Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2355/09 (D. B., L. T. i M. B.)
Odluka donesena 21. 07. 2011.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2355/09
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
21. 07. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Seada Palavrić i Valerija Galić, na sjednici održanoj 21. jula 2011. godine, u predmetu broj AP-2355/09, rješavajući zahtjev Dragana Blagoja, Ljube Trtnja i Momčila Blagoje za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Dragana Blagoja, Ljube Trtnja i Momčila Blagoja za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Dragan Blagoje, Ljubo Trtanj i Momčilo Blagoje (u daljnjem tekstu: apelanti), iz Čapljine, koje zastupa Damir Sadović, advokat iz Mostara, podnijeli su 22. jula 2009. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 007-0-Gž-08-000 480 od 28. maja 2009. godine. Apelanti su, također, podnijeli zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud zabranio svako daljnje raspolaganje i mijenjanje statusa i stanja parcele do okončanja postupka pred Ustavnim sudom i donošenjem odluke o meritumu apelacije.
2. Rješenjem Zemljišno-knjižnog ureda Općinskog suda u Čapljini (u daljnjem tekstu: Općinski sud) dozvoljen je otpis k. č. 449/24 zvano gradilište „Peline“ pov. 1000 m2 iz A lista z. k. ul. broj 187 k.o. Čapljina Trebižat, te upis iste u A list z.k. ul. Broj 615 iste k.o kao društveno vlasništvo (u daljnjem tekstu: sporne nekretnine) kao i uknjižba prava korištenja spornih nekretnina u korist Biskupijskog caritasa iz Mostara sa 1/1 (u daljnjem tekstu: predlagatelj). U obrazloženju rješenja je navedeno da se Općinskom sudu obratio predlagatelj sa zahtjevom za upis prava korištenja na spornim nekretninama na temelju rješenja O.V. Čapljina broj 06-33-683/1-2005 od 5. svibnja 2005. godine, radi čega je odlučeno kao u dispozitivu navedenog rješenja.
3. Rješenjem Kantonalnog suda broj 007-0-Gž-08-000 480 od 28. maja 2009. godine žalba apelanata je odbijena kao neosnovana i prvostepeno rješenje potvrđeno. Kantonalni sud je naveo da, iz stanja spisa proizilazi da je predlagatelj podnio zahtjev za uknjižbu na osnovu rješenja O.V. Čapljina broj 06-33-683/1-2005 od 5. svibnja 2005. godine, a radi prava korištenja na gradskom građevinskom zemljištu u društvenom vlasništvu. Navedeno je da je postupajući po zahtjevu, Općinski sud izvršio provjeru za upis u skladu sa odredbama člana 43, a u vezi sa članom 3. Zakona o zemljišnim knjigama FBiH. Odredbom člana 3. navedenog zakona predviđene su pretpostavke za upis u zemljišnu knjigu, a stavom 2. je regulisano da uz zahtjev treba biti priložena i dokazna dokumentacija na kojoj se temelji zahtjev. Kako je zaključio Kantonalni sud, u konkretnom slučaju to je rješenje O.V. Čapljina broj 06-33-683/1-2005 od 5. svibnja 2005. godine. Nadalje je navedeno da je prema odredbi člana 41. Zakona o zemljišnim knjigama FBiH upis u zemljišnu knjigu dozvoljen samo uz saglasnost osobe koja je u vrijeme podnošenja zahtjeva upisana u zemljišne knjige kao nosilac prava vlasništva ili nekog drugog stvarnog prava koje se prenosi, mijenja, ograničava ili briše. Prvostepeni sud je, po mišljenju Kantonalnog suda, pravilno postupio kada je na temelju dokumentacije priložene u spis donio pobijano rješenje, jer je nositelj prava raspolaganja spornim nekretninama - zemljištem Općina Čapljina. Kantonalni sud je zaključio da navodi koji se ističu u žalbi, da je prvostepeno rješenje nezakonito, ne može biti predmet ispitivanja u ovom postupku, jer nije u nadležnosti suda da ocjenjuje zakonitost odluke upravnih organa odnosno rješenja Općinskog vijeća Čapljina. U žalbenom postupku sud je vezan za činjenično stanje koje je utvrđeno u vrijeme upisa koji je izvršen na temelju valjane isprave. Činjenica da apelanti vode spor pred Općinskom sudom radi nezakonitog raspolaganja zemljištem ne može, kako je zaključio Kantonalni sud, biti predmetom ovog postupka.
4. Apelanti navode da im je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti su, osim toga, naveli da je osporena odluka nezakonita i da je donesena mimo pozitivnih zakonskih propisa koji regulišu pitanje upisa u zemljišnu knjigu, a na osnovu potpuno proizvoljne primjene prava, pa samim tim ista predstavlja grubo kršenje prava na pravično suđenje apelanta i pravo na imovinu. Kantonalni sud se nije uopšte upuštao u žalbene razloge koji su navedeni u žalbi apelanta. Navedeno je da predlagatelj- Udruženje Biskupski caritas Mostar ne postoji što se jasno vidi iz Uvjerenja Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave HNK Mostar broj 03-03-05-529/07 od 17. oktobra 2007. godine, iz čega slijedi da je upis izvršen na nepostojeće pravno lice, a što je suprotno zakonu. Umjesto toga, kako navode apelanti, zahtjev za upis je odobren, a da nisu ispunjeni zakonom propisani uslovi niti su odgovarajuće isprave podnesene u zbirku isprava, a na koje prigovore se nisu osvrnuli nižestepeni sudovi. Nasuprot tome, kako je navedeno u apelaciji, na osnovu zahtjeva jednog udruženja, čija registracija postoji i koja je priložena, uknjiženo je sasvim drugo udruženje koje ne prolazi kroz registar pravnih lica i čija registracija nije priložena u zbirci isprava, jer ne postoji. Dakle, u konkretnom slučaju nije poštovana odredba člana 43. Zakona o upisu u zemljišne knjige FBiH kojim je propisano da će zemljišnoknjižni referent donijeti rješenje o odbijanju zahtjeva za upis ako osoba koja podnosi zahtjev nije ovlaštena za upis, a što je upravo konkretni slučaj i što se jasno može vidjeti iz svih naprijed navedenih činjenica i dokaza. Osim navedenog, apelant je naveo da ne postoji notarski ovjerena isprava niti sudska odluka ili poravnanje kojom se daje saglasnost za promjenu prava korištenja na spornoj parceli, pa se ni na temelju ovakvog pravnog stanja nije mogao izvršiti sporni upis, odnosno isti se morao poništiti. Da bi apelanti opravdali pravni interes za podnošenje apelacije, a time i povredu ustavnih prava, oni su naveli da su nekretnine s kojim se vršilo raspolaganje bile predmet nacionalizacije i „da su prešle u državno vlasništvo sa imenima apelanata“ na osnovu rješenja Odjeljenja za finansije Narodnog odbora Opštine Čapljina, a po tada važećem zakonu. Zbog svega navedenog, sporno zemljište je van prometa, a sva raspolaganja su, po sili zakona, ništava. Apelanti su predložili da se u konkretnom postupku utvrdi povreda ustavnih prava, usvoji ova apelacija, ponište osporena rješenja, te predmet riješi u meritumu na način da pobijanu odluku Ustavni sud ukine i predmet vrati na ponovni postupak. Osim navedenog, apelanti su tražili donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud zabranio svako daljnje raspolaganje i mijenjanje statusa i stanja parcele do okončanja postupka pred Ustavnim sudom i donošenjem odluke o meritumu.
5. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
6. Ustavni sud ukazuje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tokom postupka koji je rezultirao osporenim presudama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
7. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da u konkretnom slučaju apelanti nisu naveli niti jedan konkretan razlog zbog kojeg bi Ustavni sud izveo zaključak da je donošenje privremene mjere opravdano i neophodno radi sprječavanja nastanka nenadoknadivih štetnih posljedica koje se nikako ne bi mogle otkloniti, odnosno da je ta mjera neophodna u interesu postupka i stranaka u postupku. Iz navoda apelacije proizilazi da se apelanti žale da su osporenim rješenjima povrijeđena njihova prava na pravično suđenje i pravo na imovinu zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Međutim, apelanti osim navoda da Ustavni sud treba da donese privremenu mjeru kojom bi zabranio svako daljnje raspolaganje i mijenjanje statusa i stanja parcele do okončanja postupka pred Ustavnim sudom i donošenjem odluke o meritumu, ne nude nikakve argumente u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere, odnosno, ne navode konkretne razloge, činjenice i dokaze iz kojih bi se moglo zaključiti da bi ne donošenjem privremene mjere nastupile posljedice i šteta koja se ne bi mogla otkloniti, a koje bi trebalo spriječiti donošenjem privremene mjere. Stoga, Ustavni sud smatra da navodi apelanata o kršenju ustavnih prava ne predstavljaju dovoljan osnov i razlog za donošenje privremene mjere budući da Ustavni sud prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne one koji se suštinski odnose na meritum apelacije.
8. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
9. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović