Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2972/08 (D. M., D. Đ., R. Đ., U. N. i R. M.)

Odluka donesena 21. 07. 2011.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2972/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

21. 07. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 21. jula 2011. godine, u predmetu broj AP-2972/08, rješavajući apelaciju Dušana Mišanovića i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dušana Mišanovića, Dimitrija Đurića, Radislava Đurića, Uroša Nedeljkovića i Rade Malinovića podnesena zbog djelimičnog neizvršenja rješenja o izvršenju Osnovnog suda u Banjaluci broj 071-0-I-07-005891 od 14. februara 2008. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Dušan Mišanović, Dimitrije Đurić, Radislav Đurić, Uroš Nedeljković i Rado Malinović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Petrova, koje zastupa Manda Mišanović, advokat iz Petrova, podnijeli su 25. septembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog djelimičnog neizvršenja rješenja o izvršenju Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 071-0-I-07-005891 od 14. februara 2008. godine. Apelanti su dopunili apelaciju 17. decembra 2010. godine.

2. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

3. Apelantima je priznato pravo na dodatak uz penziju u određenim mjesečnim iznosima na temelju rješenja Fonda PIO RS Filijala Doboj, koja su donesena u periodu od 1. aprila 2001. godine do 1. septembra 2002. godine. Navedenim rješenjima je bilo utvrđeno da će isplatu dodatka uz penziju vršiti Ministarstvo za pitanje boraca, žrtava rata i rada. Rješenjima Fonda PIO RS Filijala Doboj od 30. marta 2007. godine apelantima je ukinuto pravo na dodatak uz penziju počev od 30. marta 2007. godine.

4. Apelanti su Osnovnom sudu podnijeli prijedlog za izvršenje navedenih rješenja Fonda PIO RS Filijala Doboj.

5. Rješenjem o izvršenju Osnovnog suda broj 071-0-I-07-005891 od 14. februara 2008. godine dozvoljeno je izvršenje pravosnažnih i izvršnih rješenja Fonda PIO RS Filijala Doboj na računima izvršenika Republike Srpske – Ministarstvo za pitanje boraca, žrtava rata i rada (u daljnjem tekstu: izvršenik) radi naplate dodatka uz penziju u mjesečnim iznosima i počev od datuma preciziranog za svakog apelanta pojedinačno (periodi od 1. aprila 2001. godine do 1. septembra 2002. godine) sve do dana podnošenja prijedloga za izvršenje, to jeste do 18. januara 2007. godine. Navedenim rješenjem je dozvoljena također i naplata troškova izvršenja.

6. Protiv rješenja o izvršenju od 14. februara 2008. godine izvršenik je u zakonom propisanom roku podnio prigovor predlažući da sud obustavi izvršenje i ukine provedene radnje. Apelanti su 22. aprila 2008. godine dali odgovor na prigovor.

7. Apelanti su u dopuni apelacije (17. decembra 2010. godine) naveli da je izvršenik dug prema apelantima obračunao i isplatio tako što je obračun za svakog apelanta pojedinačno izvršio počev od datuma naznačenog u rješenju o izvršenju pa do 18. januara 2007. godine (datuma koji je označen kao datum podnošenja prijedloga za izvršenje).

8. Osnovni sud je rješenjem broj 071-0-Ip-07-005891 od 27. maja 2011. godine, koje je dakle doneseno nakon podnošenja apelacije, djelimično usvojio prigovor izvršenika izjavljen na rješenje o izvršenju od 14. februara 2008. godine, tako što je osporeno rješenje izmijenjeno u dijelu koji se odnosi na period ispunjenja obaveze od strane izvršenika, te je određeno izvršenje prema apelantima za period, čiji je početak preciziran za svakog apelanta pojedinačno pa za sve apelante do 30. marta 2007. godine, a ne do 18. januara 2007. godine (kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje). U obrazloženju je navedeno da je izvršenik u prigovoru tvrdio da je odredbama novog Zakona o pravima boraca ratnih vojnih invalida i porodica poginulih boraca odbrambeno-otadžbinskog rata ukinuto pravo na dodatak uz penziju, a da su apelanti u svom odgovoru na prigovor izvršenika ograničili izvršenje na period do dana stupanja na snagu Zakona o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca odbrambeno-otadžbinskog rata RS, to jest do 30. marta 2007. godine. Dalje je navedeno da je u tom pravcu Osnovni sud djelimično usvojio prigovor i odredio izvršenje do dana stupanja na snagu navedenog zakona. Također, je istakao da su u konkretnom slučaju izvršne isprave rješenja koja su donijeta u upravnom postupku, a koja imaju karakter izvršnih isprava u smislu člana 23. stav 1. tačka 2. Zakona o izvršnom postupku. Osnovni sud je dalje naveo da se izvršnost rješenja ne dovodi u pitanje donošenjem rješenja od 30. marta 2007. godine, kojima su ukinuta rješenja koja predstavljaju izvršnu ispravu u konkretnom postupku. Naime, prema odredbi člana 254. stav 2. Zakona o opštem upravnom postupku, kako je naveo Osnovni sud, ukidanjem rješenja ne poništavaju se pravne posljedice koje je rješenje već proizvelo, ali se onemogućava dalje provođenje pravnih posljedica tog rješenja. To znači, kako je zaključio Osnovni sud, da su rješenja kojima je priznato pravo na dodatak uz penziju izvršna do 30. marta 2007. godine i nem smetnji da se po njima postupi. Navedeno rješenje od 27. maja 2011. godine Osnovni sud je 30. maja 2011. godine dostavio Ministarstvu finansija – Sektor Trezor na izvršenje. U pouci o pravnom lijeku je navedeno da je protiv tog rješenja dozvoljena žalba Okružnom sudu u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) u roku od 8 dana od dana prijema rješenja.

9. Apelanti se žale na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti su istakli da je u konkretnom slučaju Ministarstvo finansija RS obračun dodatka uz penziju izvršilo od datuma označenog u rješenju o izvršenju za svakog apelanta pa do 18. januara 2007. godine kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, umjesto do 30. marta 2007. godine. Apelanti ističu da im je pravo na dodatak uz penziju retroaktivno ukinuto rješenjima Fonda PIO RS Filijala Doboj počev od 30. marta 2007. godine. Dalje su istakli da su navedena rješenja primili nakon što su podnijeli prijedlog za izvršenje. Po mišljenju apelanata i prema njihovim evidencijama izvršenik im još duguje manje od 10 procenata od ukupnog iznosa, to jeste iznose od 124,18 KM do 67,88 KM, preciziranim pojedinačno prema apelantima. Apelanti su naveli da su o neisplaćenoj razlici 30. jula 2008. godine obavijestili Osnovni sud i izvršenika.

10. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je 27. maja 2011. godine donio odluku o prigovoru izvršenika i rješenje 30. maja 2011. godine dostavio Ministarstvu finansija – Sektor Trezor na izvršenje. U odnosu na navode apelanata da su 30. jula 2008. godine obavijestili Osnovni sud o djelimičnom izvršenju rješenja o izvršenju, Osnovni sud je istakao da je uvidom u kompletan spis utvrdio da dopis takve sadržine nije zaprimljen u spis, tako da sud po istom nije ni mogao postupati. Dalje je navedeno da je rješenje o izvršenju od 14. februara 2008. godine dostavljeno Ministarstvu finansija – Sektor Trezor 18. februara 2008. godine, o čemu u spisu postoji uredno potpisana dostavnica. Nakon donošenja rješenja o izvršenju u spis je uložen prigovor izvršenika i odgovor na prigovor apelanata. Dalje je navedeno da apelanti nisu Osnovnom sudu dostavili niti jedan podnesak na osnovu kojeg bi sud mogao zaključiti da Ministarstvo finansija ne postupa po rješenju o izvršenju, odnosno da nije u cijelosti izvršilo isto.

11. Izvršenik je u odgovoru na apelaciju naveo da su apelanti u apelaciji iznose obaveza obračunali do 30. marta 2007. godine, a Ministarstvo je izvršilo obračun do 18. januara 2007. godine, kako je to bilo utvrđeno u rješenju o izvršenju. Također, su naveli da ukoliko apelanti imaju dokumentaciju koja dokazuje obavezu isplate duga do 30. marta 2007. godine i ukoliko je dostave, Ministarstvo finansija RS će izvršiti sveukupnu obavezu.

12. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;

13. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

14. Ustavni sud zapaža da su apelanti podnijeli apelaciju zbog djelimičnog neizvršenja rješenja o izvršenju Osnovnog suda broj 071-0-I-07-005891 od 14. februara 2008. godine. U vrijeme podnošenja apelacije navedeno rješenje o izvršenju nije bilo pravomoćno budući da je izvršenik izjavio prigovor i da je postupak po prigovoru tekao pred Osnovnim sudom. Međutim, kako Ustavni sud dalje zapaža, navedeno rješenje o izvršenju Osnovni sud je dostavio izvršeniku na izvršenje, jer prema odredbi člana 12. stav 5. Zakona o izvršnom postupku prigovor i žalba ne zaustavljaju tok izvršnog postupka, s tim što se namirenje tražioca izvršenja odlaže do donošenja odluke prvostepenog suda po prigovoru, uz određene izuzetke. Ustavni sud dalje ističe da je u toku postupka pred Ustavnim sudom Osnovni sud odlučio o prigovoru izvršenika i donio rješenje broj 071-0-Ip-07-005891 od 27. maja 2011. godine, kojim je djelimično usvojio prigovor izvršenika, te preinačio prvostepeno rješenje u pogledu roka do kojeg apelantima pripada pravo na dodatak uz penziju. Ustavni sud ističe da je navedenim rješenjem od 27. maja 2011. godine dozvoljen pravni lijek, to jeste pravo apelantima i izvršeniku da u roku od osam dana od prijema rješenja mogu izjaviti žalbu Okružnom sudu. Iz navedenog Ustavni sud zaključuje da rješenje Osnovnog suda od 27. maja 2011. godine nije pravosnažno, odnosno da predmetni izvršni postupak nije završen u smislu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda. Ustavni sud također naglašava, da apelanti nisu obavijestili Ustavni sud, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda o drugačijem pravnom i činjeničnom stanju. S druge strane, Ustavni sud zapaža da podnesenom apelacijom i dopunom apelacije apelanti nisu pokrenuli pitanje dužine predmetnog izvršnog postupka, a koji se kako je propisano odredbom člana 64. Zakona o izvršnom postupku smatra završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava, ili obustavom izvršenja. Imajući u vidu sve navedeno, to jeste da u konkretnom slučaju izvršni postupak nije pravomoćno okončan, kao i da osporeno rješenje na čije su se neizvršenje apelanti žalili ne predstavlja konačnu odluku u predmetnoj izvršnoj stvari, te imajući u vidu da se apelanti nisu žalili i na dužinu trajanja predmetnog izvršnog postupka, Ustavni sud zaključuje da je predmetna apelacija preuranjena.

15. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2972/08 (D. M., D. Đ., R. Đ., U. N. i R. M.) | Sudska praksa | Aktio