Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2220/11 (L. M.)
Odluka donesena 21. 07. 2011.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2220/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
21. 07. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 21. jula 2011. godine, u predmetu broj AP 2220/11, rješavajući apelaciju Lazara Mutića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Lazara Mutića podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 76 0 P 001311 11 Gz od 24. februara 2011. godine i rješenja Osnovnog suda u Novom Gradu broj 76 0 P 001311 09 P od 13. decembra 2010.
godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Lazar Mutić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Donjih Agića, Novi Grad, podnio je 24. maja 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 76 0 P 001311 11 Gz od 24. februara 2011. godine i rješenja Osnovnog suda u Novom Gradu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 76 0 P 001311 09 P od 13. decembra 2010. godine.
2. Odlučujući o tužbenom zahtjevu apelanata protiv M.M. (u daljnjem tekstu: tuženi), radi naknade štete, Osnovni sud je donio presudu broj 76 0 P 001311 09 P od 26. juna 2009. godine kojom je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta.
3. Rješenjem Osnovnog suda broj 76 0 P 001311 09 P od 13. decembra 2010. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda broj 76 0 P 001311 11 Gz od 24. februara 2011. godine, odbačena je kao neblagovremena žalba apelanta izjavljena protiv presude Osnovnog suda broj 76 0 P 001311 09 P od 26. juna 2009. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno da su ročištu za glavnu raspravu, u parnici okončanoj navedenom presudom, zaključenom dana 28. maja 2009. godine prisustvovali apelant i tuženi. Sud je na navedenom ročištu uredno obavijestio apelanta i tuženog o danu donošenja presude uz upozorenje da će rok za podnošenje žalbe, u smislu odredbe člana 185. stav 3. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), početi teći prvog narednog dana nakon donošenja presude, u ovom slučaju od 26. juna 2009. godine. Kako je apelant predmetnu žalbu podnio 10. decembra 2010. godine, odnosno nakon proteka roka od 30 dana iz člana 213. stav 1. ZPP-a, ista je odbačena kao neblagovremena.
4. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju, rješenjem Osnovnog suda broj 76 0 P 001311 09 P od 13. decembra 2010. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda broj 76 0 P 001311 11 Gz od 24. februara 2011. godine, žalba apelanta podnesena protiv presude Osnovnog suda broj 76 0 P 001311 09 P od 26. juna 2009. godine je odbačena kao neblagovremena. Naime, žalba apelanta je odbačena iz formalnih razloga i redovni sudovi nisu raspravljali o osnovanosti tužbenog zahtjeva apelanta, odnosno njegovih navoda iz žalbe, s obzirom da je isti propustio da u zakonom propisanom roku podnese žalbu. Žalba se prema praksi Ustavnog suda smatra efektivnim pravnim lijekom i apelant je bio dužan istu koristiti prije podnošenja apelacije. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao iscrpiti sve pravne lijekove. Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović