Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3893/08 (J. J.)

Odluka donesena 21. 07. 2011.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Vlasničko-pravni odnosi
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3893/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

21. 07. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 21. jula 2011. godine, u predmetu broj AP 3893/08, rješavajući apelaciju Jure Jozića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jure Jozića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-07-001082 od 9. oktobra 2008. godine, Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 004-0-GŽ-06-001 568 od 14. marta 2007. godine i Presude Općinskog suda u Zenici broj P-763/04 od 6. juna 2006. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Jure Jozić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, koga zastupa Jasmin Mutapčić, advokat iz Zenice, podnio je 17. decembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-07-001082 od 9. oktobra 2008. godine, Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 004-0-GŽ-06-001 568 od 14. marta 2007. godine i Presude Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-

763/04 od 6. juna 2006. godine.

2. Protiv navedene presude Kantonalnog suda i presude Općinskog suda apelant je 4. juna 2007. godine Ustavnom sudu podnio apelaciju koja je zavedena pod brojem AP 1595/07. Ustavni sud je donio Odluku o dopustivosti broj AP 1595/07 od 14. jula 2008. godine kojom je apelantovu apelaciju podnesenu protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 004-0-GŽ-06-001 568 od 14. marta 2007. godine i Presude Općinskog suda u Zenici broj P-763/04 od 6. juna 2006. godine odbacio zbog toga što je preuranjena, budući da je u vrijeme donošenja odluke postupak povodom apelantove revizije pred Vrhovnim sudom još bio u toku. Vrhovni sud je Rješenjem broj 070-0-Rev-07-001082 od 9. oktobra 2008. godine reviziju odbacio zbog formalnih razloga.

3. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

4. Presudom Općinskog suda broj P-763/04 od 6. juna 2006. godine odbijen je tužbeni zahtjev apelanta i ostalih tužitelja protiv Općine Zenica (u daljnjem tekstu: tužena), radi utvrđenja da je nekretnina po starom premjeru označena kao k.č. br. 57/43, put od 697 m², iz zk. ul. br. 688 i k.č. br. 56/1, put od 90 m², iz zk. ul. br. 526 k.o. Klopče, koja je isključivo vlasništvo apelanta i ostalih tužitelja, a po novom premjeru označena kao k.č. br. 1575, zvana «Put za Joziće», od 697 m², bez pravnog osnova upisana u posjedovnom listu br. 198 k.o. Klopče kao DS javni putevi sa 1/1, pa da se dosljedno tome naloži Općinskoj upravi za imovinskopravne, geodetske poslove i katastar nekretnina tužene da u katastarskom operatu izvrši otpis k.č. br. 1575 «Put za Joziće», prilazni put od 697 m², iz posjedovnog lista br. 198 k.o. Klopče i njen upis u posjedovni list iste k.o. na imena: Jozić Jure, sin Joze iz Zenice, sa 1/3, Jozić Ante, sin Joze iz Zenice, sa 1/6, Mijać rođ. Jozić Milke iz Zenice, sa 1/6, Jozić Jage, sin Josipa-Joze iz Zenice, sa 1/6, i Jozić Slavka, sin Josipa-Joze iz Zenice, sa 1/6. Također, istom presudom je kao neosnovan odbijen i protivtužbeni zahtjev tužene, te određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

5. U obrazloženju presude Općinski sud je naveo da iz izvedenih dokaza proizlazi da apelant niti druga zainteresirana lica na podatke premjera sa izlaganja na javni uvid 1977. godine nisu stavili prigovor u vezi sa predmetnom nekretninom, u smislu odredbi člana 49. Zakona o premjeru i katastru zemljišta («Službeni list SRBiH» broj 14/78), te da je iz priloženog popisnog lista broj 198, u kome je predmetno zemljište upisano kao društvena svojina – javni i nekategorisani putevi, utvrdio da na te podatke nije bilo primjedbi. Općinski sud je, također, naveo da sve i da se prihvate navodi apelanta i ostalih tužitelja da je prilikom aerofotogrametrijskog premjera terena i uspostavljanja novog katastra, bez ikakvog pravnog osnova, greškom evidentiran i označen tuženi, za otklanjanje ovakvih i sličnih grešaka nadležni su općinski organi uprave za geodetske poslove i katastar nekretnina, kako je to predviđeno odredbama čl. 54-57. Zakona o premjeru i katastru zemljišta, u kojem je odredbama člana 55. stav 1, a u vezi sa odredbama člana 56. stav 1, propisano da održavanje premjera i katastra zemljišta vrši nadležni općinski organ uprave, koji je u vršenju poslova u održavanju premjera i katastra dužan da otkloni sve nedostatke i propuste u snimanju detalja, geodetskom elaboratu, planovima, karti i katastarskom operatu. Općinski sud je naveo da je odredbama čl. 45-51. Zakona o premjeru i katastru zemljišta regulisano izlaganje na javni uvid podataka premjera i katastarskog klasiranja zemljišta kao i mogućnosti prigovora i izjavljivanja žalbe zainteresiranih lica u pogledu upisanih podataka premjera i katastarskog klasiranja zemljišta. Zatim je Općinski sud naveo da su apelant i ostali tužitelji tražili da se Općinskoj upravi za imovinskopravne i geodetske poslove i katastar nekretnina naloži da se u katastarskom operatu izvrši otpis k.č. br. 1575, «Put za Joziće», prilazni put od 697 m², iz posjedovnog lista broj 198 k.o. Klopče i njen upis u posjedovni list iste k.o. na imena apelanta i ostalih tužitelja sa označenim dijelovima. S tim u vezi, Općinski sud je naveo da otpisivanje nastaje kad se iz prvobitnog zemljišnoknjižnog tijela diobom izdvaja dio koji kasnije sam za sebe predstavlja posebno zemljišnoknjižno tijelo i upisuje se u novi uložak, a ukoliko se tako izdvojeni dio pripisuje drugom zemljišnoknjižnom tijelu, tada se radi o pripisivanju. Pri otpisivanju se razlikuje situacija u kojoj se za otpisani dio u novom ulošku prenose i sva ranija upisana prava knjižnih ovlaštenja, i druga u kojoj se otpisivanje vrši bez prenošenja tereta u novi uložak. Međutim, ako se za otcijepljeni dio otvara nov zemljišnoknjižni uložak i ako se u njemu upisuju sva prava knjižnih ovlaštenika, tada za otpisivanje pojedinih sastavnih dijelova zemljišnoknjižnog tijela nisu potrebne prethodne saglasnosti lica u čiju su korist na zemljišnoknjižnom tijelu upisana stvarna prava. O izvršenom otpisu i novootvorenom ulošku sud će obavijestiti sva zainteresovana lica, a što ima za cilj da se otpisom ne povrijede prava trećih lica. Općinski sud je pojasnio da su otpisi i pripisi regulisani odredbama čl. 56, 57, 58. i 59. Zakona o zemljišnim knjigama Federacije BiH («Službene novine FBiH» broj 19/03). Također je istakao da se otpisivanje i pripisivanje vrši u zemljišnoknjižnom ulošku, a ne posjedovnom listu. Općinski sud je naveo da je odredbama člana 54. stav 1. Zakona o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje ili nepostojanje nekog prava ili pravnog odnosa ili istinitost, odnosno neistinitost neke isprave. Međutim, nije dozvoljeno utvrđivanje postojanja ili nepostojanja neke činjenice, kao što apelant i ostali tužitelji traže da se utvrdi da je nekretnina po starom premjeru označena kao k.č. br. 57/43, put od 697 m², iz zk. ul. br. 688 k.o. Klopče, koja je isključivo vlasništvo apelanta i ostalih tužitelja, a po novom premjeru označena kao k.č. br. 1575, zvana «Put za Joziće», od 697 m², bez pravnog osnova upisana u posjedovni list broj 198 k.o. Klopče kao DS javni putevi sa 1/1. Općinski sud je istakao da prema sudskoj praksi (Vrhovni sud BiH, Pž-11/84 od 21. februara 1984. godine) «ne može se podnijeti tužba samo za utvrđenje činjenica, pa se takva tužba odbacuje kao nedopuštena». Općinski sud je, također, naveo da zakon predviđa jedan izuzetak od ovog pravila, a to je mogućnost utvrđivanja istinitosti ili neistinitosti isprave, što znači da se utvrdi samo da isprava potječe ili ne potječe od lica koje je označeno kao njen izdavatelj.

