Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2163/11 (E. B.)
Odluka donesena 21. 07. 2011.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2163/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
21. 07. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 21. jula 2011. godine, u predmetu broj AP 2163/11, rješavajući apelaciju Ediba Beganovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ediba Beganovića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 09 0 I 009475 09 Gz od 7. aprila 2011. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu, broj Ir-34948/05 od 14. avgusta 2008. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Edib Beganović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 23. maja 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 09 0 I 009475 09 Gz od 7. aprila 2011. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu (Općinski sud), broj Ir-34948/05 od 14. avgusta 2008. godine.
2. Prema stanju spisa postupak izvršenja je određen na temelju vjerodostojne isprave – izvoda iz poslovnih knjiga KJKP «Rad» Sarajevo (u daljnjem tekstu: tražitelj izvršenja) o neplaćenim računima za odvoz smeća za period od 1. maja 2003. godine zaključno sa 31. decembrom 2003. godine, u ukupnom iznosu od 40,00 KM.
3. Prema stanju spisa protiv rješenje o izvršenju apelant je podnio prigovor koji je Rješenjem Općinskog suda, broj Ir-34948/05 od 14. avgusta 2008. godine odbijen kao neosnovan.
4. Rješenjem Kantonalnog suda, broj 09 0 I 009475 09 Gz od 7. aprila 2011. godine odbijena je žalba apelanta podnesena protiv prvostepenog rješenja. Kantonalni sud je u obrazloženju, između ostalog, naveo da ni taj, a ni prvostepeni sud nemaju ovlaštenje da apelanta, kao izvršenika u postupku, oslobode obaveze izmirenja duga prema tražitelju izvršenja zbog nezaposlenosti i loše materijalne situacije, te da stoga razlozi prigovora ponovljeni u žalbi nisu osnovani jer ne sprječavaju provođenje izvršenja, kako je to pravilno zaključio prvostepeni sud.
5. Apelant je u navodima apelacije kratko naveo «da bi sprovodili zakon poštivanja i plaćanja treba poštivati i zakon moga prava na život i rad» pa se iz tih navoda može zaključiti, budući da nije precizirao prava iz Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) za koja smatra da su mu osporenim rješenjima povrijeđena, da se žali na povredu prava na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije kao i pravo na rad iz člana 6. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (u daljnjem tekstu: Međunarodni pakt).
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. Apelant se žali da je osporenim rješenjima redovnih sudova povrijeđeno njegovo pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije i pravo na rad iz člana 6. Međunarodnog pakta.
8. Ustavni sud zapaža da apelant osporava rješenja redovnih sudova donesenih u postupku izvršenja gdje je Općinski sud dozvolio predloženo izvršenje vjerodostojne isprave tražitelja izvršenja o neplaćenim računima za odvoz smeća, a u postupku po prigovoru odnosno žalbi postupajući sudovi su podnesene pravne lijekove odbili, uz obrazloženje da nezaposlenost i loša materijalna situacija ne može biti razlog da se apelant oslobodi obaveza izmirenja duga prema tražitelju izvršenja. Iz navedenog jasno proizlazi da se u predmetnom postupku nije odlučivalo o apelantovom pravu na život, niti o pravu na rad iz člana 6. Međunarodnog pakta pa stoga, slijedi da je predmetna apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije, i člana 6. međunarodnog pakta ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović