Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1212/10 (S. D.)

Odluka donesena 15. 09. 2011.

  • Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1212/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 09. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko Knežević, na sjednici održanoj 15. septembra 2011. godine, u predmetu broj AP-1212/10, rješavajući apelaciju Smaila Dervića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 6. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Smaila Dervića podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-08-001579 od 5. januara 2010. godine, jer se radi o pitanju o kome je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

OBRAZLOŽENJE

1. Smail Dervić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bužima, kojeg zastupa Mirsad Tatarević, advokat iz Bosanske Krupe, podnio je 7. aprila 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-08-001579 od 5. januara 2010. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-397/01 od 30. augusta 2005. godine odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se opozove ugovor o darovanju zaključen 18. januara 1988. godine u Bosanskoj Krupi između apelanta kao poklonodavca i apelantovih sinova Osmana Dervića, Zarifa Dervića i Amira Dervića (u daljnjem tekstu: tuženi) kao poklonoprimaca koji je ovjeren kod Općinskog suda u Bosanskoj Krupi i kojim je apelant na jednake dijelove poklonio tuženim nekretnine pobliže navedene u presudi, kao i da sud obaveže tužene da apelantu izdaju ispravu podobnu za prenos prava vlasništva i posjeda na navedenim nekretninama na ime apelanta a u protivnom takvu će ispravu po pravosnažnosti zamijeniti predmetna presuda na osnovu koje će kod nadležne službe izvršiti prenos prava vlasništva i posjeda na apelanta. Odbijen je i apelantov zahtjev kojim je tražio da sud obaveže tužene da apelantu solidarno naknade troškove postupka. Presudom je obavezan apelant da tuženima naknadi troškove postupka.

3. Presudom Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 001-0-Gž- 06-000 259 od 29. jula 2008. godine djelimično je uvažena apelantova žalba podnesena protiv presude Općinskog suda broj P-397/01 od 30. augusta 2005. godine i prvostepena presuda preinačena u odnosu na troškove postupka kako je navedeno u izreci presude Kantonalnog suda. U preostalom dijelu žalba je odbijena i prvostepena presuda potvrđena.

4. Protiv presude Kantonalnog suda broj 001-0-Gž-06-000 259 od 29. jula 2008. godine apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu koji je presudom broj 070-0-Rev-08-001579 od 5. januara 2010. godine reviziju odbio. U obrazloženju je navedeno da je neosnovan revizijski prigovor da je drugostepeni sud svoju odluku zasnovao na pogrešnoj primjeni materijalnog prava jer je ugovor o poklonu pravni posao zaključen između poklonodavca koji dobrovoljno daje u vlasništvu neku svoju stvar ili imovinsko pravo i poklonoprimca koji na to pristaje i prihvata poklon. Vrhovni sud je naveo da današnjim pozitivnim pravnim propisima ugovor o poklonu nije regulisan pa se u slučaju spora u pogledu pravnih učinaka takvog ugovora i njime uspostavljenih pravnih odnosa među ugovaračima prosuđuje prema pravilima Općeg građanskog zakonika ukoliko ta pravila nisu u suprotnosti sa pozitivnim zakonskim propisima. Navedeno je da se shodno tome i opozivanje konkretnog ugovora o poklonu prosuđuje prema pravilima paragrafa 948. navedenog zakonika. Međutim, prema obrazloženju Vrhovnog suda, a obzirom na činjenice utvrđene u nižestepenom postupku, u konkretnoj pravnoj situaciji ne postoje uvjeti propisani u navedenom paragrafu za opozivanje predmetnog ugovora o poklonu kako su pravilno zaključili nižestepeni sudovi. Vrhovni sud je na kraju naveo „Stoga cijeneći ponašanje tuženih i po etičkim kriterijima, i po ocjeni ovog suda ne bi se moglo podvesti pod pojam grube neblagodarnosti kao pretpostavke za opoziv poklona, pa je stoga ocjena ovog suda da je odluka drugostepenog suda, koja se revizijom pobija, utemeljena pa pravilnoj primjeni materijalnog prava.“

5. Apelant je protiv presude Kantonalnog suda broj 001-0-Gž-06-000 259 od 29. jula 2008. godine ranije podnio apelaciju Ustavnom sudu, koja je registrovana pod brojem AP-3517/08, a naknadno je apelaciju proširio i na presudu Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-08-001579 od 5. januara 2010. godine. Ustavni sud je 29. juna 2011. godine donio Odluku o dopustivosti broj AP- 3517/08 (dostupna na www.ustavnisud.ba), kojom je apelaciju AP-3517/08, odbacio kao očigledno (prima facie) nedopuštenu. U obrazloženju odluke AP-3517/08 Ustavni sud je razmotio apelacione navode i dao detaljno obrazloženje za svoju odluku o tome zašto su očigledno (prima facie) neosnovani.

6. Apelant smatra da su mu osporenim odlukama povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Europske konvencije.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. st. 1. i 4. tačka 6. Pravila Ustavnog suda glase:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

6. radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje;

8. Ustavni sud primjećuje da se predmetna apelacija odnosi na isto pitanje na koje se odnosila ranija apelacija broj AP-3517/08, kojom je apelant osporavao presudu Vrhovnog suda broj 070-0- Rev-08-001579 od 5. januara 2010. godine. Ustavni sud je, nakon što je razmotrio apelantove navode iz ranije apelacije, donio odluku broj AP-3517/08 od 29. juna 2011. godine u kojoj je utvrđeno da su apelantovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani. Shodno tome, Ustavni sud primjećuje da se predmetna apelacija odnosi na ista pitanja na koja se odnosila i ranija apelacija broj AP-3517/08 o kojoj je Ustavni sud 29. juna 2011. godine donio konačnu i obavezujuću odluku, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 6. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje o istoj stvari o kojoj je Ustavni sud ranije odlučio, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1212/10 (S. D.) | Sudska praksa | Aktio