Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-169/11 (J. B.)
Odluka donesena 15. 09. 2011.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-169/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 09. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko Knežević, na sjednici održanoj 15. septembra 2011. godine, u predmetu broj AP-169/11, rješavajući apelaciju Jasmine Bahtanović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jasmine Bahtanović podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 09 0 U 003795 09 U od 29. decembra 2010. godine, rješenja Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata Sarajevo, broj UP-II-03-41-762/08 od 27. novembra 2008. godine i rješenja Službe za boračko-invalidsku, socijalnu i zdravstvenu zaštitu, izbjegla i raseljena lica, Općine Stari Grad Sarajevo, broj UP- I-08-41-1413/08 od 3. aprila 2008. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Jasmina Bahtanović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, podnijela je 13. januara 2011. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 09 0 U 003795 09 U od 29. decembra 2010. godine, rješenja Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata Sarajevo (u daljnjem tekstu: Federalno ministarstvo), broj UP-II-03-41-762/08 od 27. novembra 2008. godine i rješenja Službe za boračko-invalidsku, socijalnu i zdravstvenu zaštitu, izbjegla i raseljena lica, Općine Stari Grad Sarajevo (u daljnjem tekstu: Služba), broj UP-I-08-41-1413/08 od 3. aprila 2008. godine.
2. Rješenjem Službe, broj UP-I-08-41-1413/08 od 3. aprila 2008. godine, odbijen je zahtjev apelantice za priznavanje svojstva ratnog vojnog invalida kao neblagovremen. U obrazloženju rješenja Službe je navedeno da je uvidom u podneseni zahtjev utvrđeno da je zahtjev podnesen 28. marta 2008. godine, te je utvrđeno da je podnesen po proteku roka koji je predviđen članom 35. stavom 1. Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 33/04), a koji je stupio na snagu 20. juna 2004. godine. Članom 35. navedenog Zakona je propisano da «prava, prema ovom Zakonu, koja se stiču po osnovu rane, povrede, oboljenja, odnosno pogoršanja oboljenja zastarjevaju u roku od tri godine od dana stupanja na snagu ovog Zakona, odnosno od dana nastanka rane, povrede, oboljenja ili pogoršanja oboljenja».
3. Apelantica je izjavila žalbu na rješenje Službe, koju je Federalno ministarstvo rješenjem, broj UP-II-03-41-762/08 od 27. novembra 2008. godine, odbilo kao neosnovanu i potvrdilo prvostepeno rješenje. Ujedno je Federalno ministarstvo konstatovalo da je Služba u konkretnoj pravnoj stvari trebala odlučiti zaključkom kojim odbacuje zahtjev apelantice kao neblagovremen, a ne rješenjem ali da se radi o nedostatku koji nije od uticaja na pravilnost odlučenja u konkretnoj pravnoj stvari, s obzirom da je apelantica zahtjev podnijela po proteku prekluzivnog roka iz člana
35. Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica.
4. Apelantica je podnijela tužbu protiv rješenja Federalnog ministarstva, broj UP-II-03-41- 762/08 od 27. novembra 2008. godine, koju je Kantonalni sud, presudom broj 09 0 U 003795 09 U od 29. decembra 2010. godine, odbio kao neosnovanu.
5. Apelantica je podnijela Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) i zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda, broj 09 0 U 003795 09 U od 29. decembra 2010. godine.
6. Iz apelacije proizilazi da se apelantica žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelantica je u apelaciji također istakla da je: ''razlog ne podnošenja zahtjeva na vrijeme teško stanje u kojem se nalazila, kao i nepoznavanje zakona i pravila''.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
9. U konkretnom slučaju apelantica je Službi podnijela zahtjev za priznavanje prava, odnosno svojstva ratnog vojnog invalida, koji je rješenjem 3. aprila 2008. godine, odbijen kao neblagovremen. Ovakvu odluku potvrdilo je i Federalno Ministarstvo, odbijajući apelanticinu žalbu kao neosnovanu. Apelantica je pred Kantonalnim sudom pokrenula upravni spor protiv Federalnog ministarstva, radi poništenja rješenja od 27. novembra 2011. godine. Kantonalni sud je odlučujući o tužbi donio presudu, broj 09 0 U 003795 09 U od 29. decembra 2010. godine kojom je apelanticinu tužbu odbio, ističući u obrazloženju presude da je Federalno ministarstvo pravilnom primjenom člana 35. stav 1. Zakona o pravima boraca i članova njihovih porodica utvrdilo da je apelantica zahtjev za priznavanje statusa ratnog vojnog invalida podnijela po proteku zakonskog roka, koji je prekluzivni rok, određen zakonom i koji se ne može produžavati. Iz navedenog proizlazi da presuda Kantonalnog suda na koju se apelantica žali, nije presuda o meritumu zahtjeva apelantice, jer je navedenom presudom samo odlučeno da li su zakonite ili ne procesne odluke upravnih organa kojima je zahtjev apelantice odbačen kao neblagovremen.
10. Dakle, nadležni organi uprave i redovni sud u upravnom sporu nisu raspravljali o osnovanosti apelanticinog zahtjeva za priznavanje svojstva ratnog vojnog invalida, već je zahtjev odbačen iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesen u zakonom propisanom roku. Da bi se raspravljalo to pitanje, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelantica je morala blagovremeno podnijeti zahtjev za priznavanje navedenog prava ili opravdati nemogućnost blagovremenog podnošenja zahtjeva, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelantica neblagovremenim podnošenjem zahtjeva nije efektivno iscrpila pravne lijekove, već je samo formalno van roka podnijela zahtjev, na temelju kojeg organi uprave i redovni sud nisu mogli meritorno odlučivati, jer isti nije ispunjavao formalne uslove tog pravnog lijeka. (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-1310/06, od 15. februara 2007. godine).
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović