Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3862/08 (M. A. i S. A.)
Odluka donesena 21. 07. 2011.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Vlasničko-pravni odnosi
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3862/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
21. 07. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 21. jula 2011. godine, u predmetu broj AP 3862/08, rješavajući apelaciju Muhameda Avdića i Selime Avdić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Muhameda Avdića i Selime Avdić podnesena protiv presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj 097-0-Gž-08-000266 od 11. septembra 2008. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Muhamed Avdić i Selima Avdić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Brčkog, koje zastupa Osman Mulahalilović, advokat iz Brčkog, podnijeli su 13. decembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 097-0-Gž-08-000266 od 11. septembra 2008. godine.
2. Presudom Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-200/02-I od 26. marta 2008. godine u pravnoj stvari apelanata protiv tuženih Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: prvotuženi) i Marka Letića (u daljnjem tekstu: drugotuženi), radi poništenja, izvršenja činidbe i predaje nekretnina u posjed, utvrđeno je da je ništav upis prava korištenja na parceli pobliže opisanoj u izreci presude sa pravnih predaka apelanata na ime drugotuženog, te se vrši otpis parcele pobliže opisane u izreci presude sa imena drugotuženog na ime apelanata sa dijelom od po ½ (stav I izreke). Istom presudom obavezan je drugotuženi da sruši objekat izgrađen na katastarskoj čestici pobliže opisanoj u izreci presude, te da apelantima preda u posjed i slobodno raspolaganje, oslobođenu od svih lica i stvari nekretninu pobliže označenu u izreci presude (stav II izreke) i da apelantima naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.540,36 KM (stav III izreke).
3. Presudom Apelacionog suda broj 097-0-Gž-08-000266 od 11. septembra 2008. godine žalbe prvotuženog i drugotuženog uvažene su u cijelosti i prvostepena presuda preinačena u stavu II i III izreke, tako što su apelanti odbijeni sa tim dijelom zahtjeva, dok je u stavu I izreke prvostepena presuda ukinuta i tužba odbačena, te apelanti obavezani da drugotuženom naknade troškove parničnog postupka.
4. Apelacioni sud je istakao da su apelanti uporedo sa predmetnim parničnim postupkom podnijeli zahtjev Apelacionoj komisiji Vlade Brčko Distrikta BiH za poništenje po pravu nadzora, rješenja Skupštine opštine Brčko broj 06-475-2/97 od 10. marta 1997. godine kojim je po prijedlogu JP «Zavod za izgradnju» Brčko, predmetna parcela preuzeta od dotadašnjih zemljišno-knjižnih korisnika, prodavaca i data na korištenje drugotuženom.
5. U vezi s tim, sud je naveo da za promjenu upisa prava korištenja na predmetnim nekretninama prethodno mora biti utvrđena ništavost rješenja organa uprave, na osnovu kojeg je takav upis izvršen, a što je jedino moguće u postupku u kome je to rješenje doneseno, to jest u upravnom postupku, odnosno upravnom sporu, jer sud u parničnom postupku nije ovlašten da ispituje zakonitost akta organa uprave (član 11. stav 1. Zakona o parničnom postupku Brčko Distrikta BiH; u daljnjem tekstu: ZPP BD BiH). Dalje, Apelacioni sud je istakao da iz spisa predmeta proizilazi da rješenje organa uprave od 10. marta 1997. godine do donošenja presude ovog suda nije stavljeno van snage, a što predstavlja prethodno pitanje za promjenu upisa prava korištenja, pa je stoga zaključio da nije nadležan da u parničnom postupku ispituje zakonitost akta organa uprave, bez kojeg utvrđenja se ne može izvršiti promjena titulara prava korištenja predmetnim nekretninama u zemljišnim knjigama, upis ne može biti ništav, nego da se može utvrđivati ništavost akta na osnovu kojeg je upis izvršen, a što predstavlja prethodno pitanje za promjenu tog upisa, pa je stoga žalbu prvotuženog i drugotuženog uvažio, prvostepenu presudu u stavu I. izreke ukinuo i tužbu apelanata odbacio, te je odlučio kao u izreci presude na osnovu člana 299. stav 1. ZPP BD BiH.
6. Apelanti smatraju da im je osporenom presudom u dijelu kojim je u stavu I izreka prvostepene presude ukinuta i tužba odbačena povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti smatraju da je u predmetnom postupku Apelacioni sud proizvoljno primjenio odredbe ZPP BD BiH kojima su regulisani razlozi zbog kojih se tužba može odbaciti.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
8. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudencji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezotur-
Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
9. Ustavni sud ukazuje da prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno da li je prekršeno pravo na imovinu (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP- 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 58/05).
10. Ustavni sud zapaža da je Apelacioni sud dovoljno jasno obrazložio svoju odluku, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Ustavni sud također ukazuje da apelanti u apelaciji ne nude bilo kakve argumente koji bi opravdali njihovu tvrdnju da je na bilo koji način došlo do kršenja prava na pravično suđenje ili prava na imovinu, osim što su nezadovoljani ishodom konkretnog postupka. Stoga, imajući u vidu stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da u vezi sa navodima apelanata o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu nema ništa što ukazuje da apelanti imaju «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovini i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju očigledno (prima facie) neosnovani.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović