Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3805/08 (S. P.)
Odluka donesena 21. 07. 2011.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Penzija
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3805/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
21. 07. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 21. jula 2011. godine, u predmetu broj AP 3805/08, rješavajući apelaciju Stanke Praskalo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Stanke Praskalo podnesena protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 11 0 U 000 203 08 U (st. br. 011-0-U-08-000575) od 13. oktobra 2008. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Stanka Praskalo (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Gradiške, koju zastupa Momčilo Glamočanin, advokat iz Gradiške, podnijela je 9. decembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 U 000 203 08 U (st. br. 011-0-U-08-000575) od 13. oktobra 2008. godine. Apelantica je 11. maja 2010. godine dostavila Ustavnom sudu dopunu apelacije.
2. Rješenjem Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske – Filijala Banja Luka (u daljnjem tekstu: prvostepeni organ), broj 1027802516 od 6. novembra 2007. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Fonda penzijsko-invalidskog osiguranja Republike Srpske – Odjeljenje za rješavanje o pravima iz penzijsko-invalidskog osiguranja u drugom stepenu, u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: drugostepeni organ), broj 1027802516 od 23. aprila 2008. godine, apelantici je priznato pravo na srazmjerni dio starosne penzije u iznosu od 167,28 KM mjesečno počevši od 25. decembra 2006. godine, te je određeno da će se isplata penzije vršiti od 25. decembra 2006. godine, i da se od 1. marta 2007. godine penzija povećava za 36,8932%, te da iznosi 228,99 KM.
3. U provedenom postupku pred prvostepenim organom je utvrđeno da je apelantica rođena 11. jula 1949. godine, te da je 25. decembra 2006. godine imala navršenih 57 godina života, kao i da ima višu stručnu spremu. Dalje, utvrđeno je da joj ukupan penzijski staž, kao uslov za ostvarivanje prava i određivanje visine penzije, iznosi 35 godina i 13 dana ili 420 mjeseci. Apelantici je u ukupan penzijski staž uračunat staž osiguranja navršen u Bosni i Hercegovini za vrijeme od 12. septembra 1971. godine do 30. aprila 1992. godine, što iznosi 20 godina, 7 mjeseci i 12 dana, odnosno 247 mjeseci; zatim u Republici Srpskoj za vrijeme od 1. maja 1992. godine do 10. januara 1993. godine, što iznosi 8 mjeseci i 10 dana ili 8 mjeseci, i u Srbiji i Crnoj Gori od 1. aprila 1993. godine od 20. decembra 2006. godine, što iznosi 13 godina, 8 mjeseci i 21 dan, odnosno 165 mjeseci.
4. Prvostepeni organ je utvrdio da apelantica na osnovu ukupnog penzijskog staža koji iznosi 35 godina i 13 dana ispunjava uslove za sticanje prava na srazmjerni dio starosne penzije, shodno odredbama člana 75. u vezi sa odredbama člana 241. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju Republike Srpske – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 106/05; u daljnjem tekstu: Zakon o PIO-u, Prečišćeni tekst). Prvostepeni organ je naveo da je penzijski osnov za određivanje penzije utvrđen prema čl. 77-87. Zakona o PIO-u, Prečišćeni tekst, i da predstavlja prosječan iznos neto plata osiguranika, odnosno neto osnovica osiguranja i osnova za određivanje naknade plate počevši od 1. januara 1970. godine do dana ostvarivanja prava, valorizovane prema kretanju prosjeka plata svih zaposlenih i dovedenih na nivo plata u 2005. godini kao godini koja prethodi godini u kojoj osiguranik stiče pravo na penziju i da iznosi 406.62 KM. Takođe, naveo je da je obračun penzijskog osnova dat u prilogu rješenja. Prvostepeni organ je konstatovao da se penzija, prema ukupnom penzijskom stažu od 35 godina, shodno članu 88. Zakona o PIO-u, određuje u visini od 67,50% od utvrđenog penzijskog osnova i da iznosi 274,46 KM. Zatim, utvrdio je da srazmjerni dio penzije koji pada na teret Fonda PIORS iznosi 167,28 KM, te da je izračunat po sljedećoj formuli: iznos penzije pomnožen sa brojem mjeseci penzijskog staža navršenog u BiH i RS i podijeljen sa ukupnim brojem mjeseci penzijskog staža (274,46 x 256 : 420), te je zaključio da se tako određena penzija usklađuje u smislu čl. 160, 161. i 162. Zakona o PIO-u, Prečišćeni tekst.
5. Drugostepeni organ je u obrazloženju svog rješenja konstatovao da su apelanticini žalbeni navodi neosnovani i da je prvostepeni organ u postupku donošenja osporenog rješenja pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo, te pravilno odredio penzijski osnov, iznos penzije i iznos srazmjernog dijela starosne penzije.
6. Apelantica je podnijela tužbu protiv Rješenja drugostepenog organa broj 1027802516 od 23. aprila 2008. godine, koju je Okružni sud odbio kao neosnovanu Presudom broj 11 0 U 000 203 08 U (st. br. 011-0-U-08-000575) od 13. oktobra 2008. godine.
7. Okružni sud je zaključio da je osporeno rješenje pravilno. U obrazloženju presude je naveo da je odredbama čl. 47-58. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 32/00, 40/00, 37/01, 32/02, 40/02, 47/02, 110/03, 67/05 i 113/07; u daljnjem tekstu: Zakon o PIO-u), koje odgovaraju odredbama čl. 77-87. Zakona o PIO-u, Prečišćeni tekst, („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 106/05, 20/07 i 33/08), propisano da penzijski osnov za određivanje starosne penzije predstavlja neto iznos plata osiguranika, novčanih i nenovčanih prihoda i naknada koje je osiguranik ostvario po bilo kom osnovu na koje je obračunat i uplaćen doprinos za PIO počevši od 1970. godine do dana ostvarivanja prava, s tim da se za utvrđivanje penzijskog osnova ne uzimaju plate niti osnovice osiguranja iz 1992. i 1993. godine. Dalje, naveo je da se tako utvrđene plate i osnovice osiguranja, shodno članu 53. Zakona o PIO-u, odnosno članu 82. Zakona o PIO-u, Prečišćeni tekst, valorizuju prema kretanju prosjeka neto plata svih zaposlenih i na taj način dovode na nivo plata u kalendarskoj godini koja prethodi godini u kojoj osiguranik stiče pravo na penziju. Konstatujući da je apelantica pravo na penziju stekla u 2006. godini, Okružni sud je našao da joj je penzijski osnov utvrđen na osnovu ostvarene plate i uplaćenih doprinosa za period od 1. januara 1970. godine do 2006. godine i tako doveden na nivo prosjeka plata u BiH i RS valorizovan zaključno sa 2005. godinom, te da joj je na taj način utvrđen penzijski osnov od 406,22 KM za ukupan penzijski staž od 35 godina. Takođe, konstatujući da apelantica u BiH i RS ima ostvaren staž osiguranja u trajanju od 21 godinu i 3 mjeseca, što iznosi 255 mjeseci, Okružni sud je zaključio da joj je prema utvrđenoj formuli (274,45 x 255 : 420) određen srazmjerni dio starosne penzije u iznosu od 167,28 KM. Dalje, Okružni sud je našao da visina starosne penzije iznosi u nominalnom iznosu 274,45 KM, kada se od penzijskog osnova izračuna procenat od 67,5%. Međutim, primijetio je da apelantica pored ostvarenog staža u BiH i RS ima ostvaren staž u Srbiji i Crnoj Gori, te je, shodno tome, zaključio da joj je pravilno utvrđen srazmjerni dio starosne penzije u iznosu od 167,28 KM za staž osiguranja koji ima u BiH i RS i koji iznosi 21 godinu i 3 mjeseca. Takođe, Okružni sud je primijetio da je, nakon usklađivanja penzije, apelantici od 1. marta 2007. godine utvrđen srazmjerni dio penzije u iznosu od 228,99 KM. Zaključivši da na osnovu izloženog proizilazi da je apelantici pravilno obračunat penzijski osnov i slijedom toga utvrđen srazmjerni dio starosne penzije za ostvareni staž osiguranja u BiH i RS, Okružni sud je našao da nisu prihvatljivi prigovori tužbe da apelantici nije pravilno utvrđen penzijski osnov, a samim tim i visina penzije, zbog toga što je tuženi primijenio relevantne odredbe Zakona o PIO-u i metodologiju izračunavanja srazmjernog dijela starosne penzije. Takođe, Okružni sud je istakao da nije osnovan apelanticin navod da je njenim radnim kolegama sa istim stažem utvrđen veći iznos penzije, budući da apelantica „osim gole tvrdnje“ nije pružila bilo kakve argumente u tom smislu. Osim toga, istakao je da apelanticin navod da je obavljale poslove više stručne spreme na radnom mjestu nije od uticaja s obzirom na to da se penzijski osnov utvrđuje na temelju uplaćenih doprinosa, a po osnovu ostvarenih plata, prema odredbama čl. 47-58. Zakona o PIO-u, odnosno čl. 77-
87. Zakona o PIO-u, Prečišćeni tekst.
8. Apelantica se žali da joj je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Povredu prava na pravično suđenje apelantica vidi u pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava, smatrajući da u predmetnom postupku nije pravilno utvrđen penzijski osnov. Apelantica navodi da prilikom obračuna penzijskog osnova nije uzeta u obzir dokumentacija o primanjima za sve godine rada, a posebno da prilikom utvrđivanja osnovice nisu uzeti podaci iz obrasca M.4 za 1971, 1972, 1974, 1978, 1983, 1986. i 1991. godinu, te da su postojale greške u rješenju o podacima registrovanim u matičnoj evidencije za apelanticu. Dalje, navodi da je tražila da se izvrši revizija podataka o uplatama doprinosa i da se nakon toga utvrdi osnovica za obračun penzije, kao i da je te činjenice istakla u tužbi, ali da Okružni sud nije izvršio ocjenu činjenica na kojima je zasnivala svoj tužbeni zahtjev, već da je samo utvrdio da je upravni organ pravilno postupio. Žali se da je Okružni sud, u suštini, vršio provjeru računske radnje izračunavanja visine penzije i dijela penzije na utvrđenu osnovicu, a da je ona imala primjedbu na utvrđivanje osnova za obračun penzije i da je tražila da sud utvrdi da li je upravni organ pravilno utvrdio taj osnov. Takođe, apelantica je u dopuni apelacije istakla da je iz spisa Fonda PIORS vidljivo da je na osnovu obračuna tog fonda utvrđen manji osnov za obračun penzije nego osnov koji je utvrdio vještak odgovarajuće struke, čiji nalaz je dostavila u prilogu dopune apelacije, te je, u vezi s tim, navela da je u predmetnom postupku ukazivala na to da joj plate nisu obračunate u skladu sa zakonom, na osnovu kojih je obračunat penzijski osnov.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
10. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje, koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje na to da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-
Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
11. Prema suštini navoda iz apelacije, apelantica smatra da nije imala pravično suđenje zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituisati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, generalno, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
12. Imajući u vidu navedene stavove, Ustavni sud zapaža da su organi uprave utvrdili činjenice koje se odnose na postojanje uslova za sticanje prava na srazmjerni dio starosne penziju i utvrdili penzijski osnov prema odredbama relevantnog Zakona o PIO-u. Okružni sud je potvrđujući pravilnost i zakonitost rješenja upravnih organa takođe jasno obrazložio zbog čega je zaključio da je penzijski osnov pravilno utvrđen. Ustavni sud zapaža da su upravni organi i Okružni sud dovoljno jasno obrazložili svoje odluke primjenom relevantnih odredaba materijalnog i procesnog prava, a takva obrazloženja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Ustavni sud ukazuje i na to da apelantica ne nudi bilo kakve argumente koji bi opravdali njenu tvrdnju da je na bilo koji način prekršeno pravo na pravično suđenje, osim što je nezadovoljna ishodom konkretnog postupka. Stoga, imajući u vidu stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da apelantica nema „opravdan zahtjev“ koji pokreće pitanje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije a koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su apelanticini navodi o kršenju prava na pravično suđenje očigledno (prima facie) neosnovani.
13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović