Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1212/11 (J. H.)

Odluka donesena 21. 07. 2011.

  • Nenadležnost za odlučivanje
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1212/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

21. 07. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 21. jula 2011. godine, u predmetu broj AP-1212/11, rješavajući apelaciju Jasminke Halilović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 1. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jasminke Halilović podnesena protiv obavještenja Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine, broj UDT-9279/10 od 26. januara 2011. godine, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.

OBRAZLOŽENJE

1. Jasminka Halilović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tuzle, podnijela je 14. marta 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv obavještenja Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: VSTV BiH), broj UDT-9279/10 od 26. januara 2011. godine.

2. Apelantica je Kantonalnom tužilaštvu tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužilaštvo) podnijela krivičnu prijavu 13. septembra 2010. godine protiv svoje sestre Dž.L. zbog nesavjesnog i samovoljnog liječenja umrle majke apelantica H.D. Apelantica je 18. oktobra 2010. godine Kantonalnom tužilaštvu podnijela zahtjev za izuzeće Kantonalnog tužioca I.I., koji je rješenjem Kantonalnog tužilaštva, broj KTA-2044/10 od 26. oktobra 2010. godine, odbačen u smislu člana 40. ZKP FBiH.

3. Kantonalno tužilaštvo je obavještenjem, KTA-2044/10 od 26. novembra 2010.

godine, obavijestilo apelanticu da se neće provoditi istraga protiv apelanticine sestre Dž.L. zbog navodnog nesavjesnog i samovoljnog liječenja umrle majke apelantica H.D, a na osnovu apelanticine krivične prijave, jer iz izvještaja i njegovih priloga proizilazi da prijavljeno djelo nije krivično djelo.

4. Kantonalno tužilaštvo je nakon obraćanja apelantice 7. decembra 2010. godine, obavještenjem KTA-2044/10 od 16. decembra 2010. godine, ponovno obavijestilo apelanticu da je izvršena analiza svih podataka i dokaza u predmetu na osnovu čega je konstatovano da se neće provoditi istraga.

5. Obavještenjem VSTV BiH, broj UDT-9279/10 od 26. januara 2011. godine, apelantica je obaviještena da Ured disciplinskog tužioca (u daljnjem tekstu: UDT) nije pronašao osnov za daljnje razmatranje apelanticine pritužbe. Također je konstatovano da u smislu odredbe člana 75. stav 5. Poslovnika VSTV BIH («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 44/09) UDT može zatvoriti predmet ako je pritužba izvan okvira nadležnosti VSTV jer se ne odnosi na ponašanje koje predstavlja disciplinski prekršaj u smislu odredbe člana 56. i 57. Zakona o VSTV BiH, odnosno ukoliko je izvan nadležnosti UDT-a koji ne može uticati na tok i ishod bilo kojeg sudskog postupka i na mijenjanje sudske ili tužilačke odluke.

6. Tužilaštvo Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federalno tužilaštvo) je obavještenjem KTA-316/10 od 16. februara 2011. godine, obavijestilo apelanticu da je utvrđeno da je odluka Kantonalnog tužilaštva, KTA-2044/10 od 16. decembra 2010. godine, kojom je odlučeno da se neće provoditi istraga pravilna i zakonita. Također je naloženo Kantonalnom tužilaštvu da od apelantice zatraži relevantnu dokumentaciju na osnovu koje bi se utvrdila eventualna osnovanost navoda apelantice kojim ukazuje na krivotvorenost potpisa apelanticine majke na sporazumu o raskidu ugovora o poklonu, nezakonite isplate novca na ime penzije apelanticine majke, kao i falsifikovanja podataka u ugovoru o doživotnom izdržavanju.

7. Apelantica smatra da su joj povrijeđena prava i to pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelantica eksplicitno osporava obavještenje VSTV-a BiH, broj UDT-9279/10 od 26. januara 2011. godine, te smatra da:''obavještenje Federalnog tužilaštva, KTA-316/10 od 16. februara 2011. godine, ima izuzetan značaj zbog toga što se njim poništava tvrdnja VSTV-a BiH o zakonitim i ispravnim odlukama kantonalnih tužilaca''.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

1. Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;

9. Ustavni sud podsjeća na svoju nadležanost iz člana VI.3 (b) Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojoj «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.». U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da nije nadležan da odlučuje o apelaciji koja je izjavljena protiv obavijesti VSTV BIH, UDT-9279/10 od 26. januara 2011. godine, jer navedena obavijest nema svojstvo presude, bar ne u onoj mjeri da ju je donio «bilo koji sud u Bosni i Hercegovini», odnosno nema svojstvo odluke u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1212/11 (J. H.) | Sudska praksa | Aktio