Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-243/11 (D. P.)
Odluka donesena 21. 07. 2011.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-243/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
21. 07. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 21. jula 2011. godine, u predmetu broj AP 243/11, rješavajući apelaciju Dušana Petrovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dušana Petrovića podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci broj 11 0 I 005202 10 Gz od 29. oktobra 2010. godine i rješenja Osnovnog suda u Banja Luci broj 071-0-I-07-006016 od 24. januara 2008. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Dušan Petrović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Republike Austrije, kojeg zastupa Zoran Kisin, advokat iz Banja Luke, podnio je 17. januara 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 I 005202 10 Gz od 29. oktobra 2010. godine i rješenja Osnovnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 071-0-I-07-006016 od 24. januara 2008. godine.
2. Rješenjem Osnovnog suda broj 071-0-I-07-006016 od 24. januara 2008. godine, u izvršnom predmetu apelanta kao tražitelja izvršenja protiv izvršenika V.S. (u daljnjem tekstu: izvršenik), radi duga, odbačen je prijedlog za izvršenje kao neuredan u predmetu Osnovnog suda broj 071-0-I-07- 006016.
3. U obrazloženju rješenja prvostepeni sud je naveo da je apelant podnio Osnovnom sudu prijedlog za izvršenje protiv izvršenika radi naplate novčanog potraživanja apelanta na osnovu izvršne isprave. Nadalje, prvostepeni sud je istakao da je zaključkom Osnovnog suda broj 071-0-I- 07-006016 od 26. decembra 2007. godine od apelanta traženo da u roku od 15 dana od dana prijema zaključka, sudu dostavi ispravljen prijedlog za izvršenje, te je apelant upozoren na posljedice nepostupanja po nalogu suda. Na kraju, prvostepeni sud je konstatovao da kako apelant nije u ostavljenom roku postupio po nalogu suda, to je prvostepeni sud odlučio kao u dispozitivu navedenog rješenja u smislu člana 336. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik RS» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/0; u daljnjem tekstu: ZPP), a u vezi sa članom 21. Zakona o izvršnom postupku («Službeni glasnik RS» br. 59/03, 85/03, 64/05 i 118/07; u daljnjem tekstu: ZIP).
4. Rješenjem Okružnog suda broj 11 0 I 005202 10 Gz od 29. oktobra 2010. godine žalba apelanta je odbijena i rješenje Osnovnog suda broj 071-0-I-07-006016 od 24. januara 2008. godine potvrđeno.
5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Također, apelant je predložio da Ustavni sud naloži Vladi Republike Srpske da apelantu isplati po 3.000,00 KM na ime nematerijalne štete koju trpi zbog odugovlačenja postupka i zbog uskraćivanja mogućnosti da se u razumnom roku raspravlja o utemeljenosti njegovog zahtjeva.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
15. apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. U konkretnom slučaju, rješenjem Osnovnog suda broj 071-0-I-07-006016 od 24. januara 2008. godine koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda broj 11 0 I 005202 10 Gz od 29. oktobra 2010. godine, odbačen je prijedlog za izvršenje kao neuredan, zato što apelant u ostavljenom roku od 15 dana nije izvršio usklađivanje prijedloga za izvršenje sa izvršnom ispravom.
9. Na osnovu navedenog, proizlazi da se, u konkretnom slučaju, redovni sudovi nisu bavili meritornim ispitivanjem prijedloga za izvršenje, već isključivo pitanjem da li su ispunjene procesne pretpostavke predviđene ZPP-om i ZIP-om za postupanje po predmetnom prijedlogu za izvršenje. U takvoj situaciji, Ustavni sud smatra da je apelant morao u ostavljenom roku od 15 dana izvršiti usklađivanje prijedloga za izvršenje sa izvršnom ispravom, te na taj način iscrpiti pravne lijekove. Prema tome, Ustavni sud zaključuje da za meritorno razmatranje predmetne apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U odnosu na apelantov zahtjev za kompenzaciju, Ustavni sud podsjeća da je prema članu 76. stav 2. Pravila ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete, kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanata, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je apelacija nedopustiva, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova, to apelantu ne pripada pravo na kompenzaciju.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović