Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4004/08 (Z. S.)
Odluka donesena 21. 07. 2011.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Izvršni postupak
- Prekid postupka
- Stečaj
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4004/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
21. 07. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 21. jula 2011. godine, u predmetu broj AP 4004/08, rješavajući apelaciju Zorke Stojaković, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zorke Stojaković podnesena zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji je prekinut Rješenjem Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 07 003957 I od 27. oktobra 2009. godine i u postupku koji je prekinut Rješenjem Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 055467 09 P od 26. februara 2010. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Zorka Stojaković (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banjaluke podnijela je 29. decembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u izvršnom postupku koji je prekinut Rješenjem Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 I 07 003957 I od 27. oktobra 2009. godine. Apelantica je 12. marta 2010. godine podnijela dopunu apelacije zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u parničnom postupku koji je prekinut Rješenjem Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 055467 09 P od 26. februara 2010. godine.
2. Pravosnažnom presudom Osnovnog suda broj 071-0-P-06-000 556 od 18. aprila 2007. godine obavezan je „Jelšingrad“, Fabrika alatnih mašina a.d. Banjaluka (u daljnjem tekstu: izvršenik), da apelantici na ime zarađenih a neisplaćenih plata za period od 1. marta do 31. decembra 2005. godine, te za period od 1. januara do 31. decembra 2006. godine isplati ukupan iznos od 3.447,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom na način preciziran u dispozitivu presude, a sve u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
3. Apelantica je 3. jula 2007. godine Osnovnom sudu podnijela prijedlog za izvršenje navedene presude na žiro računima dužnika koje je apelantica navela u prijedlogu.
4. Rješenjem Osnovnog suda o izvršenju broj 071-0-I-07-003957 od 7. novembra 2007. godine usvojen je apelanticin prijedlog za izvršenje Presude Osnovnog suda broj 071-0-P-06-000 556 od 18. aprila 2007. godine.
5. Osnovni sud je Rješenje o izvršenju broj 071-0-I-07-003957 od 7. novembra 2007. godine dostavio Zagrebačkoj banci Banjaluka, Banjalučkoj banci AD Banjaluka, Hypo Alpe-Adria-Bank a.d. Banjaluka i Razvojnoj banci Banjaluka, uz nalog da banke izvrše obračun zakonskih zateznih kamata na izvršenikov trošak, kako je precizirano u dozvoli izvršenja, a u skladu sa članom 39. Zakona o izvršnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 59/03; u daljnjem tekstu: ZIP). Bankama je, također, naloženo da, shodno članu 166. ZIP-a, dostave izvještaj o svim promjenama na izvršenikovom računu, ako sredstava na računu nema ili su ona nedovoljna za namirenje potraživanja određenog u rješenju o izvršenju.
6. NLB Razvojna banka Banjaluka je 15. novembra 2007. godine vratila Osnovnom sudu rješenje o izvršenju s obavještenjem da se ne slažu naziv i broj izvršenikovog žiro računa, odnosno račun naveden u rješenju o izvršenju pripada Sindikalnoj organizaciji „Alpro“ Vlasenica. Hypo Alpe-
Adria-Bank a.d. Banjaluka je 26. novembra 2007. godine obavijestila Osnovni sud da predmetno rješenje nije izvršeno jer na izvršenikovom računu nema dovoljno sredstava, što se vidi iz analitičke kartice o prometu za označeni račun za period od 12. oktobra 2007. godine do 19. novembra 2007. godine, te da je račun blokiran a rješenje evidentirano u redoslijed za naplatu. UniCredit Zagrebačka banka je 25. decembra 2007. godine obavijestila Osnovni sud da nije postupila prema navedenom rješenju zbog nepostojanja sredstava na izvršenikovom računu. Ujedno, banka je, prema navedenom rješenju, blokirala izvršenikov račun, te ga je svrstala u red čekanja prema zakonskim prioritetima izvršenja naloga prinudne naplate. Također je istakla da je izvršenikov račun već duže vrijeme blokiran. Nova Banjalučka banka je 21. februara 2008. godine obavijestila Osnovni sud da je izvršenikov račun blokiran, a da tri računa koja su označena u rješenju o izvršenju pripadaju boračkoj i sindikalnoj organizaciji, kao i kasi uzajamne pomoći, te su izuzeti iz prinudne naplate. Istovremeno, banka je zatražila od Osnovnog suda pojašnjenje da li i ti računi mogu biti predmet prinudne naplate prema predmetnom rješenju o izvršenju.
7. Izvršenik je 15. novembra 2007. godine podnio prigovor protiv Rješenja Osnovnog suda o izvršenju broj 071-0-07-003957 od 7. novembra 2007. godine. Osnovni sud nije donio odluku o navedenom prigovoru.
8. Apelantica je podnosila urgencije Osnovnom sudu 24. januara 2008. godine i 26. avgusta 2008. godine.
9. Rješenjem Osnovnog suda broj 71 0 I 07 003957 I od 27. oktobra 2009. godine utvrđen je prekid postupka u predmetnom izvršenju, zbog nastupanja pravnih posljedica otvaranja stečajnog postupka nad izvršenikom. Istim rješenjem je utvrđeno da će se postupak nastaviti kad stečajni upravnik ili pravni sljedbenici pravnog lica preuzmu postupak ili kad ih sud na prijedlog protivne strane pozove da to učine. U obrazloženju rješenja je navedeno da je Osnovni sud provjerom na privrednom upisniku tog suda utvrdio da je nad izvršenikom otvoren stečajni postupak Rješenjem Osnovnog suda broj ST-64106/09 od 6. avgusta 2009. godine. S obzirom na navedeno, odlučeno je kao u izreci rješenja, shodno članu 378. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 58/03, 85/03 i 74/05; u daljnjem tekstu: ZPP) u vezi sa članom 21. ZIP-a.
10. Prema stanju spisa, predmetni postupak nije nastavljen, a apelantica nije izjavljivala žalbu protiv Rješenja Osnovnog suda broj 71 0 I 07 003957 I od 27. oktobra 2009. godine, niti je podnosila prijedlog za nastavak predmetnog postupka.
11. Apelantica je protiv izvršenika 9. februara 2009. godine pokrenula parnični postupak radi ostvarivanja prava iz radnog odnosa – isplate otpremnine po osnovu odlaska u penziju prema sporazumu koji je zaključila sa izvršenikom 7. aprila 2008. godine.
12. Rješenjem Osnovnog suda broj 71-0-P-055467 09 P od 26. februara 2010. godine utvrđen je prekid postupka u predmetnoj pravnoj stvari, zbog otvaranja stečajnog postupka nad izvršenikom. Istim rješenjem je utvrđeno da će se postupak nastaviti kad stečajni upravnik ili pravni sljedbenici pravnog lica preuzmu postupak ili kad ih sud na prijedlog protivne strane pozove da to učine. U obrazloženju rješenja je navedeno da je Rješenjem Osnovnog suda broj ST-64106/09 od 6. avgusta 2009. godine nad izvršenikom otvoren stečajni postupak. Dalje je navedeno da je odredbom člana 378. stav 1. ZPP propisano da se postupak prekida kada nastupe pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka, a odredbom člana 381. stav 1. istog zakona je propisano da će se u tom slučaju postupak nastaviti kada stečajni upravnik ili pravni sljedbenici pravnog lica preuzmu postupak ili kad ih sud na prijedlog protivne strane pozove da to učine. Dakle, u konkretnom slučaju, parnični postupak koji je u toku prekida se po sili zakona, jer otvaranjem postupka stečaja nad izvršenikom i isticanjem oglasa o otvaranju stečajnog postupka u „Službenom glasniku RS“ nastupaju pravne posljedice otvaranja stečaja, te je Osnovni sud, u smislu odredbe člana 378. stav 1. ZPP, odlučio kao u izreci rješenja.
