Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-56/11 (Đ. B.)
Odluka donesena 21. 07. 2011.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-56/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
21. 07. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 21. jula 2011. godine, u predmetu broj AP-56/11, rješavajući apelaciju Đorđe Baštinca, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Đorđe Baštinca podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118 0 I 000667 10 Rev od 24. novembra 2010. godine, rješenja Okružnog suda u Banja Luci, broj 11 0 I 003161 10 Gz od 30. augusta 2010.
godine i rješenja Osnovnog suda u Gradišci, broj I-924/02 od 18.
marta 2010. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Đorđo Baštinac (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gradiške, podnio je 5. januara 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118 0 I 000667 10 Rev od 24. novembra 2010. godine, rješenja Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 11 0 I 003161 10 Gz od 30. augusta 2010. godine i rješenja Osnovnog suda u Gradišci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj I-924/02 od 18. marta 2010. godine. Apelant je dopunio apelaciju 17. februara 2011. godine.
2. Rješenjem o izvršenju Osnovnog suda, broj I-325/00 od 15. marta 2001. godine, određeno je izvršenje protiv DP ''Inga'' Gradiška (u daljnjem tekstu: izvršenik), radi naplate duga u iznosu od 850,33 KM sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka. Rješenjem Osnovnog suda, broj I.-924/03 od 17. oktobra 2003. godine, usvojen je prigovor izvršenika, te je izvršni postupak obustavljen.
3. Rješenjem Okružnog suda, broj Gž-416/04 od 24. marta 2006. godine, žalba apelanta kao tražioca izvršenja izjavljena protiv rješenja Osnovnog suda, broj I.-924/03 od 17. oktobra 2003. godine, je odbijena kao neosnovana.
4. Apelant je protiv rješenja Okružnog suda, broj Gž-416/04 od 24. marta 2006. godine izjavio reviziju koju je Osnovni sud, rješenjem, broj I-924/02 od 15. septembra 2006. godine, odbacio kao nedozvoljenu u smislu odredbe člana 14. Zakona o izvršnom postupku («Službeni glasnik RS» br. 59/03, 85/03, 64/05 i 118/07 i 29/10; u daljnjem tekstu: ZIP), s obzirom da protiv pravosnažnog rješenja donesenog u postupku izvršenja nije dozvoljeno ulaganje vanrednih pravnih lijekova.
5. Apelant je izjavio žalbu na rješenje Osnovnog suda, broj I-924/02 od 15. septembra 2006. godine, koju je Okružni sud rješenjem, broj 011-0-Gž-07-000-276 od 24. maja 2007. godine, odbio kao neosnovanu.
6. Rješenjem Osnovnog suda, broj I-924/02 od 18. marta 2010. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda, broj 11 0 I 003161 10 Gz od 30. augusta 2010. godine, odbačena je revizija apelanta kao tražioca izvršenja izjavljena na rješenje Okružnog suda, broj 011-0-Gž-07- 00276 od 24. maja 2007. godine, u smislu odredbe člana 14. stav 1. ZIP.
7. Rješenjem Vrhovnog suda, broj 118 0 I 000667 10 Rev od 24. novembra 2010. godine, odbačena je revizija apelanta izjavljena na rješenje Okružnog suda, broj 11 0 I 003161 10 Gz od 30. augusta 2010. godine. U obrazloženju je navedeno da protiv pravosnažnog rješenja donesenog u postupku izvršenja nije dozvoljeno ulaganje vanrednih pravnih lijekova u smislu odredbe člana 14. ZIP.
8. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
10. S obzirom na to da apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, potrebno je da Ustavni sud, prvenstveno, odgovori na pitanje da li predmetni postupak uživa zaštitu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
11. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava, prema kojoj je odgovor na pitanje, da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H. protiv Francuske od 24. oktobra 1989. godine stav 47.). Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava, koju Ustavni sud podržava, Ustavni sud mora da ispita da li je ishod ili «posljedica» predmetnog postupka, bila odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza apelanta.
12. Ustavni sud primjećuje da apelant osporava rješenja Osnovnog, Okružnog i Vrhovnog suda kojima je odbačena kao nedozvoljena revizija apelanta u smislu odredbe člana 14. ZIP, zbog toga što je izričito zabranjeno izjavljivanje revizije protiv pravosnažne odluke donesene u postupku izvršenja. Shodno tome, Ustavni sud zaključuje da se u predmetnom postupku utvrđivala samo procesna dopustivost revizije. Dakle, iz navedenog proizilazi da se osporenim odlukama nije odlučivalo o «građanskim pravima i obavezama apelanta» u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Također, Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku nije odlučivalo ni o pravu na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, pa proizilazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović