Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2245/11 (M. Ć.)

Odluka donesena 21. 07. 2011.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2245/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

21. 07. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 21. jula 2011. godine, u predmetu broj AP 2245/11, rješavajući apelaciju Mile Ćuk, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mile Ćuk podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 64 0 P 004605 10 Rev od 3. februara 2011. godine, presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 P 004605 10 Gz od 12. aprila 2010.

godine i presude Općinskog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 P 004605 95 P od 31. decembra 2009. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Mila Ćuk (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Širokog Brijega, koju zastupa Zajednička advokatska kancelarija Sesar-Ćurić-Miletić, advokati iz Mostara, podnijela je 26. maja 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 64 0 P 004605 10 Rev od 3. februara 2011. godine, presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 64 0 P 004605 10 Gz od 12. aprila 2010. godine i presude Općinskog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 64 0 P 004605 95 P od 31. decembra 2009. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 P 004605 95 P od 10. septembra 2009. godine odlučeno je da se tužba u odnosu na tuženog UNPF-Engleski bataljon Operativna grupa IV koja je locirana u Vitezu, BiH, BFPO 547, identifikaciona jedinica AO316C, smatra povučenom.

3. Presudom Općinskog suda broj 64 0 P 004605 95 P od 31. decembra 2009. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj 64 0 P 004605 10 Gz od 12. aprila 2010. godine odbijen je tužbeni zahtjev apelantice da joj tužena «Croatia osiguranje» d.d. Ljubuški (u daljnjem tekstu: tužena) na ime naknade materijalne štete isplati iznos od 10.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana podnošenja tužbe pa do isplate, te da joj nadoknadi troškove postupka. Također je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 64 0 P 004605 10 Rev od 3. februara 2011. godine revizija apelantice izjavljena protiv presude Kantonalnog suda broj 64 0 P 004605 10 Gz od 12. aprila 2010. godine je odbačena kao nedopuštena. U obrazloženju svog rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbe člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine F BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP), u kojima stoji da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Naime, Vrhovni sud je istakao da u konkretnom slučaju vrijednost pobijanog dijela pravosnažne drugostepene presude iznosi 10.000,00 KM, te da, shodno tome, revizija nije dopuštena sa stanovišta odredbe člana 237. stav 2. ZPP-a. Također, Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, te da nema mjesta za primjenu člana 237. stav 3. ZPP-a.

5. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

4. protekao je rok za podnošenje apelacije;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Apelantica je protiv presude Kantonalnog suda broj 64 0 P 004605 10 Gz od 12. aprila 2010. godine izjavila reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 64 0 P 004605 10 Rev od 3. februara 2011. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda.

9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantici dostavljena osporena presuda Kantonalnog suda, budući da je rješenje Vrhovnog suda o reviziji doneseno 3. februara 2011. godine, pa se podrazumijeva da je osporenu presudu Kantonalnog suda morao primiti prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 26. maja 2011. godine proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu Kantonalnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2245/11 (M. Ć.) | Sudska praksa | Aktio