Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2452/11 (A. I. i Š. I.)
Odluka donesena 21. 07. 2011.
- Postupak upisa u sudski registar
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2452/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
21. 07. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 21. jula 2011. godine, u predmetu broj AP 2452/11, rješavajući apelaciju Adema Ibradžića i Šefije Ibradžić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Adema Ibradžića i Šefije Ibradžić podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 Reg 004238 09 Pž od 31. marta 2011. godine i rješenja Općinskog suda u Bihaću broj 017-0-Reg-08-000271 od 24. decembra 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Adem Ibradžić i Šefija Ibradžić (u daljnjem tekstu: apelanti), iz Velike Kladuše, koje zastupa Ibrahim Kadić, advokat iz Velike Kladuše, podnijeli su 13. juna 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 01 0 Reg 004238 09 Pž od 31. marta 2011. godine i rješenja Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 017-0-Reg-08- 000271 od 24. decembra 2008. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda broj 017-0-Reg-07-002142 od 4. decembra 2007. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 001-0-Gž-08-000065 od 20. marta 2008. godine, izvršen je upis promjene lica ovlaštenog za zastupanje preduzeća „Euro-Benz“ d.o.o. Velika Kladuša, te je umjesto ranijeg direktora apelanta Adema Ibradžića, koji je razriješen dužnosti, upisan Suljo Ćerimović kao novi direktor i lice ovlašteno za zastupanje navedenog društva.
3. Rješenjem Općinskog suda broj 017-0-Reg-08-000271 od 24. decembra 2008. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 01 0 Reg 004238 09 Pž od 31. marta 2011. godine, odbijen je kao neosnovan zahtjev apelanata od 23. aprila 2008. godine, kojim su tražili da se u sudskom registru „Euro-Benz“ d.o.o. Velika Kladuša izvrši brisanje konačnog upisa izvršenog na osnovu rješenja istog suda broj 017-0-Reg-07-002142 od 4. decembra 2007. godine, a kojim rješenjem je kao direktor i lice ovlašćeno za zastupanje društva upisan Suljo Ćerimović.
4. U obrazloženju drugostepenog rješenja Kantonalnog suda od 31. marta 2011. godine je navedeno da se apelanti u svojoj žalbi pozivaju na potpuno iste dokaze i ističu potpuno iste činjenice koje su isticali u žalbi koju su podnijeli protiv rješenja o konačnom upisu promjena u sudski registar Općinskog suda broj 017-0-Reg-07-002142 od 4. decembra 2007. godine, s tim da apelanti u predmetnoj žalbi tvrde da pobrojani dokazi i isprave na osnovu kojih je izvršen upis promjena u sudski registar imaju formalne nedostatke koje je registarski sud propustio cijeniti. Kantonalni sud je, dalje, istakao da nalazi da je registarski sud pravilno zaključio da apelanti zakonitost i pravilnost isprava na osnovu kojih je izvršen konačan upis u sudski registar mogu pobijati u posebnoj parnici, a da se sporovi sadržinskog karaktera registarskih isprava ne mogu rješavati u postupku registracije, kako to pogrešno zaključuju apelanti u podnijetom zahtjevu za brisanje konačnog upisa u sudski registar predmetnog društva. Nije osnovan ni žalbeni prigovor apelanata kojim ukazuju da prvostepeni sud u obrazloženju pobijanog prvostepenog rješenja nije dao obrazloženje činjenica i materijalnih dokaza na koje su apelanti ukazali u podnijetom zahtjevu za brisanje konačnog upisa.
5. Apelanti se žale da je osporenim odlukama povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. Ustavni sud prvo mora utvrditi da li su garancije predviđene članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije uopšte primjenjive na konkretan slučaj.
8. U vezi s tim, Ustavni sud konstatuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije garantuju svakome pravo na pravičan postupak kod određivanja građanskih prava i obaveza. Ovo pravo se ne odnosi na sve postupke u kojima je neka osoba strana, nego se ograničava samo na one koji se odnose na građanska prava i obaveze. Pojam građanskih prava i obaveza je autonoman i određuje se na temelju posebnih činjenica u svakom predmetu (vidi Evropski sud za ljudska prava, Ringeisen protiv Austrije, presuda od 16. jula 1971. godine, st. 71. i 94. i Kőnig protiv savezne Republike Njemačke, presuda od 28. juna 1978. godine, stav 88). Ključna stvar kod određivanja da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne je da li je ishod postupka odlučujući za privatna prava i obaveze (vidi Evropski sud za ljudska prava, H. protiv Francuske, presuda od 24. oktobra 1989. godine, stav 47).
9. Ustavni sud dalje podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi u više predmeta (vidi, Ustavni sud, odluke br. AP 2460/08 od 14. oktobra 2008. godine i AP 3551/08 od 8. septembra 2009. godine -dostupne na www.ustavnisud.ba) zaključio da se ne može smatrati da se postupak upisa u sudski registar tiče određivanja građanskih prava, te je zaključio da je sudski registar-registar podataka i registar isprava, te da se u takvom postupku ne odlučuje o sticanju ili gubitku prava učesnika zbog čega član 6. Evropske konvencije nije primjenjiv na taj postupak.
10. Ustavni sud smatra da je njegova dosadašnja praksa primjenjiva i na konkretan predmet. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da u predmetnom postupku, u kojem je odbijen kao neosnovan zahtjev apelanata za brisanje konačnog upisa ovlaštenog lica za zastupanje društva, nije odlučivano o građanskim pravima i obavezama apelanata, odnosno da taj postupak nije bio odlučujući za njihova privatna prava i obaveze. Budući da garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije nisu primjenjive na predmetni postupak, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. Također, apelanti se žale da je osporenim odlukama povrijeđeno njihovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Međutim, Ustavni sud podsjeća da se osporenim odlukama odlučivalo o osnovanosti zahtjeva apelanata za brisanje konačnog upisa ovlaštenog lica za zastupanje, koje je izvršeno na osnovu ranije donesenog rješenja Općinskog suda od 4. decembra 2007. godine. Stoga, Ustavni sud zaključuje da u navedenom postupku ni na koji način nije odlučivano o pravu na imovini apelanata u smislu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju. Iz svega navedenog proizilazi da je apelacija u i ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović