Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1607/11 (H. D.)
Odluka donesena 15. 09. 2011.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1607/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 09. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko Knežević, na sjednici održanoj 15. septembra 2011. godine, u predmetu broj AP-1607/11 rješavajući apelaciju Husejina Delića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Husejina Delića podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 28 0 P 003175 09 Rev od 14. decembra 2010.
godine, presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj 28 0 P 003175 09 Gž od 30. juna 2009. godine i presude Općinskog suda u Gradačcu, broj 28 0 P 003175 08 P od 10. februara 2009. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Husejin Delić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Srebrenika, podnio je 5. aprila 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 28 0 P 003175 09 Rev od 14. decembra 2010. godine, presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 28 0 P 003175 09 Gž od 30. juna 2009. godine i presude Općinskog suda u Gradačcu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 28 0 P 003175 08 P od 10. februara 2009. godine.
2. Presudom Općinskog suda, broj 28 0 P 003175 08 P od 10. februara 2009. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj 28 0 P 003175 09 Gž od 30. juna 2009. godine, djelimično je usvojen tužbeni zahtjev apelanta te je promijenjen drugi stav pravosnažne presude Općinskog suda u Srebreniku, broj P-55/98 od 30. augusta 1999. godine i Rudnik ''Kreka'' d.o.o. Tuzla (u daljnjem tekstu: tuženi) obavezan apelantu umjesto ranije dosuđenog iznosa od 50,00 KM isplatiti iznos od 197,43 KM mjesečno na ime materijalne štete zbog angažovanja tuđe radne snage za obradu imanja počev od 15. oktobra 2001. godine kao dana podnošenja tužbe dok za to budu postojali zakonski uslovi ili do odluke suda. Također je tuženi obavezan da dospjele a neisplaćene uvećane mjesečne novčane iznose isplati odjednom sa zakonskom zateznom kamatom počev od dospjelosti svake mjesečne obaveze odnosno od svakog prvog u mjesecu za protekli mjesec pa do konačne isplate. Ujedno je tuženi obavezan da apelantu isplati i troškove parničnog postupka u iznosu od 2.870,00 KM u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
3. Presudom Vrhovnog suda, broj 28 0 P 003175 09 Rev od 14. decembra 2010.
godine, revizija tuženog izjavljena protiv drugostepene presude je odbijena kao neosnovana, dok je revizija apelanta, odbačena kao nedopuštena. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud navodi da je članom 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dozvoljena ukoliko vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000 KM. Prema stavu 3. iste zakonske odredbe, Vrhovni sud izuzetno može dozvoliti reviziju u svim predmetima ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima. Odredbom člana
317. ZPP-a je propisano da se, ako se zahtjev odnosi na buduća davanja koja se ponavljaju, vrijednost spora računa po njihovom zbiru ali najviše do iznosa koji odgovara zbiru davanja za vrijeme od 5 godina. U konkretnom slučaju vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude iznosi 6.780,00 KM (odnosno 112,57 KM x 60 mjeseci). Budući da u konkretnom slučaju vrijednost spora ne prelazi cenzus predviđen članom 237. stav 2. ZPP-a, niti je Vrhovni sud našao da bi odlučivanje o reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, revizija nije dozvoljena.
4. Apelant se žali da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Također se žali na nepravilnu primjenu Zakona o obligacionim odnosima te napominje da je za angažovanje radne snage za obradu njegovog imanja potrebno više novca.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje takse, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav
1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. Apelant je protiv presude Kantonalnog suda, broj 28 0 P 003175 09 Gž od 30. juna 2009. godine izjavio reviziju, ali je revizija apelanta presudom Vrhovnog suda, broj 28 0 P 003175 09 Rev od 14. decembra 2010. godine odbačena kao nedozvoljena iz razloga navedenih u tačci 3. ove odluke. Ustavni sud konstatuje da je revizija apelanta neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Nakon navedenog, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda, broj 28 0 P 003175 09 Gž od 30. juna 2009. godine.
8. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena osporena presuda Kantonalnog suda, budući da je presuda Vrhovnog suda o reviziji donesena 14. decembra 2010. godine, pa se podrazumijeva da je osporenu presudu Kantonalnog suda apelant morao primiti prije tog datuma. Kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena 5. aprila 2011. godine proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović