Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2054/10 (S. R.)

Odluka donesena 15. 09. 2011.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2054/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 09. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko Knežević, na sjednici održanoj 15. septembra 2011. godine, u predmetu broj AP 2054/10, rješavajući apelaciju Senada Robovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Senada Robovića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 46 0 P 000608 09 Rev od 8. aprila 2010. godine, presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 46 0 P 000608 08 Gž od 16. aprila 2009. godine i presude Općinskog suda u Bugojnu broj 46 0 P 000608 07 P od 16. januara 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Senad Robović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bugojna, kojeg zastupa Mustafa Jusufbašić, advokat iz Bugojna, podnio je 28. maja 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 46 0 P 000608 09 Rev od 8. aprila 2010. godine, presude Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 46 0 P 000608 08 Gž od 16. aprila 2009. godine i presude Općinskog suda u Bugojnu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 46 0 P 000608 07 P od 16. januara 2008. godine.

2. Presudom Općinskog suda broj 46 0 P 000608 07 P od 16. januara 2008. godine, u pravnoj stvari tužiteljice I.R. (u daljnjem tekstu: tužiteljica) protiv apelanta, radi utvrđivanja, vsp. 1.000,00 KM, utvrđeno je da je tužiteljica po osnovu dosjelosti stekla pravo suvlasništva sa 1/3 na nekretninama označenim kao k.č. broj 1464/2 u elektronskom zk. ul. broj 370 k.o. Crniče, kao i da je slijedom toga apelant dužan priznati i trpjeti da se tužiteljica u zemljišnim knjigama upiše kao suvlasnik navedenih nekretnina sa 1/3, a apelant sa 2/3 dijela, te joj naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 990,00 KM, sve u roku od 30 dana pod prijetnjom izvršenja.

3. Presudom Kantonalnog suda broj 46 0 P 000608 08 Gž od 16. aprila 2009. godine žalba apelanta je odbijena kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda broj 46 0 P 000608 07 P od 16. januara 2008. godine.

4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 46 0 P 000608 09 Rev od 8. aprila 2010. godine revizija koju je apelant izjavio protiv presude Kantonalnog suda broj 46 0 P 000608 08 Gž od 16. aprila 2009. godine je odbačena kao nedopuštena. U obrazloženju svog rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbe člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine F BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP), u kojima stoji da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Nadalje, Vrhovni sud je istakao da se u konkretnom slučaju tužbeni zahtjev odnosi na nenovčano potraživanje, kao i to da je za ocjenu dopustivosti revizije prema članu 237. stav 2. ZPP-a mjerodavna u tužbi označena vrijednost spora, koja je u konkretnoj pravnoj stvari ispod propisanog cenzusa, te da iz tog razloga revizija nije dopuštena. Također, Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, te da nema mjesta za primjenu člana 237. stav 3. ZPP-a.

5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 4. protekao je rok za podnošenje apelacije;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Apelant je protiv presude Kantonalnog suda broj 46 0 P 000608 08 Gž od 16. aprila 2009. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 46 0 P 000608 09 Rev od 8. aprila 2010. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda.

9. S obzirom na to da je, prema dokazima u spisu, apelantovom advokatu 20. aprila 2009. godine uručena presuda Kantonalnog suda broj 46 0 P 000608 08 Gž od 16. aprila 2009. godine, a apelacija Ustavnom sudu podnesena 28. maja 2010. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka od 60 dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2054/10 (S. R.) | Sudska praksa | Aktio