13. Prema stanju spisa, predmetni postupak nije nastavljen, a apelantica nije izjavljivala žalbu protiv Rješenja Osnovnog suda broj 71 0 P 055467 09 P od 26. februara 2010. godine, niti je podnosila prijedlog za nastavak predmetnog postupka.
14. Apelantica ističe da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), jer Osnovni sud nije u razumnom roku odlučio o izvršenikovom prigovoru u izvršnom postupku u predmetu broj 71 0 I 07 003957, te je taj postupak prekinut Rješenjem Osnovnog suda broj 71 0 I 07 003957 I od 27. oktobra 2009. godine, odnosno nije odlučio o apelanticinom tužbenom zahtjevu u parničnom postupku u predmetu broj 71 0 P 055467 09 P, koji je onda, također, prekinut Rješenjem Osnovnog suda broj 71-0-P-055467 09 P od 26. februara 2010. godine. Apelantica smatra da joj je povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju s obzirom na to da se radi o potraživanjima na ime zarađenih, a neisplaćenih plata.
15. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
16. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje, koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje na to da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99; i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-
Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
17. Prema mišljenju Ustavnog suda, iz navoda apelacije i dopune apelacije proizlazi da apelantica smatra da joj je pravo na pravično suđenje povrijeđeno zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji zbog nepostupanja Osnovnog suda u postupku odlučivanja o izvršenikovom prigovoru do danas nije pravosnažno okončan već je prekinut donošenjem Rješenja broj 71 0 I 07 003957 I od 27. oktobra 2009. godine, kao i zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je prekinut Rješenjem Osnovnog suda broj 71-0-P-055467 09 P od 26. februara 2009. godine.
18. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na to da je u Odluci broj AP 377/06 od 18. oktobra 2007. godine (dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) ispitivao navode o povredi prava na pravično suđenje zbog odugovlačenja Okružnog suda da odluči o žalbi u postupku u kojem je donijeto rješenje o prekidu postupka zbog otvaranja stečajnog postupka. U navedenoj odluci je zaključeno da donošenje rješenja o prekidu postupka u situaciji kada je za vrijeme trajanja žalbenog postupka otvoren stečajni postupak nad tužiocem, a koje je Okružni sud zasnovao na članu 378. stav 1. tačka 4. Zakona o parničnom postupku, dajući valjano obrazloženje u pogledu primjene materijalnog prava, koje ne ostavlja utisak proizvoljnosti, ne predstavlja kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Također, u navedenoj odluci je konstatovano i da apelantovo nezadovoljstvo odlukom o prekidu postupka ne pokreće, samo po sebi, pitanja u vezi sa zaštićenim ustavnim pravima ili pravima iz Evropske konvencije s obzirom na to da apelant nije naveo nikakve proceduralne greške, niti su takve greške očigledne (vidi Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02).
19. S obzirom na to da je i u konkretnom slučaju Osnovni sud u obrazloženju svoje odluke dao jasne i precizne razloge u pogledu svojih stavova, te logično i uvjerljivo obrazloženje za primjenu materijalnog prava koje ni u jednom dijelu ne izgleda proizvoljno, a u vezi sa prekidom predmetnih postupaka zbog otvaranja stečaja nad izvršenikom/tuženim, kao i da apelantica ne navodi nikakve proceduralne greške niti ih Ustavni sud vidi u predmetnom spisu, Ustavni sud smatra da se razlozi koji su navedeni u Odluci broj AP 377/06 od 18. oktobra 2007. godine u cijelosti mogu primijeniti i na ovu odluku. Stoga, Ustavni sud smatra da su apelanticini navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije očigledno (prima facie) neosnovani.
20. Imajući u vidu obrazloženje u pogledu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da su očigledno (prima facie) neosnovani i navodi o kršenju prava na imovinu, te da takve navode nije potrebno posebno ispitivati s obzirom na to da su suštinski isti kao i navodi koji se odnose na povredu prava na pravično suđenje, o čemu je Ustavni sud dao obrazloženje u prethodnom dijelu odluke.
21. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
22. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović