Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1572/11 (J. H.)

Odluka donesena 15. 09. 2011.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Ponavljanje postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1572/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 09. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko Knežević, na sjednici održanoj 15. septembra 2011. godine, u predmetu broj AP 1572/11, rješavajući apelaciju Jasminke Halilović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jasminke Halilović podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 V 045541 11 Gž od 16. februara 2011. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Jasminka Halilović (u daljnjem tekstu: apelant), iz Tuzle, podnijela je 1. aprila 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 V 045541 11 Gž od 16. februara 2011. godine i rješenja Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 32 0 V 045541 10 V od 6. januara 2011. godine.

2. Jasminka Halilović (u daljnjem tekstu: apelant), iz Tuzle, podnijela je 1. aprila 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 V 045541 11 Gž od 16. februara 2011. godine.

3. Pred Općinskim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je u toku parnični postupak, pod brojem 32 0 P 004646 09 P, po tužbi L.Dž. protiv apelantice, radi predaje u posjed nekretnina, tj. stana koji se nalazi u ulici Tuzlanske brigade broj 7. u Tuzli, i pokretnih stvari koje se nalaze u predmetnom stanu.

4. U vanparničnom postupku, predlagateljica L.Dž. je putem punomoćnika Općinskom sudu podnijela prijedlog za sudsko osiguranje dokaza radi popisa svih pokretnih stvari koje se nalaze u predmetnom stanu. Predmetni prijedlog je apelantici, kao protivnici predlagateljice, dostavljen uz poziv za održavanje pripremnog ročišta zakazanog za 23. decembar 2010. godine. Očitujući se o dostavljenom prijedlogu za sudsko osiguranje dokaza, apelantica je 22. decembra 2010. godine sudu dostavila odgovor na predmetni prijedlog. Na pripremnom ročištu, održanom 23. decembra 2010. godine, Općinski sud je donio rješenje broj 32 0 V 045541 10 V, kojim je usvojio predmetni prijedlog predlagateljice i istim rješenjem odredio ročište za osiguranje dokaza na licu mjesta popisom i procjenom pokretnih stvari za 20. januar 2011. godine u 10 sati uz prisustvo sudskog vještaka. Apelantica je 4. januara 2011. godine podnijela Općinskom sudu prijedlog za ponavljanje postupka.

5. Rješenjem Općinskog suda broj 32 0 V 045541 10 V od 6. januara 2011. godine, koje je potvrđeno osporenim rješenjem Kantonalnog suda broj 32 0 V 045541 11 Gž od 16. februara 2011. godine, odbačen je kao nedopušten prijedlog apelantice za ponavljanje postupka od 4. januara 2011. godine.

6. Apelantica smatra da joj je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

8. U konkretnom slučaju, apelantica se žali na rješenje Kantonalnog suda broj 32 0 V 045541 11 Gž od 16. februara 2011. godine kojim je odbijena kao neosnovana njena žalba podnsena protiv rješenja Općinskog suda broj 32 0 V 045541 10 V od 6. januara 2011. godine, kojim je odbačen kao nedopušten njen prijedlog za ponavljanje postupka od 4. januara 2011. godine. Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava prema kojoj je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenljiv ili ne sadržan u odgovoru na pitanje «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi Evropski sud za ljudska prava, odluke Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine, stav 41; i H. v. France od 24. oktobra 1989. godine, stav 47.). Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava, koju Ustavni sud podržava, Ustavni sud mora da ispita da li su ishod ili «posljedica» predmetnog postupka bili odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza apelantice.

9. Ustavni sud primjećuje da su Općinski i Kantonalni sud odlučivali o procesnoj dopustivosti apelanticinog prijedloga za ponavljanje postupka po zahtjevu za sudsko osiguranje dokaza, koji po svojoj prirodi nije odlučujući za građanska prava i obaveze apelantice, odnosno u predmetnom postupku je odlučivano da li su ispunjeni zakonski uslovi za korištenje ovog pravnog lijeka. Dakle, u predmetnom postupku odlučivalo se samo o procesnim pitanjima, a ne o građanskim pravima i obavezama apelantice, o kojim će biti odlučeno u parničnom postupku koji se vodi pred Općinskim sudom po tužbi predlagateljice protiv apelantice radi predaje u posjed predmetnog stana i pokretnih stvari u njemu. Shodno tome, ishod procedure u kojoj je donesena osporena odluka nije bio odlučujući za utvrđivanje apelanticinih građanskih prava i obaveza zbog čega su navodi apelacije o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1 Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Europskom konvencijom.

10. Imajući u vidu da je u predmetnom slučaju Ustavni sud zaključio da su navodi apelantice u pogledu kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine to su i navodi o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, budući da se radi o akcesornom pravu, također ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1572/11 (J. H.) | Sudska praksa | Aktio