Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2277/11 (S. Č. i M. P.)

Odluka donesena 21. 07. 2011.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2277/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

21. 07. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 21. jula 2011. godine, u predmetu broj AP-2277/11, rješavajući apelaciju Steve Čubre i Milana Pušca, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Steve Čubre i Milana Pušca podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 77 0 P 001273 09 Rev od 9. marta 2011. godine i presude Okružnog suda u Banja Luci broj 77 0 P 001273 09 Gž od 24. aprila 2009. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Stevo Čubra i Milan Pušac (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Omarske, koje zastupa Slavica Lazić, advokat iz Prijedora, podnijeli su 31. maja 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 77 0 P 001273 09 Rev od 9. marta 2011. godine i presude Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 77 0 P 001273 09 Gž od 24. aprila 2009. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 77 0 P 001273 07 P od 6. februara 2009. godine obavezana je Osnovna škola „Vuk Karadžić“ da apelantima na ime razlike otpremnine isplati iznose bliže označene u navedenoj presudi, te da apelantima naknadi troškove postupka. U istoj je presudi utvrđeno da je tužba u odnosu na Republiku Srpsku, Ministarstvo prosvjete i kulture povučena, te su obavezani apelanti da Republici Srpskoj naknade troškove potupka.

3. Presudom Okružnog suda broj 77 0 P 001273 09 Gž od 24. aprila 2009. godine žalba koju su apelanti podnijeli protiv prvostepene presude je djelimično uvažena i prvostepena presuda preinačena u dijelu u kojemu je odlučeno o troškovima postupka, tako da su troškovi dosuđeni Republici Srpskoj preinačeni na način pobliže označen u izreci drugostepene presude. Dalje, presudom Okružnog suda usvojena je žalba tužene i prvostepena presuda preinačena na način da je tužbeni zahtjev apelanata u cijelosti odbijen.

4. Vrhovni sud je rješavajući o reviziji koju su apelanti izjavili protiv presude Okružnog suda broj 77 0 P 001273 09 Gž od 24. aprila 2009. godine donio rješenje broj 77 0 P 001273 09 Rev od 9. marta 2011. godine, kojim je reviziju apelanata odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja, Vrhovni sud je naveo da prema članu 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 KM.. Vrhovni sud je ukazao da su apelanti u konkretnom sporu formalni suparničari, odnosno da pred sudom nastupaju kao samostalne stranke u postupku pa se pravo na izjavljivanje revizije cijeni odvojeno za svakog od njih. S obzirom da je u konkrentom slučaju vrijednost pobijanog dijela presude kod apelanta Steve Čubre iznosio 5.735,50 KM, a kod apelanta Milana Pušca 5.119,51 KM Vrhovni sud je utvrdio da je revizija apelanata nedopuštena kako po osnovu člana 237. stava 2. tako i stava 3. istog člana. Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je reviziju odbacio.

5. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelanti moraju da dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelanti odlučuju o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelanti nisu ispoštovali formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Iz apelacionih navoda i priloženih dokumenata proizlazi da su apelanti protiv osporene presude Okružnog suda broj 77 0 P 001273 09 Gž od 24. aprila 2009. godine izjavili reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 77 0 P 001273 09 Rev od 9. marta 2011. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda broj 77 0 P 001273 09 Gž od 24. aprila 2009. godine.

9. Ustavni sud je iz apelacionih navoda utvrdio da je presuda Okružnog suda broj 77 0 P 001273 09 Gž od 24. aprila 2009. godine apelantima uručena 25. maja 2009. godine. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 31. maja 2011. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili pobijanu presudu Okružnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2277/11 (S. Č. i M. P.) | Sudska praksa | Aktio