6. Apelant je protiv Presude Općinskog suda broj P-763/04 od 6. juna 2006. godine izjavio žalbu Kantonalnom sudu koji je Presudom broj 004-0-GŽ-06-001 568 od 14. marta 2007. godine odbio žalbu i potvrdio prvostepenu presudu. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da iz činjeničnog supstrata proizlazi da su apelant i ostali tužitelji suvlasnici predmetne nekretnine i da je, prema navodima tužbe, prilikom aerofotogrametrijskog premjera sporni privatni put evidentiran bez ikakvog pravnog osnova kao javni put, iako se, prema navodima tužbe, radi o privatnom putu. Kantonalni sud je naveo da je odredbama člana 54. stav 1. ZPP propisano da tužbom za utvrđenje tužitelj može tražiti da sud samo utvrdi postojanje, odnosno nepostojanje nekog prava ili pravnog odnosa, ili istinitost neke isprave, što znači da se ne može tražiti utvrđivanje činjenica - posjeda nekretnina. Sud je, također, istakao da se radi o javnom putu kao općem dobru koji apelant i ostali tužitelji koriste, te da tužena ne osporava ovo pravo tužiteljima na predmetnoj nekretnini. Dalje, Kantonalni sud ističe da je prvostepeni sud pravilno zaključio da i kada bi se prihvatili apelantovi navodi da je prilikom aerofotogrametrijskog premjera terena i uspostavljanja novog katastra, bez ikakvog pravnog osnova, greškom evidentiran i označen tuženi, za otklanjanje ovakvih i sličnih grešaka nadležni su općinski organi uprave za geodetske poslove i katastar nekretnina, kako je i regulisano odredbama čl. 54-57. Zakona o premjeru i katastru zemljišta. Naime, članom 55. stav 1, a u vezi sa odredbama člana 56. stav 1. citiranog zakona, propisano je da održavanje premjera i katastra zemljišta vrši nadležni općinski organ uprave, koji je u vršenju poslova u održavanju premjera i katastra dužan da otkloni sve nedostatke i propuste u snimanju detalja, geodetskom elaboratu, planovima, karti i katastarskom operatu. Kantonalni sud je, dalje, naveo da su, shodno odredbama člana 6. stav 2, člana 8. stav 2, a u vezi sa članom 56. stav 1. i članom 62. stav 1. Zakona o premjeru i katastru zemljišta, nadležni općinski organi dužni da najmanje svake desete godine na licu mjesta provjere tačno stanje na planovima i katastarskom operatu. Kantonalni sud je istakao da se u konkretnom slučaju ne može primijeniti Zakon o premjeru i katastru nekretnina («Službeni list SRBiH» br. 22/84, 12/87, 26/90 i 36/90, te «Službeni list RBiH» br. 4/93 i 13/94) zbog toga što na području općine Zenica nije uspostavljen katastar nekretnina, te da su podaci o nekretninama uneseni samo u katastarski operat i radi se o izlaganju nekretnina koje je bilo 1977. godine, i to prema odredbama Zakona o premjeru i katastru zemljišta, međutim, prema stavu ovog suda, u konkretnom slučaju to nije relevantno za ishod ovog postupka. U pogledu apelantovog pozivanja na Presudu Vrhovnog suda FBiH broj U-3642/01 od 11. marta 2004. godine, kojom je odbijen zahtjev apelanta i ostalih tužitelja za ispravku greške upisa u katastarskom operatu, Vrhovni sud je ukazao na to da je u Odluci Vrhovnog suda BiH broj Rev-335/87 od 14. jula 1988. godine, objavljenoj u Sudskoj praksi (zbirka pravnih stanovišta), u primjeni pravila građanskog i privrednog prava, izdavač Dom štampe Zenica, 2002. godina, autor Enver Zečević, objavljeno pravno stajalište koje prihvata i ovaj sud, tj. da se u sudskom postupku ne može tražiti ispravka upisa posjeda u katastar zemljišta. Kantonalni sud je žalbu odbio kao neosnovanu i prvostepenu presudu potvrdio ocijenivši da žalbeni razlozi zbog kojih se osporava prvostepena presudu nisu osnovani, kao ni razlozi na koje drugostepeni sud, saglasno odredbama člana 221. ZPP, pazi po službenoj dužnosti.

7. Odlučujući o apelantovoj reviziji protiv drugostepene presude, Vrhovni sud je donio Rješenje broj 070-0-Rev-07-001082 od 9. oktobra 2008. godine kojim je reviziju odbacio kao nedopuštenu budući da je vrijednost konkretnog spora 1.000,00 KM, a prema mišljenju Vrhovnog suda, odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, te nema mjesta za primjenu člana 237. stav 3. ZPP.

8. Apelant smatra da su mu osporenim odlukama povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu navedenih prava apelant vidi u proizvoljnoj primjeni materijalnog prava i povredi procesnih prava. Apelant je elaborirao hronologiju predmetnog postupka, te istakao da ga je Vrhovni sud Odlukom broj U-

3672/01 od 11. marta 2004. godine, donesenom u upravnom sporu u upravnoj stvari upisa prava na nekretninama, uputio da zbog neusklađenosti zemljišnoknjižnih i katastarskih podataka svoja eventualna prava može ostvariti u redovnom sudskom postupku. S tim u vezi, istakao je da su prvostepeni i drugostepeni sud imali stav Vrhovnog suda u odluci donesenoj u upravnom sporu u ovoj pravnoj stvari, međutim, suprotno tome Vrhovni sud se pozvao na Odluku Vrhovnog suda BiH broj Rev-335/87 koja je donesena prije 20 godina. Apelant, također, smatra da je osporenim odlukama nezakonito i neosnovano lišen imovine jer je sasvim izvjesno da je ovakvim odlukama lišen jednog segmenta prava vlasništva - prava posjeda. Smatra da je u konkretnom slučaju na njega stavljen preveliki teret jer državni organi nisu preduzeli nijednu radnju koja bi dovela ili morala dovesti do uspostavljanja njegovih prava, dok je «kriv» samo zbog toga što prilikom aerofotogrametrijskog snimanja iz 1976. godine nije stavio prigovor na evidenciju posjednika. Apelant je predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju i donese odluku o meritumu tako što će osporeno rješenje Vrhovnog suda i presude Kantonalnog i Općinskog suda ukinuti i vratiti Općinskom sudu na ponovni postupak.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

10. Ispitujući dopustivost apelacije u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud ukazuje na to da je Odlukom o dopustivosti broj AP 1841/05 od 21. decembra 2006. godine odbacio kao preuranjenu apelantovu raniju apelaciju podnesenu protiv Presude Općinskog suda broj P:44/05 od 10. augusta 2005. godine jer je pred Kantonalnim sudom u vrijeme donošenja navedene odluke Ustavnog suda već bila donesena odluka o žalbi, protiv koje je apelant izjavio reviziju. S obzirom na to da je Rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-06-001428 od 8. januara 2008. godine revizija odbačena kao nedopuštena zbog formalnih razloga, konačnu odluku u ovom predmetu predstavlja Presuda Kantonalnog suda broj Gž-123/05 od 12. juna 2006. godine. Ustavni sud, u skladu sa svojom praksom (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 2884/06 od 10. januara 2008. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), kao relevantan datum podnošenja apelacije uzima u obzir datum kada je podnesena apelacija koja je odbačena kao preuranjena. S obzirom na to da je navedena presuda Kantonalnog suda bila donesena nakon što je apelant podnio prvobitnu apelaciju, a prije nego što je Ustavni sud odlučio o toj apelaciji, proizlazi da je apelacija podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, čime je ispunjen ovaj uvjet dopustivosti predmetne apelacije.

11. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje, koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U tom kontekstu, neophodno je da apelant navede povredu prava koja su zaštićena Ustavom Bosne i Hercegovine, s tim da navedena povreda treba djelovati vjerovatno. Prema članu 16. stav 2. Pravila, apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj nedostaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud za ljudska prava, u daljnjem tekstu: Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), odnosno ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje apelantovih prava budući da apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02 ), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

12. U vezi sa apelantovim navodima o povredi prava na pravično suđenje i prava na imovinu zbog pogrešne primjene materijalnog propisa, Ustavni ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituisati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno da li je povrijeđeno pravo na imovinu (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, «Službeni glasnik BiH» broj 58/05).

13. Ustavni sud zapaža da su sudovi dovoljno jasno obrazložili svoje odluke, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Ustavni sud, također, ukazuje na to da apelant u apelaciji ne nudi bilo kakve argumente koji bi opravdali njegovu tvrdnju da su na bilo koji način prekršeni pravo na pravično suđenje ili pravo na imovinu, osim što je nezadovoljan ishodom konkretnog postupka. Stoga, imajući u vidu stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da u vezi sa apelantovim navodima o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu nema ničega što ukazuje na to da apelant ima «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije a koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju očigledno (prima facie) neosnovani.

14. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović