Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-193/09 (Z. O.)
Odluka donesena 21. 07. 2011.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-193/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
21. 07. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 21. jula 2011. godine, u predmetu broj AP 193/09, rješavajući apelaciju Zorana Opačića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zorana Opačića podnesena zbog dužine trajanja postupka u predmetu P-587/00 koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjaluci, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Zoran Opačić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, podnio je 23. januara 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu P-587/00 koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud).
2. Apelant je u apelaciji naveo da je 2000. godine podnio tužbu protiv R.Đ. radi naknade štete. Tužba je od strane Osnovnog suda zavedena pod brojem P-587/00 međutim, do dana podnošenja apelacije nije donesena odluka u navedenom predmetu.
3. Iz dokumentacije u spisu predmeta proizilazi da je Osnovni sud nakon održanog glavnog ročišta 8. jula 2003. godine, u odsustvu uredno obaviještenog apelanta i uz prisustvo tuženog lično, donio rješenje da postupak u ovoj pravnoj stvari miruje počev od 8. jula 2003. godine. Nadalje, iz spisa proizilazi da je apelant 31. marta 2005. godine podnio zahtjev Osnovnom sudu za zakazivanje ročišta. S obzirom da je u međuvremenu tj. 1. augusta 2003. godine stupio na snagu Zakon o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07, u daljnjem tekstu: ZPP) u kojem je članom 455. propisano da istekom mirovanja nastupaju pravne posljedice iz člana 217. stav 3. ZPP-a («Službeni list SFRJ» br 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91, i «Službeni glasnik Republike Srpske» br. 17/93, 14/94 i 32/94) odnosno, ako ni jedna stranka u roku od šest mjeseci od dana kada je nastupilo mirovanje postupka ne stavi prijedlog za nastavljanje postupka smatra se da je tužba povučena, Osnovni sud je donio rješenje broj P-587/00 od 1. maja 2009. godine kojim je utvrđeno da se tužba apelanta smatra povučenom iz naprijed navedenih razloga.
4. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka pred Osnovnim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju rješenjem Osnovnog suda broj P-587/00 od 1. maja 2009. godine utvrđeno je da je apelantova tužba povučena u ovoj parnici. Naime, Osnovni sud nije raspravljao o osnovanosti apelantovog tužbenog zahtjeva, već isključivo pitanje da li su ispunjene procesne pretpostavke predviđene ZPP za postupanje po predmetnoj tužbi. U takvoj situaciji, Ustavni sud smatra da je apelant morao u prekluzivnom roku od šest mjeseci od dana kada je nastupilo mirovanje postupka (član 217. stav 3. ranijeg ZPP-a) podnijeti prijedlog za nastavak predmetnog postupka, te na taj način iscrpiti pravne lijekove. Prema tome, Ustavni sud zaključuje da za meritorno razmatranje predmetne apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović