Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2186/11 (A. M.)

Odluka donesena 21. 07. 2011.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2186/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

21. 07. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 21. jula 2011. godine, u predmetu broj AP 2186/11, rješavajući apelaciju Aide Mavrić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Aide Mavrić podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 65 0 V 033863 10 Rev od 8. marta 2011. godine, Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 65 0 V 033863 09 GŽ od 9.

septembra 2009. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu, broj 65 0 V 033863 08 V 2 od 16. juna 2009. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Aida Mavrić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, podnijela je 22. maja 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 65 0 V 033863 10 Rev od 8. marta 2011. godine, Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 65 0 V 033863 09 GŽ od 9. septembra 2009. godine, te Rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 65 0 V 033863 08 V 2 od 16. juna 2009. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda, broj 65 0 V 033863 08 V 2 od 16. juna 2009. godine koje je u cijelosti potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda, broj 65 0 V 033863 09 GŽ od 9. septembra 2009. godine izmijenjeno je rješenje tog suda od 14. maja 2008. godine i odluka o održavanju osobnih odnosa i neposrednih kontakata apelatnice, kao tetke, sa mldb. djecom D.M. i A.M. je izmijenjena na način preciziran u izreci tog rješenja. Istim rješenjem apelantica je odbijena sa viškom prijedloga, a u odnosu na troškove postupka odlučeno je da svaka stranka snosi svoj dio troškova.

3. Apelantica je protiv drugostepenog rješenja, broj 65 0 V 033863 09 GŽ od 9. septembra 2009. godine izjavila reviziju Vrhovnom sudu koji je Rješenjem, broj 65 0 V 033863 10 Rev od 8. marta 2011. godine reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja je, između ostalog, navedeno da apelantica pobija drugostepeno rješenje o održavanju osobnih odnosa i neposrednih kontakata sa mldb. djecom protiv koje revizija nije dopuštena, u smislu odredbe člana 286. u vezi sa odredbom člana 272. Porodičnog zakona Federacije BiH («Službene novine Federacije BiH» br. 35/05 i 41/05). Kako je revizija izjavljena protiv rješenja protiv koga se po zakonu revizija ne može izjaviti, Vrhovni sud je zaključio da je revizija nedopuštena, te je odlučio kao u izreci primjenom odredbe člana 247. u vezi sa odredbom člana 254. stav 4. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH», br. 53/03, 73/05 i 19/06).

4. Apelantica se žali da je osporenim rješenjima povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda kao i i prava garantovana odredbama Konvencije o pravima djeteta.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje takse, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav

1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. Apelantica je protiv Rješenja Kantonalnog suda, broj 65 0 V 033863 09 GŽ od 9. septembra 2009. godine izjavila reviziju, ali je revizija Rješenjem Vrhovnog suda, broj 65 0 V 033863 10 Rev od 8. marta 2011. odbačena kao nedopuštena iz razloga navedenih u tačci 3. ove odluke. Ustavni sud konstatuje da je revizija u odnosu na apelanticu neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Nakon navedenog, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Rješenje Kantonalnog suda, broj 65 0 V 033863 09 GŽ od 9. septembra 2009. godine.

8. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantici dostavljeno osporeno rješenje Kantonalnog suda, budući da je rješenje Vrhovnog suda o reviziji doneseno 8. marta 2011. godine, pa se podrazumijeva da je osporeno rješenje Kantonalnog suda apelantica morala primiti prije tog datuma. Kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena 22. maja 2011. godine proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporeno rješenje Kantonalnog suda.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović