Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3764/08 (AD „Hemija“ Modriča)

Odluka donesena 21. 07. 2011.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Izvršenje
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3764/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

21. 07. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, dopredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, suci Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 21. srpnja 2011. godine, u predmetu broj AP 3764/08, rješavajući apelaciju AD «Hemija», u stečaju, Modriča, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 2. i članka 59. stavak 2. točka 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija AD «Hemija», u stečaju, Modriča, podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda Novi Travnik broj 006-0-Gž-08-000 053 od 24. rujna 2008. godine i Rješenja Općinskog suda u Travniku broj 051-0-I-06-000 499 od 5.

prosinca 2007. godine, zbog toga što je očito (prima facie) neutemeljena.

OBRAZLOŽENJE

1. AD «Hemija», u stečaju, Modriča (u daljnjem tekstu: apelant), iz Modriče, kojeg zastupa Feđad Začiragić, odvjetnik iz Sarajeva, podnio je 3. prosinca 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda Novi Travnik (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 006-0-Gž-08-000 053 od 24. rujna 2008. godine i Rješenja Općinskog suda u Travniku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 051-0-I- 06-000 499 od 5. prosinca 2007. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda broj 051-0-I-06-000 499 od 5. prosinca 2007. godine, u pravnoj stvari tražitelja izvršenja P.B. protiv izvršenika «Mediapan» d.d. Busovača, Kaonik (u daljnjem tekstu: izvršenik), odlučeno je da se iz iznosa od 19.700 KM, koji je dobiven prodajom predmeta izvršenja, izvršenikovih pokretnih stvari i to: stroja za rezanje drveta – tlačne pile WRAWOR (u daljnjem tekstu: sporni stroj) i uzdužnog štuca, namiruju troškovi izvršnog postupka, troškovi procjene, zatezna kamata i glavni dug, sveukupno 18.380,00 KM. Istim rješenjem odlučeno je da se višak prodajne cijene u iznosu od 1.320,00 KM neće vraćati izvršeniku budući da se protiv njega vodi još izvršnih postupaka. Također, istim rješenjem odbijen je kao neutemeljen apelantov prijedlog da on kao tražitelj izvršenja u drugom postupku u predmetu broj Ip-147/05 pristupi navedenom izvršnom postupku.

3. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je 24. kolovoza 2007. godine zaprimio podnesak iz kojeg slijedi da je apelant predložio da se ne poduzimaju bilo kakve radnje jer on ima pravo prvenstvenog namirenja iz spornog stroja, budući da je njegov prijedlog za izvršenje dostavljen sudu 15. travnja 2005. godine, te da je on 23. kolovoza 2007. godine slučajno saznao da je predmet prodaje sporni stroj. Općinski sud je, dalje, naveo da je apelant 14. rujna 2007. godine dostavio prijedlog za pristupanje predmetnom izvršnom postupku, uz koji je dostavio dokumentaciju iz izvršnog postupka Ip-147/05. Dalje, navedeno je da je 22. listopada 2007. godine održano ročište na koje su pristupili apelant i tražitelj izvršenja P.B. koji se protivio apelantovom pristupanju ovom izvršnom postupku.

4. Vezano za drugi izvršni postupak koji je apelant vodio, tj. predmet Ip-147/05, Općinski sud je naveo da nije sporno da je apelantov prijedlog za izvršenje zaprimljen u sudu 15. travnja 2005. godine, da je rješenje o izvršenju doneseno 15. svibnja 2005. godine, da je apelant 9. listopada 2006. godine podnio prijedlog za izvršenje izvršnog rješenja od 15. svibnja 2005. godine, da je predložio izvršenje na spornom stroju, da je 21. svibnja 2007. godine podnesena urgencija u tom postupku, da iz zapisnika sudskog izvršitelja slijedi da se kod izvršenika nema više što popisati, odnosno da je 8. lipnja 2007. godine upućen zaključak apelantu kojim se obavještava da kod izvršenika nisu pronađene stvari koje bi mogle biti predmet izvršenja. Dalje, istaknuto je da je apelant 23. srpnja 2007. godine podnio prijedlog za promjenu sredstva i predmeta izvršenja, te predložio izvršenje na nekretninama i pokretnim stvarima.

5. Općinski sud je istaknuo da, budući da su popis i pljenidba izvršenikovih pokretnih stvari obavljeni po prijedlogu tražitelja izvršenja P.B., koji je u smislu članka 124. ZIP-a stekao založno pravo i koji je predujmio troškove utvrđivanja vrijednosti pokretnih stvari, te kako je apelant u prijedlogu od 23. srpnja 2007. godine predložio izvršenje na nekretninama i pokretnim stvarima, sud je donio odluku kao u izreci u smislu odredaba čl. 97, 98. i 133. ZIP-a.

6. Odlučujući o apelantovoj žalbi, Kantonalni sud je donio Rješenje broj 006-0-Gž-08- 000 053 od 24. rujna 2008. godine kojim je žalbu odbio kao neutemeljenu i potvrdio prvostupanjsko rješenje. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je istakao da iz stanja spisa slijedi da je u ovom izvršnom postupku, nakon pravomoćnosti rješenja o izvršenju, 14. veljače 2007. godine izvršen pljenidbeni popis spornog stroja, da je 17. rujna 2007. godine održano ročište za prodaju javnim nadmetanjem, te da je sporni stroj dosuđen najpovoljnijem kupcu. Dalje, da je apelant kao tražitelj izvršenja u postupku Ip-147/05 podnescima od 24. kolovoza i 14. rujna 2007. godine tražio da mu se dopusti pristupanje predmetnom izvršnom postupku, da se izvrši zabilježba rješenja o pristupanju u zapisniku o pljenidbi spornog stroja i da se apelantovo potraživanje namiri iz prodajne cijene, te da je apelant smatrao da ima prednost u namirenju u odnosu na tražitelja izvršenja P.B., budući da je prije njega podnio prijedlog za izvršenje.

7. Kantonalni sud je istakao da je odredbom članka 73. stavak 3. ZIP-a propisano da se pokrenutom izvršnom postupku može pristupiti do donošenja zaključka iz odredbe članka 90. stavak 6. ZIP-a (zaključak o prodaji najpovoljnijem ponuđaču), da je odredbom članka 128. istog zakona propisano da se neće obaviti ponovni popis i procjena pokretne stvari, ako se nakon popisa (zapljene) odredi izvršenje na istim zaplijenjenim stvarima radi naplate potraživanja istog ili drugog tražitelja izvršenja, već će se u nastavku zapisnika o popisu zabilježiti podaci iz kasnijeg rješenja o izvršenju. U konkretnom slučaju, pljenidbeni popis na spornom stroju izvršen je samo u korist tražitelja izvršenja P.B., čime je, sukladno odredbi članka 124. stavak 1. ZIP-a, ovaj tražitelj izvršenja na predmetnim pokretnim stvarima stekao založno pravo. Nasuprot tome, apelant koji ima potraživanja prema istom izvršeniku, na ovim pokretnim stvarima nije stekao založno pravo, jer u izvršnom postupku broj I-147/05 nije obavljen pljenidbeni popis niti je apelant pristupio postupku u ovom izvršnom predmetu u roku propisanom odredbom članka 73. stavak 2. ZIP-a. S tim u svezi, Kantonalni sud je istakao da apelantu ne pripada pravo da se iz predmeta prodaje namiri prije tražitelja izvršenja P.B. i pored toga što je apelantov prijedlog za izvršenje podnesen prije prijedloga tražitelja izvršenja P.B. u ovom predmetu. Naime, sukladno odredbi članka 124. stavak 2. ZIP-a, prvenstveni red namirenja na istom predmetu izvršenja, prema danu kada je prijedlog za izvršenje primljen u sudu, određuje se ukoliko je pljenidbeni popis pokretnih stvari obavljen u korist više tražitelja izvršenja, odnosno samo u slučaju da je na predmetima izvršenja obavljen pljenidbeni popis i u apelantovu korist ili izvršena zabilježba podataka iz rješenja o izvršenju apelanta u zapisniku o popisu. Dakle, da je apelant stupio u izvršni postupak, za određivanje prvenstvenog reda namirenja bilo bi mjerodavno vrijeme podnošenja prijedloga za izvršenje sudu.

8. Apelant ističe da su mu pobijanim presudama sudova povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant navodi da je 9. listopada 2006. godine u izvršnom postupku broj Ip-147/05 promijenio predmet i sredstvo izvršenja, te predložio izvršenje i prodaju, između ostalog, spornog stroja, da je 23. kolovoza 2007. godine slučajno saznao da je sporni stroj zaplijenjen u predmetu broj I-499/06 još 14. veljače 2007. godine, da je njegova procjena izvršena 17. svibnja 2007. godine, odnosno da je sud zaključkom od 29. svibnja 2007. godine utvrdio procijenjenu vrijednost spornog stroja i da je sporni stroj prodan 17. rujna 2007. godine. Apelant navodi da je Kantonalni sud potpuno nezakonito potvrdio stav prvostupanjskog suda da mu se ne dopusti pristup u predmetni izvršni postupak, odnosno da su u postupku povrijeđene odredbe čl. 5. stavak 2, 73, 124. st. 1. i 2, te 128. ZIP-a, zbog čega su mu povrijeđeni pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu.

9. Zakon o izvršnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 32/03, 52/03, 33/06 i 39/06) u relevantnom dijelu glasi:

Članak 5.

Žurnost i redoslijed postupanja (2) Sud je dužan predmete uzimati u rad redom kako ih je zaprimio, osim ako priroda tražbine ili posebne okolnosti zahtijevaju drugačije postupanje.

Članak 72.

Ubilježba ovrhe (1) Čim donese rješenje o ovrsi, sud će po službenoj dužnosti odrediti da se u zemljišnoj knjizi upiše ubilježba ovrhe.

(2) Tom ubilježbom tražitelj ovrhe stječe pravo da svoju tražbinu namiri iz nepokretnosti (pravo na namiru), a osoba koja nakon upisane ubilježbe ovrhe stekne određena prava nad tom nepokretnošću dužna je trpjeti prvenstveno ostvarenje prava na namiru tražitelja ovrhe, stečenog tom ubilježbom.

Članak 73.

Pristupanje ovrsi (3) Pokrenutom ovršnom postupku može se pristupiti do donošenja zaključka iz stavka 6. članak 90. ovog zakona.

Članak 90.

Ročište za nadmetanje i prodaja (6) O prodaji nepokretnosti najpovoljnijem ponuđaču sud donosi pisani zaključak koji se objavljuje na sudskoj ploči.

Članak 124.

Stjecanje založnog prava (1) Tražitelj ovrhe stječe pljenidbenim popisom založno pravo nad popisanim pokretnim stvarima.

(2) Ako je popis obavljen u korist više tražitelja ovrhe, prvenstveni red prava iz stavka 1. ovoga članka, stečenog popisom ili zabilješkom u zapisniku o pljenidbenom popisu, određuje se prema danu kada je prijedlog za ovrhu zaprimljen u sudu, a ako su prijedlozi za ovrhu zaprimljeni istoga dana, njihova založna prava imaju isti prvenstveni red. Članak 128.

Zabilješka umjesto pljenidbenog popisa Ako se nakon pljenidbenog popisa odredi ovrha nad zaplijenjenim stvarima radi naplate druge tražbine istoga tražitelja ovrhe ili tražbina drugoga tražitelja ovrhe, neće se obaviti ponovni popis i procjena tih pokretnih stvari, nego će se u nastavku zapisnika samo ubilježiti podaci iz kasnijeg rješenja o ovrsi.

10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3. (b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Članak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očito (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku ustvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

11. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje, koji su nabrojani u članku 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje na to da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj nedostaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

12. Vezano za apelantove navode o kršenju prava na pravično suđenje i imovinu, koji se isključivo odnose na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i primjenu odredaba ZIP-a, Ustavni sud ukazuje na to da, prema praksi Europskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Europski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita jesu li, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te je li primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Europske konvencije u postupku pred redovitim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati je li postupak u cjelini bio pravičan u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije, odnosno je li prekršeno pravo na imovinu (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 58/05).

13. Ustavni sud zapaža da su sudovi dovoljno jasno obrazložili svoje odluke, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Ustavni sud, također, ukazuje na to da apelant u apelaciji ne nudi bilo kakve argumente koji bi opravdali njegovu tvrdnju da su na bilo koji način prekršeni pravo na pravično suđenje ili pravo na imovinu, osim što je nezadovoljan ishodom konkretnog postupka. Stoga, imajući u vidu stavove Europskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da u svezi sa apelantovim navodima o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu nema ničega što ukazuje na to da apelant ima «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Europske konvencije a koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz članka II/3. (e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije i prava na imovinu iz članka II/3. (k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju očito (prima facie) neutemeljeni.

14. Imajući u vidu odredbu članka 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očito (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. Sukladno članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3764/08 (AD „Hemija“ Modriča) | Sudska praksa | Aktio