Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2067/08 (S. S.)

Odluka donesena 21. 07. 2011.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Građanski postupak
  • Isplata duga
  • Izvršenje
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2067/08

Apelacija

Odluka o meritumu

21. 07. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2067/08, rješavajući apelaciju Slobodanke Stajić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 14, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 21. jula 2011. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelimično se usvaja apelacija Slobodanke Stajić.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Doboju broj 085-0-P-06-000 219, koji se trenutno nalazi pred Vrhovnim sudom Republike Srpske u postupku odlučivanja o reviziji.

Nalaže se Vrhovnom sudu Republike Srpske da bez daljnjih odgađanja okonča postupak odlučivanja o reviziji u predmetu Osnovnog suda u Doboju broj 085-0-P-06-000 219.

Nalaže se Vrhovnom sudu Republike Srpske da u roku od 30 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se apelacija Slobodanke Stajić, podnesena protiv Presude Okružnog suda u Doboju broj 013-0-Gž-09-000 109 od 20.

oktobra 2009. godine i presude Osnovnog suda u Doboju broj 085-0- P-07-000 219 od 16. februara 2009. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Slobodanka Stajić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Doboja podnijela je 11. jula 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), zbog dužine trajanja postupka, odnosno nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu broj I-143/99.

2. Apelantica je dopunila apelaciju 3. februara 2010. godine osporavajući Presudu Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 013-0-Gž-09-000 109 od 20. oktobra 2009. godine i Presudu Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 085-0-P-07-000 219 od 16. februara 2009. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

3. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda je zatraženo 7. augusta 2008. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

4. Osnovni sud je odgovor dostavio 25. augusta 2008. godine.

5. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Osnovnog suda dostavljen je apelantici 29. augusta 2008. godine.

6. Ustavni sud je 25. marta i 4. aprila 2011. godine od Osnovnog suda, te 22. aprila 2011. godine od Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) zatražio da mu na uvid dostavi spis broj 085-0-P-07-000 219, što je učinjeno 25. maja 2011. godine. Nakon ostvarenog uvida spis je vraćen Vrhovnom sudu 8. juna 2011. godine.

III. Činjenično stanje

7. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantičinih navoda, dokumenata predočenih Ustavnom sudu i uvida u spis mogu se sumirati na sljedeći način.

8. Apelantica je 4. oktobra 1999. godine podnijela prijedlog za izvršenje protiv dužnika ODP „Radnik“ Doboj (u daljnjem tekstu: dužnik) radi naplate duga u iznosu od 9.785,71 KM. Osnovni sud je Rješenjem broj I-143/99 od 15. oktobra 1999. godine dozvolio predloženo izvršenje. Protiv ovog rješenja prigovor je izjavio dužnik, uz naznaku da se ima smatrati tužbom, a apelantica je izjavila žalbu.

9. Osnovni sud je odlučujući po prigovoru dužnika Rješenjem broj I-143/99 od 9. decembra 1999. godine stavio van snage Rješenje o izvršenju broj I-143/99 od 15. oktobra 1999. godine. Apelantičina žalba je dostavljena Okružnom sudu na odlučivanje 28. oktobra 1999. godine. Okružni sud je Rješenjem broj Gž-240/99 od 5. novembra 1999. godine apelantičinu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje.

10. S obzirom da je uvažen prigovor dužnika koji se imao smatrati i tužbom i kojim je osporavao iznos od 9.785,71 KM koji je apleantica potraživala od njega, predmet je dobio oznaku P-28/2000.

11. Osnovni sud je u predmetu P-28/2000 u toku 2000. godine održao ročište 17. februara, 13. aprila, 18. jula, 29. augusta, 29. septembra, 31. oktobra, 14. novembra i 14. decembra 2000. godine. U ovom periodu sud je po službenoj dužnosti u više navrata Osnovnom sudu u Užicu upućivao urgencije za dostavljanje spisa iz kojeg je proisteklo apelantičino potraživanje od dužnika, te saslušao predložene svjedoke. U toku 2001. godine sud je zakazao i održao ročišta 30. januara, 27. februara, 10. aprila, 24. maja, 11. juna, te 18. decembra 2001. godine kada je zaključena glavna rasprava

12. Apelantica je tužbom podnesenom Osnovnom sudu 26. oktobra 2000. godine protiv dužnika pokrenula spor radi utvrđenja da je dužnik radi pribavljanja imovinske koristi u ugovoru o zakupu poslovnog prostora koji su zaključili netačno prikazao kvadraturu poslovnog prostora koji joj je izdao u zakup, pa je zatražila da se utvrdi da je dužniku na ime zakupnine platila više u navedenom iznosu, te da je u pretplati. Predmet je dobio oznaku P-564/2000. Rješenjem Osnovnog suda od 18. aprila 2001. godine ovaj predmet spojen je s predmetom broj P-28/2000.

13. Osnovni sud je Presudom broj P-28/2000 od 18. decembra 2000. godine djelimično usvojio apelantičin tužbeni zahtjev te obavezao dužnika da joj po osnovu ugovora o pružanju pravnih usluga isplati iznos od 13.059,95 KM, sa zakonskom zateznom kamatom, dok je u preostalom dijelu apelantičin zahtjev odbijen. Dužnikov protivtužbeni zahtjev je također usvojen, pa je apelantica obavezana da mu na ime zakupnine plati po osnovu ugovora o zakupu iznos od 10.172,00 KM.

14. Apelantica je protiv presude Osnovnog suda žalbu izjavila 3. januara 2002. godine, a dužnik 31. decembra 2002. godine. Po izjavljenim žalbama spis je dostavljen Okružnom sudu 23. januara 2002. godine.

15. Okružni sud je Rješenjem broj Gž-41/02 od 7. februara 2002. godine apelantičinu i dužnikovu žalbu uvažio, prvostepenu presudu ukinuo i predmet vratio na ponovno odlučivanje.

16. Osnovnom sudu spis je dostavljen na ponovni postupak 25. februara 2002. godine. Predmet je dobio novu oznaku broj P-123/02.

17. Nakon apelantičinih urgencija i obraćanja Ombudsmenu RS-a, s tvrdnjom da u njenom predmetu nije urađeno ništa od 14. oktobra 1999. godine, Osnovni sud je zakazao raspravu 9. septembra 2002. godine.

18. Osnovni sud je nakon ročišta održanih 9. septembra i 14. oktobra 2002. godine donio Presudu broj P-123/02 kojom je apelantica obavezana da dužniku plati po osnovu ugovora o zakupu iznos od 7.047,50 KM sa zakonskim zateznim kamatama, te da mu nadoknadi troškove postupka u utvrđenom iznosu.

19. Protiv presude Osnovnog suda apelantica je izjavila žalbu 29. oktobra 2002. godine. Apelantica je 11. novembra 2002. godine uložila prijedlog da se potraživanje obezbijedi određivanjem privremene mjere, kojim bi dužniku bilo onemogućeno da otuđi ili optereti označene nekretnine, a 18. novembra 2002. godine i prijedlog za oslobađanje od plaćanja troškova postupka.

20. Osnovni sud je Rješenjem broj P-123/02 od 12. novembra 2002. godine odbio kao neosnovan apelantičin prijedlog za određivanje privremene mjere.

21. Apelantica je 14. novembra 2002. godine Ministarstvu pravde Republike Srpske uložila žalbu na rad Osnovnog suda. Na temelju uvida u spis ne može se zaključiti šta je bio ishod ovog obraćanja.

22. Okružni sud je Rješenjem broj Gž-687/02 od 12. marta 2003. godine apelantičinu žalbu uvažio, prvostepenu presudu ukinuo i predmet vratio na ponovno odlučivanje Osnovnom sudu.

23. Okružni sud je dostavio predmet Osnovnom sudu na ponovni postupak 17. marta 2003. godine. Predmet je dobio novu oznaku P-156/03.

24. Apelantica je podneskom od 17. aprila 2003. godine potvrdila da u cijelosti ostaje kod svog tužbenog zahtjeva, tj. preciziranog troškovnika za isplatu duga po osnovu izvršenih usluga zastupanja, te postavljenog tužbenog zahtjeva za utvrđivanje preplate za više plaćen a manje korišten poslovni prostor.

25. Nakon ročišta održanog 2. juna 2003. godine Osnovni sud je donio Presudu broj P-156/03 kojom je dužnika obavezao da apelantici isplati iznos od 11.000,00 KM na ime duga za izvršene usluge zastupanja, dok je apelantičin tužbeni zahtjev u preostalom dijelu odbijen. Dužnikov prtivtužbeni zahtjev je također usvojen, pa je apelantica obavezana da mu isplati 10.172,00 KM na ime zakupnine za poslovni prostor. Najzad, prebijanjem tužbenih zahtjeva u dijelu u kojem su usvojeni, dužnik je obavezan da apelantici isplati iznos od 828,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom.

26. Protiv presude Osnovnog suda žalbe su izjavili apelantica 9. juna 2003. godine, a tuženi 11. juna 2003. godine.

27. Apelantica se 7. augusta 2003. godine obratila Okružnom sudu s molbom da se prioritetno rješava njen predmet jer se dužnik nalazi u stečajnom postupku, te da je spreman kompenzirati dug na ime zakupnine, nakon što po žalbi bude odlučeno.

28. Okružni sud je Presudom broj Gž-311/03 od 25. augusta 2003. godine apelantičinu i dužnikovu žalbu odbio kao neosnovane i potvrdio presudu prvostepenog suda.

29. Apelantica je protiv presude Okružnog suda izjavila reviziju Vrhovnom sudu 12. septembra 2003. godine.

30. Vrhovni sud je dopisom od 25. augusta 2005. godine od Okružnog suda, a ovaj dopisom narednog dana od Osnovnog suda, zatražio dostavnice o uručenju presude Okružnog suda strankama. Osnovni sud je tražene dostavnice proslijedio Okružnom sudu 29. augusta 2005. godine. Osnovni sud je 2. septembra 2005. godine dostavio apelantičinu reviziju na odgovor dužniku, a ovaj svoj odgovor sudu 5. septembra 2005. godine.

31. Vrhovni sud je Rješenjem broj Rev-601/05 od 3. oktobra 2006. godine apelantičinu reviziju uvažio, ukinuo Presudu Okružnog suda broj Gž-311/03 od 25. augusta 2003. godina i predmet vratio na ponovno odlučivanje.

32. Okružni sud je, postupajući po rješenju Vrhovnog suda, Rješenjem broj 013-0-Gž-06-000 778 od 8. maja 2007. godine uvažio žalbe apelantice i dužnika, ukinuo Presudu Osnovnog suda broj P- 156/03 od 2. juna 2003. godine i predmet vratio na ponovno odlučivanje. Spis je dostavljen Osnovnom sudu 8. juna 2007. godine i dobio je oznaku 085-0-P-07-000 219.

33. Podneskom od 15. juna 2007. godine apelantica je zatražila da se spis broj 085-0-P-07-000 219 pripoji spisu broj 085-0-P-07-000 077, a po njenoj tužbi protiv istog dužnika od 28. februara 2007. godine, te zamolila da se iznađe mogućnost i odmah zakaže ročište kako bi postupak u ovoj pravnoj stvari pokrenut 1999. godine bio najzad okončan. Rješenjem Osnovnog suda od 21. augusta 2007. godine udovoljeno je apelantičinom zahtjevu i izvršeno je spajanje spisa, tako da se vodi jedan postupak pod brojem 085-0-P-07-000 219. Apelantica je u više navrata ulagala urgencije za zakazivanje ročišta.

34. Rješenjem Osnovnog suda broj 085-0-P-07-000 219 od 24. oktobra 2007. godine određeno je da se pripremno ročište zakazuje za 17. januar 2008. godine. Ovo ročište je odloženo za 22. februar 2008. godine, jer je zakonski zastupnik dužnika-stečajni upravnik izjavio da je advokatu otkazana punomoć. Na ročištu održanom 22. februara 2007. godine utvrđeno je koji dokazi će biti izvedeni na glavnoj raspravi koja će biti održana 9. aprila 2008. godine.

35. Osnovni sud je dopisom od 25. marta 2008. godine obavijestio stranke da se ročište za glavnu raspravu, zakazano za 9. april 2008. godine, neće održati zbog imenovanja sudije na drugu dužnost, te da će o novom terminu biti naknadno obaviješteni.

36. Nakon što je Osnovnom sudu 11. augusta 2008. godine dostavljena na odgovor apelacija izjavljena Ustavnom sudu, zakazano je ročište za glavnu raspravu 10. oktobara 2008. godine. Ovo ročište odloženo je za 20. novembar 2008. godine. Na ročištu održanom 20. novembra 2008. godine donijeto je rješenje da će se nastavak glavne rasprave održati 19. januara 2009. godine. Na ročištu održanom 19. januara 2009. godine glavna rasprava je zaključena.

37. Osnovni sud je Presudom broj 085-0-P-07-000 219 od 16. februara 2009. godine obavezao dužnika da apelantici za izvršene usluge zastupanja isplati iznos od 875,00 KM sa zakonskim zateznim kamatama, a u preostalom dijelu apelantičin tužbeni zahtjev je odbijen. Apelantica je obavezana da dužniku po osnovu potraživanja zakupnine isplati iznos od 3.907,02 KM sa zakonskom zateznom kamatom. Prebijanjem dosuđenih potraživanja apelantica je obavezana da dužniku isplati 2.968,98 KM sa zakonskom zateznom kamatom, te da mu nadoknadi troškove postupka u iznosu od 934,74 KM.

38. Apelantica je protiv presude Osnovnog suda izjavila žalbu 13. marta 2009. godine.

39. Osnovni sud je Rješenjem broj 085-0-P-07-000 219 od 25. februara 2009. godine odbio kao neosnovan apelantičin prijedlog da se izvrši prebijanje njenog dugovanja po osnovu neplaćene sudske takse s potraživanjem koje ima po osnovu zastupanja po službenoj dužnosti u predmetu Osnovnog suda. Apelantica je protiv ovog rješenja izjavila žalbu 30. marta 2009. godine.

40. Okružni sud je Presudom broj 013-0-Gž-09-000 109 od 20. oktobra 2009. godine odbio kao neosnovanu apelantičinu žalbu i potvrdio Presudu Osnovnog suda broj 085-0-P-07-000 219 od 16. februara 2009. godine.

41. Okružni sud je Rješenjem broj 013-0-Gž-09-000 109 od 20. oktobra 2009. godine odbio kao neosnovanu apelantičinu žalbu i potvrdio Rješenje Osnovnog suda broj 085-0-P-07-000 219 od 25. februara 2009. godine.

42. Apelantica je 3. decembra 2009. godine protiv presude Okružnog suda izjavila reviziju Vrhovnom sudu. Podneskom od 25. januara 2010. godine apelantica je zatražila od Vrhovnog suda da njen predmet uzme prioritetno u rad.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

43. Apelantica smatra da joj je u postupku pred Osnovnim, Okružnim i Vrhovnim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog dužine trajanja postupka odnosno nedonošenja odluke u razumnom roku. Apelantica ističe da joj je zbog dužine trajanja postupka onemogućeno da od tuženog blagovremeno ostvari naplatu zarade, kao jedini prihod za svoje i izdržavanje svoje porodice. Dalje, apelantica smatra da je došlo i do bitne povrede materijalnog prava kao posljedice pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog čega je došlo i do neosnovanog ponavljanja i dugotrajnog suđenja i zbog čega je lišena garancija iz prava na pravično suđenje. U prilog svojih navoda apelantica je detaljno iznijela hronologiju postupaka koje je vodila pred nadležnim sudovima, a kako je to već izloženo u dijelu ove odluke označenom kao Činjenice predmeta.

44. U dopuni apelacije od 3. februara 2010. godine apelantica je osporila presude Osnovnog i Okružnog suda ističući da su proistekle iz nezakonitog postupanja ovih sudova, prvenstveno zbog pristranog postupanja ovih sudova prema punomoćniku dužnika koji je bivši sudija i kućni prijatelj većine studija Osnovnog i Okružnog suda.

b) Odgovor na apelaciju

45. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da su u konkretnom slučaju tri puta donošene prvostepene odluke, da su dvije ukinute po odluci Okružnog suda, kao i da je apelantičina revizija uvažena pa je premet vraćen na ponovni postupak, ali da se iz zapisnika o preduzimanju procesnih radnji ne može zaključiti da je u konkretnom slučaju došlo do povrede apelantičinog prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku.

V. Relevantni propisi

46. Zakon o parničnom postupku (Službeni glasnik RS“ br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 217.

Drugostepeni sud odlučuje o žalbi na sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave. Drugostepeni sud će zakazati raspravu kada ocijeni da je radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja potrebno pred drugostepenim sudom utvrditi nove činjenice ili izvesti nove dokaze ili ponovo izvesti već izvedene dokaze, kao i kada ocijeni da je zbog povrede odredaba parničnog postupka u prvostepenom postupku potrebno održati raspravu pred drugostepenim sudom.

(…) Član 237.

Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude.

Revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka.

Izuzetno Vrhovni sud Republike Srpske može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.

VI. Dopustivost

47. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

48. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

- Dopustivost u odnosu na nedonošenje odluke u razumnom roku

49. U skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno može razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

50. U konkretnom slučaju apelantica se žali da joj je u parničnom postupku koji se vodi od 1999. godine i koji u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda još uvijek nije okončan povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

51. U vezi sa ovim dijelom navoda Ustavni sud podsjeća da, u skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Dalje, Ustavni sud ukazuje na svoj stav prema kojem u Bosni i Hercegovini ne postoji djelotvoran pravni lijek koji bi omogućio apelantima da se žale zbog nerazumno dugog trajanja postupka (vidi, inter alia, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2873/06 od 4. septembra 2008. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

52. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva

- Dopustivost u odnosu na Presudu Okružnog suda broj 013-0-Gž-09-000 109 od 20. oktobra 2009. godine i Presudu Osnovnog suda broj 085-0-P-07-000 219 od 16.

februara 2009. godine

53. U skladu s članom 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, apelacija nije dopustiva ako je preuranjena.

54. U dopuni apelacije od 3. februara 2010. godine apelantica je osporila Presudu Okružnog suda broj 013-0-Gž-09-000 109 od 20. oktobra 2009. godine i Presudu Osnovnog suda broj 085-0-P-07- 000 219 od 16. februara 2009. godine. Međutim, apelantica je protiv presude Okružnog suda izjavila reviziju Vrhovnom sudu 3. decembra 2009. godine, a prema stanju spisa postupak pred Vrhovnim sudom u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda još uvijek nije okončan.

55. Ustavni sud podsjeća da je zauzeo stav da je revizija, u slučaju kada su ispunjeni uvjeti dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek koji je apelantica, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, dužna iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Apelantica odlučuje koji će pravni lijek koristiti, neovisno da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Imajući u vidu izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, u smislu da Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem odluke o apelaciji prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao odluku o reviziji. S obzirom na navedeno u apelantičinom predmetu apelacija je preuranjena, budući da je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, neovisno od vrste te odluke, apelantica ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužna na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.

56. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je o ovom dijelu apelacije odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

VII. Meritum

57. Apelantica smatra da joj je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

58. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom

59. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.

60. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

61. U konkretnom slučaju, apelantica je 4. oktobra 1999. godine podnijela prijedlog za izvršenje na temelju neizmirenih obaveza po ugovoru o pružanju pravnih usluga koji je zaključila s dužnikom. Osnovni sud je donio rješenje o dozvoli izvršenja, na koje je dužnik uložio prigovor koji se imao smatrati i tužbom, pa je postupak nastavljen parnicom u kojoj je apelantica također istakla tužbeni zahtjev. U trenutku donošenja odluke Ustavnog suda bio je u toku postupak odlučivanja o apelantičinoj reviziji pred Vrhovnim sudom. Dakle, postupak odlučivanja o apelantičinom zahtjevu traje već 11 godina i osam mjeseci.

62. U pogledu složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da je u postupku bilo neophodno utvrditi činjenice relevantne za osnovanost apelantičinog tužbenog zahtjeva, odnosno protivtužbenog zahtjeva koji je dužnik isticao prema njoj, a koji su proistekli iz više ugovornih odnosa kojim su apelantica i dužnik regulisali uzajamna prava i obaveze. U tu svrhu Osnovni sud je po službenoj dužnosti pribavljao i spis iz suda druge države, provodio finansijska vještačenja i sl. Na temelju navedenog, Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju radilo o sporu koji je pokretao složena činjenična pitanja koja su u doprinijela trajanju postupka.

63. Dalje, Ustavni sud primjećuje da se u dosadašnjem toku postupka pred tri sudske instance ne može uočiti značajan zastoj u radu redovnih sudova, odnosno sudovi su u razumnim vremenskim periodima zakazivali i održavali ročišta, odnosno odlučivali po izjavljenim pravnim lijekovima. Izuzetak u tom smislu je jedino odlučivanje o apelantičinoj reviziji iz septembra 2003. godine, a o kojoj je Vrhovni sud donio rješenje tek u oktobru 2006. godine, te postupak pred Osnovnim sudom u periodu od juna 2007. godine do februara 2009. godine. Međutim, karakterističan je broj ukinutih odluka i vraćanja predmeta na ponovno odlučivanje. Okružni sud je po izjavljenim žalbama u dva navrata ukidao prvostepene presude i predmet vraćao na ponovno odlučivanje, odnosno Vrhovni sud je po izjavljenoj reviziji ukinuo drugostepenu presudu, a Okružni sud ponovno odlučujući, po treći put, ukinuo prvostepenu presudu i predmet vratio na ponovno odlučivanje. Ustavni sud smatra da se ovoliki broj ukinutih presuda ne može opravdati ni složenim činjeničnim pitanjima koja su u konkretnom slučaju pokrenuta, kao ni brojnim apelantičinim podnescima koje je podnosila u svrhu preciziranja istaknutih tužbenih zahtjeva. Ovo prije svega zbog toga što se postupak nakon rješenja Vrhovnog suda o apelantičinoj reviziji imao voditi po odredbama novog ZPP-a kojim je, u skladu s članom 217. stav 2, drugostepenom sudu ostavljena mogućnost da može i sam otvoriti raspravu i utvrđivati činjenično stanje, s obzirom da su prvostepene presude i ukidane iz ovih razloga. Propust Okružnog suda da koristi ovo ovlaštenje u okolnostima konkretnog slučaja za posljedicu je imao i zanemarivanje obaveze suda iz člana 10. ZPP-a da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, a što je u konačnosti i doprinijelo da ni nakon više od 11 godina nije donesena konačna odluka jer postupak pred Vrhovnim sudom o apelantičinoj reviziji u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda još uvijek nije okončan.

64. Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju povrijeđeno apelantičino pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VIII. Zaključak

65. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada i pored činjenice da se radi o predmetu koji pokreće složena činjenična pitanja ni nakon 11 godina i osam mjeseci nije donesena konačna odluka, prije svega zbog propusta redovnih sudova da u skladu sa zakonskim ovlaštenjima koja imaju provedu postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, a na temelju okolnosti konkretnog slučaja ne može se zaključiti da je postojala prepreka da se ova ovlaštenja i iskoriste.

66. Na osnovu člana 16. stav 4. tačka 14. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

67. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o meritumu u predmetu AP-2067/08 (S. S.) | Sudska praksa | Aktio