Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3409/08 („Tehnopek“ d.o.o. Bihać)
Odluka donesena 21. 07. 2011.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Kleveta
- Materijalna šteta
- Naknada štete
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 10
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Ispravka Zakona o parničnom postupku
- Zakon o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 76
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 76
Predmeti (1)
AP-3409/08
Apelacija
Odluka o meritumu
21. 07. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3409/08, rješavajući apelaciju „Tehnopeka“ d.o.o. Bihać, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 21. jula 2011. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija „Tehnopeka“ d.o.o. Bihać.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji se trenutno vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu pod brojem 65 0 Ps 028606 10 Pz.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 65 0 Ps 028606 10 Pz, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.
Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da apelantu „Tehnopeku“ d.o.o. Bihać, u skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 1.350,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu i Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. „Tehnopek“ d.o.o. Bihać (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Suljo Delić, advokat iz Sarajeva, podnio je 27. oktobra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Ps 028606 02 Ps (ranije evidentiran pod br. Ps-487/02, P-26/02, Ps-2139/05 i 65 0 P 049 488 02 P i P-7061/07). Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naredio Općinskom sudu „da provede parnični postupak i donese sudsku odluku u zakonskom roku“. Apelant je 26. januara 2009. godine dopunio apelaciju.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 10. i 30. decembra 2008. godine da dostavi odgovor na apelaciju i na uvid spis broj Ps-2139/05. Također, od Općinskog suda je zatraženo 4. maja i 6. oktobra 2010. godine, te 7. marta i 5. maja 2011. godine da dostavi na uvid spis broj 65 0 P 049488 02 P. Od Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) zatraženo je 15. decembra 2008. i 24. maja 2011. godine da dostavi odgovor na apelaciju i spis na uvid.
3. Općinski sud je 26. decembra 2008. godine dostavio odgovor na apelaciju, a kopiju predmetnog spisa 16. januara 2009. godine. Kantonalni sud je 30. decembra 2008. godine obavijestio Ustavni sud da ne može dostaviti kopiju spisa na uvid, jer je spis ustupljen Općinskom sudu na daljnje postupanje. Kantonalni sud je, zatim, 8. juna 2011. godine Ustavnom sudu dostavio predmetni spis na uvid.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu 9. juna 2011. godine.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Apelant je 19. juna 2002. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv „Avaza“ d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: prvotuženi) i Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: drugotužena) radi naknade štete u iznosu od 402.949,00 KM, nastale zbog „neistinitog pisanja u političkom dnevniku-novinama „Dnevni avaz“ broj 2334 od 25. aprila 2002. godine. Predmet je evidentiran pod brojem Ps-487/02.
7. Općinski sud je na pripremnom ročištu od 17. septembra 2002. godine donio rješenje kojim se proglasio stvarno nenadležnim za rješavanje predmetne pravne stvari. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je odluku donio zbog visine postavljenog tužbenog zahtjeva (iznad 30.000,00 KM), u smislu člana 485. tada važećeg Zakona o parničnom postupku Federacije BiH (u daljnjem tekstu: ZPP).
8. Predmet je dostavljen Kantonalnom sudu 29. oktobra 2002. godine, kao stvarno i mjesno nadležnom za odlučivanje o apelantovoj tužbi. U Kantonalnom sudu predmet je evidentiran pod brojem P-26/02.
9. Apelant je 19. novembra 2002. godine Kantonalnom sudu dostavio podnesak u kojem je precizirao naziv drugotužene i kojim je tražio hitno postupanje po njegovoj tužbi.
10. Kantonalni sud, postupajući po apelantovoj tužbi, tokom 2003. godine zakazao je sedam ročišta od kojih je ročište od 30. januara odgođeno zbog nedolaska stranaka, a ročište od 13. marta zbog podnošenja ostavke predsjednika Vijeća. Ostalih pet zakazanih ročišta u 2003. godini Kantonalni sud je održao (23. maja, 18. jula, 6. oktobra, 28. novembra i 12. decembra).
11. Kantonalni sud je tokom 2004. godine održao pet ročišta (28. januara, 9. marta, 27. maja, 29. septembra i 26. novembra), a ročište zakazano za 24. juni opozvao je zbog toga što stalni sudski vještak ekonomske struke nije bio okončao rad na određenom vještačenju.
12. U međuvremenu, apelant je podneskom od 18. marta 2004. godine povukao tužbu u odnosu na drugotuženu. Kantonalni sud je donio Rješenje broj P-26/02 od 12. aprila 2004. godine kojim se prima na znanje povlačenje tužbe u ovoj pravnoj stvari u odnosu na tuženu Federaciju BiH.
13. Osim toga, apelant je 16. septembra 2004. godine podnio Kantonalnom sudu zahtjev za izuzeće stalnog sudskog vještaka ekonomske struke. Tim povodom je Kantonalni sud donio Rješenje broj P-26/02 od 28. septembra 2004. godine kojim se apelantov zahtjev odbija kao neosnovan. Apelant je, zatim, na ročištu od 29. septembra 2004. godine tražio izuzeće i sudije koji je bio zadužen predmetom zbog čega je ročište odgođeno. Predsjednik Kantonalnog suda je donio Rješenje broj Su-1020/04 od 13. oktobra 2004. godine kojim je zahtjev za izuzeće sudije odbio kao neosnovan.
14. Tokom 2005. godine Kantonalni sud je ročišta od 14. januara i 24. februara odgodio zbog bolesti sudije koji je bio zadužen predmetnim spisom. Nakon toga, Kantonalni sud je održao ročišta 23. marta i 25. maja 2005. godine a ročište zakazano za 14. juli 2005. godine je opozvao jer vještak nije dostavio dopunu nalaza.
15. Poslije toga, budući da je [12. jula 2005. godine] stupio na snagu Zakon o sudovima Federacije BiH, koji je regulirao da su svi sporovi iz oblasti građanskog prava u nadležnosti općinskih sudova, Kantonalni sud je donio Rješenje broj P-26/02 od 21. jula 2005. godine kojim se proglasio stvarno nenadležnim za suđenje u ovoj pravnoj stavri i predmet ustupio Općinskom sudu.
16. Kantonalni sud je 9. novembra 2005. godine kompletan spis dostavio Općinskom sudu na daljnje postupanje.
17. Nakon prijema predmeta, Općinski sud je predmet evidentirao pod brojem Ps-2139/05 i 28. februara 2006. godine održao pripremno ročište. Poslije toga, Privredno odjeljenje Općinskog suda je donijelo Rješenje broj PS-2139/05 od 18. maja 2006. godine kojim se, na osnovu člana 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima, proglasilo stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari, «jer se u konkretnom predmetu radi o naknadi štete koja je nastupila usljed klevete». Rješenjem je određeno da će se, nakon pravosnažnosti, spis dostaviti Parničnom odjeljenju Općinskog suda kao stvarno nadležnom. Doneseno rješenje Općinski sud je uručio strankama na ročištu od 1. juna 2006. godine.
18. Apelant je dopisom od 29. oktobra i 16. novembra 2007. godine tražio da se nastavi postupak i zakažu ročišta.
19. Općinski sud je, zatim, 13. novembra 2007. godine predmet, koji je u međuvremenu signirao pod brojem 65 0 Ps 028606 02 Ps, evidentirao kao „završen“ i predmet dostavio Parničnom odjeljenju kao nadležnom za postupanje. Predmet je evidentiran pod brojem P-7061/07.
20. Apelant je dopisom od 25. augusta 2008. godine tražio da se nastavi postupak i zakažu ročišta.
21. Općinski sud [Parnično odjeljenje] je aktom broj 65 0 P 049488 02 P od 14. januara 2009. godine obavijestio apelanta da se pripremno ročište zakazano za 2. februar 2009. godine opoziva, te da će se kompletan spis dostaviti Privrednom odjeljenju Općinskog suda na daljnji postupak i nadležnost, u skladu sa članom 27. Zakona o sudovima FBiH. Osim toga, Općinski sud je aktom istog broja i datuma predmet dostavio Privrednom odjeljenju na daljnji postupak.
22. Predmet je, zatim, ponovno evidentiran pod brojem 65 0 Ps 028606 02 Ps. Općinski sud [Privredno odjeljenje] je dnevnom naredbom od 3. marta 2009. godine zakazao pripremno ročište za 28. maj 2009. godine, koje je predviđenog datuma i držano. Glavna rasprava je održana 15. septembra 2009. godine. Na ročištu za glavnu raspravu apelant je precizirao tužbeni zahtjev na način da je tražio da sud obaveže prvotuženog da apelantu na ime naknade materijalne štete po osnovu izgubljene dobiti isplati iznos od 129.000,00 KM sa pripadajućim kamatama i troškovima postupka.
23. Općinski sud je 15. oktobra 2009. godine donio Presudu broj 65 0 Ps 028606 02 Ps kojom je apelantov postavljeni tužbeni zahtjev odbio. U obrazloženju presude Općinski sud je, između ostalog, naveo da apelant nije dokazao da mu je, zbog objavljenih tekstova, nastupila materijalna šteta u vidu izgubljene dobiti. U vezi s tim, navedeno je da je provedenim vještačenjem utvrđeno da je apelanat u periodu prije objavljivanja spornih tekstova imao veće gubitke u poslovanju od onih koje je imao nakon objavljivanja tekstova.
24. Općinski sud je presudu dostavio tuženom i apelantu 22. i 29. oktobra 2009. godine.
25. Protiv prvostepene presude apelant je izjavio žalbu 26. novembra 2009. godine.
26. Općinski sud je 29. januara 2010. godine dostavio spis Kantonalnom sudu.
27. Prema stanju spisa, Kantonalni sud još uvijek nije donio odluku o izjavljenoj žalbi.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
28. Apelant se žali na povredu prava na «suđenje u razumnom roku» iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da je 19. februara 2002. godine podnio tužbu Općinskom sudu radi naknade štete. Dalje, apelant opisuje hronologiju predmetnog postupka i ističe da su od ročišta zakazanog 1. juna 2006. godine protekle [u vrijeme podnošenja apelacije] dvije godine i četiri mjeseca i da, uprkos njegovim urgencijama što pismenim, što usmenim, Općinski sud još uvijek nije preduzeo niti jednu radnju u postupku. Apelant je zatražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će naložiti Općinskom sudu da provede parnični postupak i u njemu donese «sudsku odluku u zakonskom roku». U dopuni apelacije od 26. januara 2009. godine apelant je obavijestio Ustavni sud da je od Općinskog suda dobio obavijest da se opoziva ročište za glavnu raspravu zakazano za 2. februar 2009. godine i da će se kompletan spis dostaviti Privrednom odjeljenju Općinskog suda. Apelant je istakao zahtjev za naknadu štete zbog dužine trajanja postupka «prema kriterijima iz sudske prakse».
b) Odgovor na apelaciju
29. Općinski sud je u dostavljenom odgovoru naveo hronologiju predmetnog postupka i istakao da je apelantov predmet, zbog ekonomičnosti postupka i bržeg rješavanja predmeta, te interesa stranaka, uzet u rad i zakazano pripremno ročište za 2. februar 2009. godine, nezavisno od mišljenja sudije koji je zadužen predmetom da se u konkretnom slučaju radi o isključivo privrednom sporu.
30. Kantonalni sud je naveo da mu je 29. januara 2010. godine Općinski sud dostavio cio spis na rješavanje povodom žalbe, te da će o donesenoj odluci stranke biti obaviještene.
V. Relevantni propisi
31. Zakon o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 42/98 i 3/99) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
32. Zakon o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI. Dopustivost
33. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
34. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
35. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija u ovom dijelu dopustiva u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
36. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jedan od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII. Meritum
37. Apelant smatra da mu je prekršeno pravo na pravično suđenje „u razumnom roku“ iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog činjenice da Općinski sud u vrijeme podnošenja apelacije, dakle, 27. oktobra 2008. godine, još uvijek nije donio odluku o apelantovoj tužbi od 19. juna 2002. godine.
38. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
39. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
a) Relevantni principi
40. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta. Pri tome se mora voditi računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
41. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi, Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997- IV). Konačno, Evropski sud je ukazao na to da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18).
b) Period koji se uzima u obzir
42. Ustavni sud zapaža da je apelant 19. juna 2002. godine pokrenuo predmetni parnični postupak i da iz stanja spisa proizlazi da postupak u vrijeme donošenja odluke o apelaciji još uvijek nije okončan, te da se spis nalazi u Kantonalnom sudu radi odlučivanja o žalbi. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine predmetnog postupka je više od devet godina.
c) Analiza razumnosti trajanja postupka
43. U konkretnom slučaju predmetni postupak se tiče utvrđivanja osnovanosti (a zatim i visine) apelantovog tužbenog zahtjeva za naknadu materijalne štete zbog objavljenih članaka u listu „Dnevni avaz“, čiji je izadavač prvotuženi. S obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u konkretnom slučaju trebalo riješiti, Ustavni sud smatra da se ne radi o naročito složenom sudskom postupku.
44. Također, Ustavni sud zapaža da u spisu ništa ne ukazuje da je apelant na bilo koji način doprinio dužini postupka pred Općinskim ili Kantonalnim sudom, već je, suprotno tome, u više navrata urgirao da redovni sudovi postupaju.
45. Ocjenjujući postupanje Općinskog suda, Ustavni sud primjećuje da je odmah nakon prijema tužbe predmet uzeo u rad i da se, u skladu sa važećim propisima (Zakon o sudovima i ZPP), proglasio stvarno i mjesno nenadležnim za postupanje u konkretnoj pravnoj stvari. Dalje, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud, nakon prijema predmeta, u periodu od 12. novembra 2002. do 21. jula 2005. godine, od zakazanih 17 ročišta održao 12 s tim što su ročišta odgađana zbog objektivnih razloga (bolest sudije u dva navrata, ostavka sudije, nedolazak stranaka i neokončanje određenog vještačenja). Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud primjećuje da je Kantonalni sud u primjerenim rokovima preduzimao procesne radnje, te da ovolikim brojem održanih ročišta, u ovoj fazi postupka, nije doprinio odugovlačenju postupka.
46. Dalje, Ustavni sud zapaža da, nakon stupanja na snagu Zakona o sudovima FBiH i ponovnog vraćanja spisa Općinskom sudu na daljnji postupak, Općinski sud u periodu od 9. novembra 2005. do 28. maja 2009. godine (kada je održao pripremno ročište), dakle u periodu od tri i po godine, nije preduzeo nijednu procesnu radnju radi okončanja postupka. Općinski sud je nakom toga održao dva ročišta i 15. oktobra 2009. godine donio Presudu broj 65 0 Ps 028606 02 Ps kojom je odbio apelantov postavljeni tužbeni zahtjev. Dakle, prva meritorna odluka u konkretnoj pravnoj stvari je donesena po proteku sedam godina i otprilike tri mjeseca računajući od dana podnošenja tužbe.
47. Ustavni sud, dalje, primjećuje da ni Kantonalni sud, nakon što mu je predmet proslijeđen na odlučivanje o žalbi 29. januara 2010. godine, a što proizlazi iz stanja spisa i odgovora na apelaciju, nije preduzeo nijednu procesnu radnju radi okončanja postupka, što znači da u periodu dužem od godinu dana i pet mjeseci nije bilo nikakve aktivnosti tog suda. Iako navedeni period sam po sebi nije nerazumno dug, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud, s obzirom na činjenicu da je tužba u konkretnoj pravnoj stvari podnesena 19. juna 2002. godine, morao iskazati veći stepen ažurnosti pri odlučivanju o žalbi u konkretnom predmetu, što prema stanju spisa nije učinio. Stoga, Ustavni sud smatra da postoji i određeni doprinos Kantonalnog suda ukupnoj dužini predmetnog postupka.
48. S druge strane, Ustavni sud primjećuje da Općinski i Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju nisu naveli razloge za nepostupanje u predmetnom postupku. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34).
49. Stoga, Ustavni sud smatra da je ovako dugo trajanje postupka, iako su redovni sudovi u pojedinim fazama postupka iskazivali primjerenu aktivnost (početna faza postupka pred Općinskim sudom i kontinuirano preduzimanje radnji pred Kantonalnim sudom u periodu kad je u navedenom predmetu sudio u svojstvu prvostepenog suda), a priori nerazumno i moglo bi se opravdati samo u izuzetnim okolnostima. U konkretnom slučaju, s obzirom na činjenice predmeta, Ustavni sud ne nalazi takve izuzetne okolnosti, niti su Općinski i Kantonalni sud na njih ukazali.
50. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka pred Općinskim i Kantonalnim sudom ne zadovoljava zahtjev «razumnosti» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
51. Apelant je zatražio naknadu zbog kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04 od 17. novembra 2005. godine, «Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 20/06).
52. U konkretnom slučaju, budući da se radi o sporu koji nije zahtijevao posebnu hitnost, Ustavni sud smatra da apelantu za svaku godinu neopravdano dugog trajanja postupka treba isplatiti iznos od 150,00 KM, dakle, ukupan iznos od 1.350,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Kantona Sarajevo s obzirom na sjedište redovnih sudova pred kojima se vodi predmetni parnični postupak.
VIII. Zaključak
53. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na donošenje odluke u „razumnom roku“ iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, budući da parnični postupak po apelantovoj tužbi u predmetu koji nije naročito složen traje više od devet godina, a nije okončan ni u vrijeme donošenja odluke Ustavnog suda, a Općinski sud u Sarajevu i Kantonalni sud u Sarajevu nisu dali razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka.
54. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
55. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov prijedlog za donošenje privremene mjere.
56. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović