Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1288/11 (Z.T.)

Odluka donesena 21. 07. 2011.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1288/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

21. 07. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 21. jula 2011. godine, u predmetu broj AP 1288/11, rješavajući apelaciju Z.T, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Z.T. podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 P 003022 10 Gž2 od 10. decembra 2010. godine i presude Općinskog suda u Travniku broj 51 0 P 003022 09 P2 od 15. januara 2010. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Z.T. (u daljnjem tekstu: apelant) iz VIteza, podnio je 16. marta 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 51 0 P 003022 10 Gž2 od 10. decembra 2010. godine i presude Općinskog suda u Travniku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 51 0 P 003022 09 P2 od 15. januara 2010. godine.

2. Presudom Općinskog suda broj 51 0 P 003022 07 P od 23. juna 2008. godine Uni Credit Zagrebačka banka d.d. Mostar (u daljnjem tekstu: tužena) je obavezana da apelantu na ime pretrpljenih duševnih bolova isplati iznos od 10.000,00 KM dok je u preostalom dijelu do traženih 50.000,00 KM apelantov zahtjev odbijen. Istom presudom tužena je obavezana da apelantu uspostavi raniji radno pravni status tako da apelanta vrati na posao na radno mjesto glavnog blagajnika uz obavezu da mu isplati razliku plaće u iznosu od 820,12 KM kao i da uplati obaveze na ime penzijskog iinvalidskog osiguranja u iznosu od 204,16 KM. U pogledu troškova postupka odlučeno je da svaka stranka snosi svoj dio troškova.

3. Protiv presude Općinskog suda tužena je uložila žalbu Kantonalnom sudu. Rješenjem Kantonalnog suda broj 51 0 P 003022 07 P od 23. juna 2008. godine žalba je uvažena, prvostepena presuda ukinuta i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.

4. Općinski sud je u ponovnom postupku donio presudu broj 51 0 P 003022 09 P2 od 15. januara 2010. godine kojom je u cjelosti odbijen tužbeni zahtjev apelanta preciziran u stavu 1. izreke presude. Stavom 2. izreke iste presude apelant je obavezan da tuženoj na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 5.075,00 KM. Protiv presude Općinskog suda broj 51 0 P 003022 09 P2 od 15. januara 2010. godine apelant je podnio žalbu Kantonalnom sudu.

5. Protiv navedene presude Općinskog suda apelant je Ustavnom sudu podnio apelaciju 27. jula 2010. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP 3221/10. Ustavni sud je donio Odluku o dopustivosti broj AP 3221/10 od 13. oktobra 2010. godine (dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Navedenom odlukom Ustavni sud je apelantovu apelaciju podnesenu protiv presude Općinskog suda broj 51 0 P 003022 09 P2 od 15. januara 2010. godine i rješenja Kantonalnog suda broj 51 0 P 003022 08 Gž od 19. februara 2009. godine odbacio zbog toga što je preuranjena budući da je u vrijeme donošenja odluke postupak povodom apelantove žalbe pred Kantonalnim sudom još bio u toku.

6. Nakon toga je Kantonalni sud presudom broj 51 0 P 003022 10 Gž2 od 10. decembra 2010. godine odbio apelantovu žalbu kao neosnovanu i potvrdio presudu Općinskog suda.

7. Apelant smatra da su osporenim odlukama povrijeđena njegova prava iz člana II/3.a), b), c), d), e), f), g) i k) i člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine. Navedena prava odgovaraju pravima iz čl. 2., 3., 4., 5., 6., 8., 9., 13., 14. i 17. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) te pravima iz člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

10. Prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, revizija, kao vanredni pravni lijek, predstavlja, u slučajevima u kojima je dopuštena, efektivan pravni lijek (vidi odluku Ustavnog suda, U-136/03 od 19. aprila 2004. godine). U slučaju da je revizija dopuštena, tada se mora iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Naime, u članu 237. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73/05 i 19/06) propisano je: «(1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostave prepisa presude. (2) revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka. (3) Izuzetno, Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima».

11. U konkretnom slučaju, vrijednost spora označena u osporenim presudama je iznos od 50.000,00 KM, dakle vrijednost tužbenog zahtjeva s kojim apelant nije uspio, odnosno vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude je veća od predviđenog cenzusa od 10.000,00 KM do kojeg se revizija u načelu ne može razmatrati, pa je u smislu postojećih odredbi ZPP-a dopuštena revizija protiv drugostepene presude. Prema tome, apelant je propustio izjaviti reviziju prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Propustom da izjavi reviziju apelant se lišio mogućnosti da dođe do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1288/11 (Z.T.) | Sudska praksa | Aktio