Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-363/11 (Zemljoradnička zadruga ''Dojčin Lukić'' Lopare)

Odluka donesena 21. 07. 2011.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-363/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

21. 07. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 21. jula 2011. godine, u predmetu broj AP-363/11, rješavajući apelaciju Zemljoradničke zadruge ''Dojčin Lukić'' Lopare, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zemljoradničke zadruge ''Dojčin Lukić'' Lopare podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Bijeljini, broj 80 0 I 023621 10 Gž od 18. novembra 2010. godine i rješenja Osnovnog suda u Bijeljini, broj 80 0 I 023621 07 I od 20. septembra 2010. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Zemljoradnička zadruga ''Dojčin Lukić'' Lopare (u daljnjem tekstu: apelant) iz Lopara, podnio je 26. januara 2011. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 80 0 I 023621 10 Gž od 18. novembra 2010. godine i rješenja Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 80 0 I 023621 07 I od 20. septembra 2010. godine.

2. Presudom Osnovnog suda, broj 080-0-P-04-000 420 od 23. marta 2007. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda, broj 012-0-Gž-07-000 306 od 21. juna 2007. godine, poništena su rješenja apelanta kao tuženog, broj 146/03 od 20. maja 2003. godine i broj 213/03 od 2. jula 2003. godine, te je naloženo apelantu da A. S. (u daljnjem tekstu: tužitelj) vrati na poslove koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi i radnim sposobnostima, te da mu isplati platu njegovog radnog mjesta od dana prestanka radnog odnosa 12. maja 2003. godine, pa do povratka na posao, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja, ujedno je određeno da svaka stranka sama snosi svoje troškove postupka.

3. Rješenjem o izvršenju Osnovnog suda, broj 080-0-I-07-000 960 od 28. septembra 2007. godine, određeno je izvršenje na osnovu presude Osnovnog suda, broj 080-0-P-04-000 420 od 23. marta 2007. godine, te je naloženo apelantu da tražioca izvršenja A. S. vrati na posao koji odgovara njegovoj stručnoj spremi i radnim sposobnostima u roku od 8 dana od dana prijema rješenja, pod prijetnjom novčane kazne.

4. Rješenjem Okružnog suda, broj 012-0-Gvl-08-000004 od 25. februara 2008. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda, broj 012-0-Gvlž-08-000005 od 4. septembra 2008. godine, odbijen je kao neosnovan prijedlog apelanta za ponavljanje postupka okončanog presudom Osnovnog suda, broj 080-0-P-04-000 420 od 23. marta 2007. godine.

5. Apelant je podnio prigovor na rješenje o izvršenju Osnovnog suda, broj 080-0-I-07-000 960 od 28. septembra 2007. godine, koji je rješenjem Osnovnog suda, broj 080-0-I-07-000 960 od 15. juna 2009. godine, odbijen kao neosnovan. Ujedno je apelant obavezan da tražiocu izvršenja A.S. naknadi troškove nastale sastavljenjem odgovora na prigovor u iznosu od 720,00 KM.

6. Apelant je izjavio žalbu na rješenje Osnovnog suda, broj 080-0-I-07-000 960 od 15. juna 2009. godine, koja je rješenjem Okružnog suda, broj 012-0-Gž-09-000 186 od 29. decembra 2009. godine, djelimično uvažena na način da se ukida dio rješenja o izvršenju, broj 080-0-I-07-000 960 od 28. septembra 2007. godine, u dijelu koji se odnosi na dio izgubljenih plata, i u tom dijelu se predmet vraća na ponovni postupak.

7. Osnovni sud je donio rješenje o izvršenju, broj 080-0-I-07-000-960 od 12. jula 2010. godine, radi naplate novčanog potraživanja tražioca izvršenja, odnosno isplate neisplaćenih plata u ukupnom iznosu od 19.248,86 KM. Na prethodno navedeno rješenje apelant je podnio prigovor.

8. Rješenjem Osnovnog suda, broj 80 0 I 023621 07 I od 20. septembra 2010. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda, broj 80 0 I 023621 10 Gž od 18. novembra 2010. godine, odbijen je kao neosnovan prigovor apelanta.

9. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

11. S obzirom da je apelant eksplicitno osporio rješenje Okružnog suda, broj 80 0 I 023621 10 Gž od 18. novembra 2010. godine i rješenje Osnovnog suda, broj 80 0 I 023621 07 I od 20. septembra 2010. godine, koja su donesena u izvršnom postupku, Ustavni sud će dopustivost predmetne apelacije ispitati u odnosu na navedna rješenja. U pogledu predmetnih rješenja, donesenih u izvršnom postupku, Ustavni sud prvenstveno treba odgovoriti na pitanje da li se predmetni izvršni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu člana 6. Evropske konvencije.

12. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava, u kojoj se navodi da se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84 OI 46). Ustavni sud je u svojoj odluci, broj U-21/02 od 26. marta 2004. godine (vidi „Službeni glasnik BiH“, broj 18/04 tačka 40.) podržao praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršenja ne potpadaju pod član 6. Evropske konvencije, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova građanska prava koja se tiču podnosioca apelacije (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, K. protiv Švedske, broj 13800/88 OI 94).

13. U konkretnom slučaju, građanska prava i obaveze apelanta utvrđena su pravosnažnom i izvršnom presudom Osnovnog suda, broj 080-0-P-04-000 420 od 23. marta 2007. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda, broj 012-0-Gž-07-000 306 od 21. juna 2007. godine, a kojima je utvrđena obaveza apelanta prema tražiocu izvršenja. Prema tome, Ustavni sud konstatuje da u predmetnom izvršnom postupku, koji je okončan osporenim rješenjem Okružnog suda, broj 80 0 I 023621 10 Gž od 18. novembra 2010. godine, nisu utvrđivana «nova građanska prava i obaveze apelanta».

14. Ustavni sud zaključuje da, u okolnostima kada osporenim rješenjima nisu utvrđena nova ni posebna građanska prava, odnosno obaveze apelanta, postupak koji je rezultirao tim rješenjima ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

15. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-363/11 (Zemljoradnička zadruga ''Dojčin… | Sudska praksa | Aktio