Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2057/11 (I. V.)

Odluka donesena 21. 07. 2011.

  • Upravni spor
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2057/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

21. 07. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i H predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 21. jula 2011. godine, ercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: u predmetu broj AP 2057/11, rješavajući apelaciju Ilije Vranjkovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ilije Vranjkovića podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci, broj 11 0 U 003430 10 U od 9. marta 2011. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Ilija Vranjković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, podnio je 10. maja 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 11 0 U 003430 10 U od 9. marta 2011. godine.

2. Aktom Ministarstva trgovine i turizma Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 14-05-3021/10 od 27. aprila 2008. godine apelant je obaviješten da to Ministarstvo nije nadležno da se upušta u ocjenu zakonitosti rada Udruženja - Pokret potrošača Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Udruženje). Istim aktom Ministarstvo je podsjetilo apelanta da je njegov raniji dopis koji se odnosio na način rada i odlučivanja Udruženja proslijedilo navedenom Udruženju na daljnje postupanje o čemu je apelant već informisan.

3. Apelant je protiv akta Ministarstva, broj 14-05-3021/10 od 27. aprila 2008. godine pokrenuo upravni spor pred Okružnim sudom. Odlučujući o apelantovoj tužbi Okružni sud je donio Rješenje, broj 11 0 U 003430 10 U od 9. marta 2011. godine kojim je tužba odbačena. U obrazloženju rješenja je, između ostalog, navedeno da je odredbom člana 7. st. 1. i 2. Zakona o upravnim sporovima Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske», broj 109/05, u daljnjem tekstu: ZUS) određeno da se upravni spor može voditi samo protiv konačnog upravnog akta, a da je upravni akt, zapravo akt koji nadležni republički organ uprave i republička upravna organizacija, organ jedinice lokalne samouprave, preduzeće, ustanova i drugo pravno lice donese u vršenju javnih ovlaštenja kada rješava o izvjesnom pravu ili obavezi, odnosno neposrednom interesu fizičkih ili pravnih lica ili drugih stranaka u kakvoj upravnoj stvari. Prema ocjeni Okružnog suda zahtjev apelanta upućen Ministarstvu za sprovođenje upravnog nadzora nad Udruženjem ne predstavlja zahtjev za rješavanje u upravnom postupku, pa samim tim ni akt (odgovor) Ministarstva na taj zahtjev nema karakter upravnog akta protiv koga se može voditi upravni spor.

4. Apelant se žali da je osporenim rješenjem povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) kao i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

6. Apelant se žali na rješenje Okružnog suda jer smatra da je tim rješenjem povrijeđno njegovo pravo na pravično suđenje kao i pravo na djelotvoran pravni lijek.

7. S obzirom na to da apelant smatra da mu je osporenim rješenjem, između ostalog, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1 Evropske konvencije, potrebno je da Ustavni sud prvo odgovori na pitanje da li predmetni postupak uživa zaštitu člana 6. stav 1 Evropske konvencije, odnosno člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

8. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava, prema kojoj je odgovor na pitanje, da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H. protiv Francuske od 24. oktobra 1989. godine stav 47.). Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava, koju Ustavni sud podržava, Ustavni sud mora da ispita da li je ishod ili «posljedica» predmetnog postupka, bila odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza apelanta.

9. Ustavni sud primjećuje da apelant osporava rješenje Okružnog suda kojim je odbačena njegova tužba podnesena protiv rješenja Ministarstva, broj 11 0 U 003430 10 U od 9. marta 2011. godine, zbog toga što je apelant pokrenuo upravni spor protiv akta koji nema karakter konačnog upravnog akta, u smislu odredbe člana 7. st. 1 i 2. ZUS-a, protiv koga se može pokrenuti upravni spor. Ustavni sud konstatuje da se u predmetnom postupku utvrđivala samo procesna dopustivost predmetne tužbe, te da se nije odlučivalo o građanskim pravima apelanta, niti mu je nametnuta bilo kakva obaveza. Prema tome, ishod procedure u kojoj je donesena pobijana odluka nije bio odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza apelanta. Stoga, pitanje pravičnosti predmetnog postupka ne ulazi u domen člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti u domen člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, zbog čega je apelacija ratione materiae inkopatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

10. Imajući u vidu da je Ustavni sud zaključio da su navodi apelanta u pogledu kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine odnosno člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, to su i navodi apelanta o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, s obzirom na akcesoran karakter tog prava, također ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno Evropskom konvencijom.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2057/11 (I. V.) | Sudska praksa | Aktio