Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3888/10 (M. B.)
Odluka donesena 21. 07. 2011.
- Protek roka
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3888/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
21. 07. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 21. jula 2011. godine, u predmetu broj AP-3888/10, rješavajući apelaciju Miroslava Bisića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Miroslava Bisića podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 Pr 003650 10 Pzp od 11. maja 2010. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Miroslava Bisića podnesena protiv rješenja Prekršajnog odjeljenja Općinskog suda u Bosanskoj Krupi broj 018-0-Pr-10-000043 od 2. jula 2010. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Miroslav Bisić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, podnio je 13. septembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 01 0 Pr 003650 10 Pzp od 11. maja 2010. godine i rješenja Prekršajnog odjeljenja Općinskog suda u Bosanskoj Krupi (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 018-0-Pr-10-000043 od 31. marta 2010. godine i broj 018-0-Pr-10-000043 od 2. jula 2010. godine.
2. Apelant je Općinskom sudu podnio Zahtjev za sudsko odlučivanje o Prekršajnom nalogu Sektora uniformirane policije Bihać broj 101.648.562.0 od 24. januara 2010. godine.
3. Općinski sud je 31. marta 2010. godine donio rješenje zbog propuštanja broj 018-0-Pr-10-
000043, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 01 0 Pr 003650 10 Pzp od 11. maja 2010. godine. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je apelantu poziv za usmeni pretres koji se održao 31. marta 2010. godine dostavljen lično 16. februara 2010. godine i da se kao dokaz navedenom u spisu nalazi povratnica. S obzirom da apelant nije pristupio na zakazano ročište, a bio je uredno pozvan, sud je donio rješenje o propuštanju.
4. Apelant je protiv rješenja Kantonalnog suda broj 01 0 Pr 003650 10 Pzp od 11. maja 2010. godine Općinskom sudu 26. maja 2010. godine podnio podnesak koji je nazvao „Zahtjev za vanredno preisitivanje Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine“, koji je rješenjem broj 018-0-Pr-10-
00043 od 2. jula 2010. godine odbačen kao nedopušten. Općinski sud je u obrazloženju rješenja naveo da u Zakonu o prekršajima Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZOP) ne postoji institut Zahtjeva za vanredno preispitivanje, nego je kao jedini vanredni pravni lijek predviđen Zahtjev za ponavljanje prekršajnog postupka kako je propisano odredbom člana 73. ZOP. Općinski sud je dalje naveo da je pozvao apelanta da uredi svoj podnesak tako što će ga nazvati Zahtjev za ponavljanje postupka i u njemu navesti zakonski osnov za ponavljanje postupka i dokaze na kojima ga temelji te da će ukoliko apelant ne postupi po navedenom njegov zahtjev biti odbačen kao nedopušten. Apelant je na traženje suda odgovorio tako što je naveo da „on zna šta je napisao [...], i da će Zahtjev za ponavljanje postupka iskorisiti ako bude morao, a da sad koristi Zahtjev za vanredno preispitivanje“. Općinski sud je, na temelju navedenog, utvrdio da apelant nije postupio po pozivu suda pa je njego zahtjev odbacio.
5. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo prava na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija).
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
7. Ustavni sud mora, prije svega utvrditi koja je konačna odluka u predmetnom slučaju, tj. da li je apelant iscrpio sve djelotvorne pravne lijekove i podnio apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
U odnosu na rješenje Kantonalnog suda broj 01 0 Pr 003650 10 Pzp od 11. maja 2010. godine
8. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljeno osporeno rješenje Kantonalnog suda broj 01 0 Pr 003650 10 Pzp od 11. maja 2010. godine, budući da je na temelju stanja u spisu utvrdio da je apelant protiv navedenog rješenja Općinskom sudu 26. maja 2010. godine podnio podnesak koji je nazvao „Zahtjev za vanredno preispitivanje Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine“, pa se podrazumjeva da je osporeno rješenje Kantonalnog suda morao primiti prije tog datuma. S obzirom na to da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 10. septembra 2010. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.
U odnosu na rješenje Općinskog suda broj 018-0-Pr-10-00043 od 2. jula 2010. godine
9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjničnom, tako i pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, firma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
10. U konkretnom slučaju rješenjem Općinskog suda broj 018-0-Pr-10-00043 od 2. jula 2010. godine apelantov „Zahtjev za vanredno preispitivanje Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine“ je odbačen kao neuredan jer ga apelant nije uredio na način kako je to od njega tražio Općinski sud. Na taj način Općinski sud nije mogao raspravljati o osnovanosti apelantovog zahtjeva, nego je on odbačen iz formalnog razloga s obzirom da se po njemu nije moglo postupati. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, uključujući i postupak pred Ustavnom sudom, apelant je morao urediti tužbeni zahtjev na način kako ga je pozvao Općinski sud kako bi ga Općinski sud mogao ispitati i u pravnom i u činjeničnom smislu, te donijeti meritornu odluku. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović