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova koji su mogući shodno zakonu nije apsolutno, niti može da se primjenjuje automatski, te je prilikom ispitivanja da li je bilo poštovano bitno da se uzmu u obzir određene okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi Evropski sud za ljudska prava, Van Osterwijek protiv Belgije, presuda od 6. decembra 1980. godine, serija A broj 40, stav 35). To, između ostalog, znači da mora realno da se uzme u obzir ne samo da postoje formalna pravna sredstva u pravnom sistemu, već i sveukupni pravni i politički kontekst, kao i apelantove lične prilike.
15. Ustavni sud ističe da na pojedinca ne može da se stavi pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi on ostvario svoja prava. Takođe, jedan od osnovnih postulata Evropske konvencije jeste da pravna sredstva koja pojedincu stoje na raspolaganju treba da budu lako dostupna i razumljiva, te da propust u organizaciji pravnog i sudskog sistema države, koji ugrožava zaštitu individualnih prava, ne može da se pripiše pojedincu. Sem toga, dužnost države je da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A broj 194, stav 21).
16. Ustavni sud ističe da je neophodno da se uskladi domaća prakse u odnosu na presudu Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Čolić i dr. protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud za ljudska prava, presuda od 10. novembra 2009. godine, aplikacija broj 1218/07 i dalje).
17. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da se radi o efektivnom neizvršenju rješenja o izvršenju koje je doneseno u izvršnom postupku, a na osnovu pravosnažne presude, te da apelanti nemaju na raspolaganju efektivan pravni lijek kojim bi ishodili traženo izvršenje.
18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetne apelacije ispunjavaju uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
19. Apelanti smatraju da je zbog zakonske nemogućnosti da se izvrše pravosnažne sudske presude koje se odnose na naknadu materijalne i nematerijalne ratne štete u Republici Srpskoj, odnosno zbog neprovođenja rješenja o izvršenju pravosnažnih presuda, povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu
20. Član II/3e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(…)
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
k) Pravo na imovinu.
Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Član 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:
Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uslovima predviđenim zakonom i opštim načelima međunarodnog prava.
Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utječu na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korišćenje imovine u skladu s opštim interesima ili da bi obezbijedila naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni.
U vezi sa navodima apelanata da su zbog uvođenja zakonskih modaliteta za izvršenje pravosnažnih presuda koje se odnose na ratnu štetu u Republici Srpskoj onemogućeni da ostvare izvršenje pravosnažnih presuda, Ustavni sud ukazuje na to da je o ovom pitanju već odlučivao u predmetu broj AP 244/08 od 8. decembra 2010. godine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 244/08 od 8. decembra 2010. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda: www.ccbh.ba). U navedenoj odluci Ustavni sud se pozvao na praksu u sličnom predmetu u kom je donio Odluku broj AP 1307/08, koja se odnosi na pitanje izvršenja pravosnažnih sudskih odluka kojima su utvrđena ratna potraživanja u Federaciji BiH (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1307/08 od 9. jula 2010. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda: www.ccbh.ba). U navedenoj odluci Ustavni sud je naglasio „da su, prema članu I/2 Ustava Bosne i Hercegovine i članu 1 Evropske konvencije, svi nivoi vlasti u Bosni i Hercegovini dužni da obezbijede poštovanje individualnih ljudskih prava u koja spada i pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke prema članu 6 stav 1 Evropske konvencije“. Pri tome je naglašeno da takva obaveza ne može da se umanji činjenicom da, u konkretnom slučaju, izvršenje ide na teret budžetskih sredstava jednog entiteta, te da, zbog velikog broja povjerilaca, nema raspoloživih sredstava nad kojima bi izvršenje moglo da se provede. Imajući u vidu navedenu praksu, Ustavni sud je, odlučujući o izvršenju pravosnažnih presuda koje se tiču ratne štete u Republici Srpskoj, konstatovao da su evidentni pokušaji Republike Srpske da obezbijedi izvršenje pravosnažnih sudskih odluka koje se odnose na ratna potraživanja, tako što je zakonskim rješenjima smanjila rokove dospijevanja dugoročnih obveznica, predvidjela isplatu kamate, pravo prijevremenog otkupa obveznica, njihovu trgovinu kao hartijama od vrijednosti na berzi, plaćanje poreza nastalih do 31. decembra 2007. godine emitovanim obveznicama, ili isplatu troškova parničnog i izvršnog postupka u gotovini. Ustavni sud je, takođe, zapazio da je, u skladu s Odlukom o emisiji obveznica Republike Srpske za izmirenje obaveza po osnovu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. do 19. juna 1996. godine (“Službeni glasnik RS” br. 62/08, 113/08 i 94/09), predviđeno da glavni dug i pripadajuće zatezne kamate moraju da se isplate u deset godišnjih rata u periodu od 2014. do 2023. godine. Međutim, Ustavni sud je zaključio da uprkos naporima Republike Srpske da obezbijedi da se izvrše pravosnažne sudske odluke koje se odnose na ratna potraživanja, Republika Srpska nije izvršila svoju pozitivnu obavezu, te obezbijedila da se navedene sudske odluke izvrše u razumnom roku. Ustavni sud je zaključio da je neprihvatljivo da apelanti koji su prethodno vodili postupke koji su rezultirali pravosnažnim sudskim odlukama kojim su im dosuđena potraživanja iz ratnog perioda ili po osnovu opštih obaveza, sada moraju da čekaju na izvršenje još niz godina. Ustavni sud je zaključio da se na takav način apelantima nameće „pretjeran teret“ koji nije u skladu sa zahtjevom iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije da pravosnažne sudske odluke moraju da se izvrše u što kraćem roku, niti u skladu s garancijama iz člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kojima je zaštićeno pravo na imovinu.
21. S obzirom na to da nakon donošenja Odluke Ustavnog suda broj AP 244/08 od 8. decembra 2010. godine nije bilo nikakvih promjena u zakonskim rješenjima koja se tiču izvršenja pravosnažnih presuda kojima je apelantima dosuđena naknada za „ratnu štetu”, Ustavni sud se umjesto posebnog obrazloženja u potpunosti poziva na obrazloženje i razloge date u citiranoj odluci, imajući u vidu da se oni u cijelosti odnose i na ovu odluku.
VIII.Zaključak
22. Ustavni sud je zaključio da je u konkretnom slučaju, zbog nemogućnosti apelanata da realizuju izvršenje pravosnažnih sudskih odluka, povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
23. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
24. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno da se posebno razmatra apelantov prijedlog za donošenje privremene mjere u predmetu AP 942/11.
25. Shodno članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Pof. dr. Miodrag Simović